{"id":187,"date":"2010-04-21T22:33:43","date_gmt":"2010-04-21T20:33:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=187"},"modified":"2010-04-21T22:33:43","modified_gmt":"2010-04-21T20:33:43","slug":"karlo-veliki-politika-ratni-pohodi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/povijesne-licnosti\/karlo-veliki-politika-ratni-pohodi\/","title":{"rendered":"Karlo Veliki: Politika i ratni pohodi &#8211; drugi dio"},"content":{"rendered":"<h3>Karolin\u0161ko preuzimanje kraljevske titule od Merovinga<\/h3>\n<p>Za razumijevanje dolaska Karla Velikog na vlast, potrebno se upoznati s formiranjem Frana\u010dkog kraljevstva. Kraljevska dinastija koja je u po\u010detku njime vladala bili su Merovinzi (486.-751.).<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>1<\/sup><\/a> Njen prvi poznati \u010dlan bio je Klodion, dok se osniva\u010dem samostalne frana\u010dke dr\u017eave smatra Klodvik (482.-511.).<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>2<\/sup><\/a> Dr\u017eava je imala status kraljevog posjeda, pa su je kraljevi prije svoje smrti dijelili me\u0111u sinovima. Unato\u010d tome, kraljevstvo se smatralo kompaktnom cjelinom. Dijeljenje dr\u017eave \u010desto je dovodilo do ratova me\u0111u bra\u0107om, \u0161to je rezultiralo ja\u010danjem plemstva. Zbog toga kralj Klotar II. na \u010delo svakog, u me\u0111uvremenu nastalog dijela dr\u017eave, postavlja majordoma.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>3<\/sup><\/a> Za dinastije Merovinga majordom je bio upravitelj dvora i glavni kraljev pratilac. Sa slabljenjem merovin\u0161ke dinastije, vlast majordoma sve vi\u0161e ja\u010da, pa nakon smrti kralja Teodorika IV. (737. g.) majordom Karlo Martel ne postavlja novog kralja, nego nastavlja vladati samostalno (ipak zadr\u017eav\u0161i titulu majordoma).<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>4<\/sup><\/a> Prije svoje smrti 741. g. podijelio je kraljevstvo me\u0111u svojim sinovima Karlomanom i Pipinom, upravo kao da je kralj. Oni su ipak zbog nekih unutarnjih previranja u zemlji,<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>5<\/sup><\/a> na prijestolje morali postaviti  jednog merovin\u0161kog kralja, Hilderika III. Ubrzo se Karloman povla\u010di u samostan, te Pipin kao majordom preuzima vlast u cijelom kraljevstvu. Iako je formalno bio majordom, te\u017eio je preuzimanju kraljevske titule, \u0161to \u0107e ubrzo uspjeti ostvariti. \u201eGodine 750. poslao je Pipin svoga izaslanika papi sa saop\u0107enjem da kraljevi u Frana\u010dkoj nemaju nikakve kraljevske vlasti; on je upitao \u201eje li to dobro ili nije\u201c. Papa je na to odgovorio Pipinu da \u201eje bolje da se kraljem naziva onaj tko kraljevsku vlast zaista ima, a ne onaj tko je nema\u201c. Na to je Hilderik III. 751. g. svrgnut i protjeran u samostan, a biskupi su Pipina pomazali za kralja.\u201c<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>6<\/sup><\/a> Ovo je prvi slu\u010daj u povijesti da se papa upli\u0107e u izbor kralja, \u0161to kasnije vi\u0161e nije rijetkost. Pipin je tako postao prvi kralj iz dinastije Karolinga. Nakon njegove smrti 768. g., sazvan je op\u0107i sabor na kojemu je odlu\u010deno da se kraljevstvo podijeli izme\u0111u njegova dva sina, Karla i Karlomana. Nakon \u0161to je dvije godine kasnije Karloman umro, Karlo postaje jedini kralj.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>7<\/sup><\/a><\/p>\n<h3>Uprava<\/h3>\nKarlo Veliki je kao i njegovi prethodnici, kao vladar imao tri funkcije: upravljao je vojskom, branio je crkvu, te je bio glavni sudac. Kao vladar nije imao apsolutnu vlast. Donio je neke sudske reforme, no one su se mogle uvesti tek uz suglasnost njegovih velikodostojnika. Odluke koje je donosio nazivaju se kapitularima, to su zapravo bile upute njegovim slu\u017ebenicima. Pod vladarevom izravnom kontrolom, jo\u0161 od vladavine Merovinga, bili su slu\u017ebenici njegova dvora, to su:\n<ul>\n\t<li>KOMORNIK \u2192 glavni upravitelj dvora i carske blagajne<\/li>\n\t<li>SENE\u0160AL ili MAJORDOM \u2192 brinuo se za kraljevu hranu i ponekad nadgledao posjede gdje se ona proizvodila<\/li>\n\t<li>PEHARNIK \u2192 zadu\u017een za vladarev podrum i vinograde<\/li>\n\t<li>MAR\u0160AL ili KONSTABL \u2192 brine za vladareve \u0161tale, te za vrhovnu vlast nad vojskom<\/li>\n\t<li>KAPELAN \u2192 vrhovni sve\u0107enik. Vodio ra\u010duna o svim sakramentima kralja i njegove obitelji i o \u010dinovnicima koji su pisali kraljeva pisma i druge javne dokumente. Tek mnogo kasnije je skriptorij dobio zasebnog \u0161efa zvanog KANCELAR.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>8<\/sup><\/a><\/li>\n<\/ul>\n<p>Grofove u pokrajinama postavljao je kralj, kao predstavnike sredi\u0161nje vlasti. Imali su sudsku, vojnu, financijsku i drugu izvr\u0161nu vlast. Vlast nad nekolicinom grofova imali su makrogrofovi ili vojvode. Svi su oni bili frana\u010dki plemi\u0107i koji su dobivali posjed, te dio prihoda s njega.<\/p>\n\n<p>Porez su pla\u0107ali pokoreni narodi, a doma\u0107e stanovni\u0161tvo ga je pla\u0107alo davanjem priloga, tj. darova. Sudstvo i vojska odr\u017eavali su se besplatnim radom, isto kao i javni radovi, smje\u0161taj i opskrba kraljevskih \u010dinovnika, te prijevoz ljudi i robe.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>9<\/sup><\/a><\/p>\n<h3>Odnos prema Crkvi<\/h3>\n<p>Karlo je imao vrlo otvorenu vlast nad Crkvom, kapitulari koje je donosio odnosili su se i na civilno stanovni\u0161tvo i na Crkvu. Koncilima je predsjedao on, a biskupi su djelovali po njegovim uputama. Izbor biskupa i opata u samostanima tako\u0111er je bio pod njegovom kontrolom. Ipak su i jedni i drugi profitirali od njegove dodjele posjeda, jer su imali imunitet od bilo kojih predstavnika svjetovne vlasti, te su postajali i veliki posjednici, izjedna\u010div\u0161i se s grofovima u \u010dastima.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>10<\/sup><\/a><\/p>\n<h3>Vojna slu\u017eba<\/h3>\n<p>Svi punoljetni zdravi stanovnici mogli su biti pozvani u vojsku. Ipak, s vremenom je do\u0161lo do nekih promjena. Prema zakonu, svaka je osoba u skladu sa svojim primanjima morala imati odre\u0111eno oru\u017eje, a budu\u0107i da je ratovanje bilo skupo (izbivanje od prolje\u0107a do jeseni), Karlo je odredio da u rat mogu i\u0107i samo oni s dovoljnom koli\u010dinom zemlje. Posjedi se dijele na <em>mansuse<\/em> \u2013 koji su morali biti dovoljno veliki da prehrane jednu obitelj, a grofovi su trebali brinuti o tome da sa svakog posjeda u rat ide po jedan vojnik. Ovdje se zamje\u0107uju za\u010deci feudalnog ustrojstva. Manji posjednici bi zajedni\u010dki financirali odlazak jednoga od njih u rat.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>11<\/sup><\/a><\/p>\n<h3>Krunidba za cara<\/h3>\n<p><a class=\"gallery\" title=\"Krunidba Karla Velikog (izvor: www.uncp.edu)\" rel=\"gallery\" href=\"http:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2010\/04\/Krunidba-Karla-Velikog-e1271880656198-1.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"fancybox\" title=\"Krunidba Karla Velikog\" src=\"http:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2010\/04\/Krunidba-Karla-Velikog-e1271880656198-1-300x204.jpg\" alt=\"Krunidba Karla Velikog\" width=\"300\" height=\"204\" \/><\/a>Kada Karlo postaje frana\u010dki vladar, on ima titulu kralja, a tek kasnije \u0107e postati car. Jedan od klju\u010dnih doga\u0111aja u Karlovoj vladavini bilo je dobivanje carske titule na Bo\u017ei\u0107 800. g. &#8220;Na misnom slavlju na Bo\u017ei\u0107 kojim je predsjedao Leon u crkvi sv. Petra, po\u0161to se obratio masi, okrenuo se Karlu koji je molio pred oltarom, stavio mu krunu na glavu i rekao: &#8220;Karlu Augustu, okrunjenom od Boga, velikom i miroljubivom caru Rimljana, \u017eivot i pobjeda!&#8221;. Einhard ka\u017ee da je Karlu papa iznenada, mimo o\u010dekivanja stavio krunu na glavu i da je Karlo osjetio takvu odbojnost prema carskom dostojanstvu, da usprkos velikom blagdanu na bi po\u0161ao u crkvu, da je mogao predvidjeti papinu namjeru.&#8221;<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>12<\/sup><\/a> Krunidba je ipak na Zapadu bila dovoljno dugo o\u010dekivana da bi se ova izjava Karlovog biografa mogla shvatiti ozbiljno (na Zapadu cara nije bilo od 476. g.). Jedini mogu\u0107i problem oko provedbe ove papine krunidbe predstavljala je reakcija Bizantskog Carstva koje je imalo pravo vladati nad \u010ditavim kr\u0161\u0107anskim carstvom. No, to kao da nikoga nije previ\u0161e zamaralo, jer je za \u201eblagoslov\u201c Bizanta bilo vremena. Kona\u010dno, 812. g. Aachenskim mirom, Karlo sklapa dogovor s Bizantskim Carstvom, kojemu predaje podru\u010dje Venecije i primorske dijelove Dalmacije, a zauzvrat mu se priznaje carska titula.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>13<\/sup><\/a><\/p>\n<h3>Ratovanja<\/h3>\n<p>\u010cim je do\u0161ao na vlast, Karlo je pokazao izrazite vojni\u010dke sposobnosti. Du\u017e isto\u010dnih granica osniva niz podru\u010dja s posebnom vojni\u010dkom upravom \u2013 marke ili makrogrofije, koje su trebale brinuti o miru na ovom teritoriju. Za svog vladanja poveo je i sudjelovao u nizu ratova, od kojih \u0107emo izdvojiti samo neke. Nakon prvog, Akvitanskog rata, koji je preuzeo jo\u0161 od svog oca, kre\u0107e u rat protiv Langobarda. Njihovog kralja je papa optu\u017eio za kr\u0161enje prethodno dogovorenih ugovora. U dva pohoda Karlo ih je porazio, zauzeo sjevernu Italiju, svrgnuo kralja Deziderija, te se 774. g. proglasio kraljem Italije. Na prijestolje je postavio svog sina Pipina.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>14<\/sup><\/a><\/p>\n\n<p>Zbog \u010destih plja\u010dka\u0161kih upada na frana\u010dko podru\u010dje, jo\u0161 su i Merovinzi vodili ratove sa Sasima. Nakon zavr\u0161etka rata s Langobardima, Karlo pokre\u0107e pohod na Sase, s kojima su ratovi s prekidima trajali od 772. do 804. g.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>15<\/sup><\/a> Einhard o njima pi\u0161e slijede\u0107e: \u201cNikad nije poduzet ni jedan rat koji bi bio dugotrajniji i stra\u0161niji, a frana\u010dkom narodu te\u017ei nego ovaj. Jer Sasi su, kao gotovo svi narodi koji nastavaju Germaniju, bili po prirodi divlji, odani \u0161tovanju demona i neprijateljski raspolo\u017eeni prema na\u0161oj vjeri, pa i nisu smatrali ne\u010dasnim oskvrnuti ili prekr\u0161iti ni bo\u017eanske ni ljudske zakone.\u201c [\u2026] \u201eTe\u0161ko je re\u0107i koliko su se puta pora\u017eeni ponizno predavali kralju, obe\u0107avali da \u0107e izvr\u0161avati zapovijedi, davali bez otezanja taoce kako im je bilo nare\u0111eno i primali legate koji su im bili poslani. Vi\u0161e puta su bili tako svladani i oslabljeni da su \u010dak obe\u0107avali kako \u0107e napustiti \u0161tovanje demona i dobrovoljno se podvr\u0107i kr\u0161\u0107anskoj vjeri. Ali, kao \u0161to su vi\u0161e puta bili spremni da to u\u010dine tako su uvijek bili i brzi da to isto iznevjere, tako da se zaista ne bi moglo to\u010dno prosuditi da li su lak\u0161e \u010dinili jedno ili drugo; jer otkad je po\u010deo rat s njima, nije pro\u0161la skoro ni jedna godina u kojoj oni nisu izvr\u0161ili takvu prevaru.\u201c<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>16<\/sup><\/a> Na kraju ih Karlo raseljava, te se oni mije\u0161aju s Francima i s njima po\u010dinju \u010diniti jedan narod.<\/p>\n\n<p>Nakon kra\u0107ih sukoba s Bretoncima i Benevetancima, koji su ubrzo rije\u0161eni, Karlo kre\u0107e na Bavarsku.  Njen vojvoda Tasilon je po\u010deo vladati poprili\u010dno samostalno, \u0161to se nije svidjelo Karlu. Kada je Karlo s vojskom do\u0161ao do rijeke Lecha, ovdje postavlja tabor, te poziva vojvodu kako bi ustvrdio njegove namjere. Odlu\u010deno je da ovom pokrajinom vi\u0161e ne\u0107e vladati jedan vojvoda, nego vi\u0161e grofova.<\/p>\n\n<p><a class=\"gallery\" title=\"Karta Europe 814. g.\" rel=\"gallery\" href=\"http:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2010\/04\/Europa814-1.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"fancybox\" title=\"Europa814\" src=\"http:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2010\/04\/Europa814-1-300x204.jpg\" alt=\"Karta Europe 814. g.\" width=\"300\" height=\"204\" \/><\/a>Nakon ovoga Karlo je poveo rat na Slavene koji su ubrzo pokoreni. Nakon ovoga je uslijedio najva\u017eniji od njegovih ratnih podviga (osim onoga na Sase), rat s Avarima. Nakon \u0161to je pokorena Bavarska, Avari su postali neposredni frana\u010dki susjedi na isto\u010dnoj granici. Rat je vo\u0111en u periodima od 791. do 796. i od 799. do 803. Einhard navodi da je ovaj rat za Franke bio gotovo bez krvi, te je imao vrlo povoljan ishod.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>17<\/sup><\/a> U jednome od svojih pohoda na Avare, zauzeli su i njihovu prijestolnicu, tzv. Ring, u kojoj su Avari \u010duvali ratni plijen iz mnogobrojnih vojnih pohoda.<\/p>\n\n<p>Rat s Normanima (Dancima) bio je zadnji rat koji je poduzeo Karlo. Bili su svjesni \u010dinjenice da Frana\u010dka nema jaku pomorsku flotu, a budu\u0107i da su Normani bili vje\u0161ti gusari, pusto\u0161ili su obale Galije i Germanije. Njihove napade prekinula je smrt njihovog kralja Godfrida, koji je ubijen od vlastite tjelesne stra\u017ee.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>18<\/sup><\/a><\/p>\n\n<p>Karlov pohod koji je propao bio je pohod na \u0160panjolsku. Na povratku su njegovu vojsku iz zasjede napali Baski i porazili je. Do\u010dekali su Karlovu vojsku u uskom klancu i napali zadnji dio kolone. Ovdje je ubijen i Roland, upravitelj bretonske marke. Na temelju njegove pogibelji opjevano je jedno od naj\u010duvenijih djela srednjeg vijeka \u2013 \u201eEp o Rolandu\u201c.<a href=\"#\" onclick=\"jQuery('#notes-dialog').dialog('open'); return false\"><sup>19<\/sup><\/a><\/p>\n<h4>Ostali \u010dlanci iz serije:<\/h4>\n<ul>\n\t<li><a title=\"Karlo Veliki: Privatni \u017eivot - prvi dio\" href=\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/biografije\/karlo-veliki-prvi-dio\/\" target=\"_self\">Karlo Veliki: Privatni \u017eivot &#8211; prvi dio<\/a><\/li>\n\t<li><a title=\"Karlo Veliki: Karolin\u0161ka renesansa - tre\u0107i dio\" href=\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/biografije\/karlo-veliki-karolinska-renesansa\/\" target=\"_self\">Karlo Veliki: Karolin\u0161ka renesansa &#8211; tre\u0107i dio<\/a><\/li>\n\t<li>Karlo Veliki: Karolin\u0161ki utjecaj na hrvatska podru\u010dja &#8211; \u010detvrti dio<\/li>\n<\/ul>\n<div id=\"interesting-dialog\" title=\"Zanimljivo\">\n<ul>\n\t<li>Smrt upravitelja bretonske marke Rolanda, opjevana je u \u201eEpu o Rolandu\u201c, koji je postao jedno od najpoznatijih knji\u017eevnih djela u srednjem vijeku<\/li>\n\t<li>Prema Karlovom biografu Einhardu, u trenutku kada je papa stavio Karlu krunu na glavu on je osjetio prema carskoj \u010dasti takvu odbojnost, da tog dana (mada je bio Bo\u017ei\u0107) ne bi do\u0161ao u crkvu da je znao \u0161to \u0107e se dogoditi<\/li>\n\t<li>U ovom periodu javljaju se za\u010deci feudalizma, koji \u0107e obilje\u017eiti razdoblje srednjeg vijeka<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>\n<div id=\"literature-dialog\" title=\"Literatura\">\n<ul>\n\t<li>EINHARD, \u017divot Karla Velikog, Zagreb, 1992.<\/li>\n\t<li>MELITA TOMA\u0160EVI\u0106 (ur.), Povijest svijeta, Split, 2005.<\/li>\n\t<li><strong>Napomena:<\/strong> \u010clanci o Karlu Velikom, ra\u0111eni su na temelju njegove biografije koju je napisao njegov suvremenik, Einhard. Radi boljeg razumijevanja djela, kori\u0161ten je i predgovor I. Goldsteina. \u010clanci se u velikoj mjeri oslanjaju upravo na taj tekst hrvatskog izdanja. Radi pro\u0161irivanja teme, zato i preporu\u010damo navedeno djelo.<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>\n<div id=\"notes-dialog\" title=\"Bilje\u0161ke\">\n<ul>\n\t<li><sup>1<\/sup> EINHARD, \u017divot Karla Velikog, Zagreb, 1992., 114.<\/li>\n\t<li><sup>2<\/sup> EINHARD (bilj. 1), 114.<\/li>\n\t<li><sup>3<\/sup> MELITA TOMA\u0160EVI\u0106 (ur.), Povijest svijeta, Split 2005., 304.<\/li>\n\t<li><sup>4<\/sup> EINHARD (bilj. 1), str. 115.<\/li>\n\t<li><sup>5<\/sup> Nepokornost Alamana i Bavaraca<\/li>\n\t<li><sup>6<\/sup> MELITA TOMA\u0160EVI\u0106 (bilj. 3), 305.-306.<\/li>\n\t<li><sup>7<\/sup> EINHARD (bilj. 1), 57.<\/li>\n\t<li><sup>8<\/sup> EINHARD (bilj. 11), 12.<\/li>\n\t<li><sup>9<\/sup> Usp. EINHARD (bilj. 1), 13.<\/li>\n\t<li><sup>10<\/sup> Usp. EINHARD (bilj. 1), 13.<\/li>\n\t<li><sup>11<\/sup> Usp. EINHARD (bilj. 1), 13.<\/li>\n\t<li><sup>12<\/sup> EINHARD (bilj. 1), 11.<\/li>\n\t<li><sup>13<\/sup> EINHARD (bilj. 1), 11.<\/li>\n\t<li><sup>14<\/sup> EINHARD (bilj. 1), 61.<\/li>\n\t<li><sup>15<\/sup> EINHARD (bilj. 1), 122.<\/li>\n\t<li><sup>16<\/sup> EINHARD (bilj. 1), 63.-65.<\/li>\n\t<li><sup>17<\/sup> EINHARD (bilj. 1), 73.<\/li>\n\t<li><sup>18<\/sup> EINHARD (bilj. 1), 74.-75.<\/li>\n\t<li><sup>19<\/sup> EINHARD (bilj. 1), 124.<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Karlo Veliki najpoznatiji je po ratnim pohodima koje je poduzimao, me\u0111u kojima se najvi\u0161e isti\u0107u oni protiv Sasa i Avara. Osim njih, u ovome \u010dlanku rije\u010di \u0107e biti i o ustrojstvu Frana\u010dke dr\u017eave, te Karlovoj vlasti uop\u0107e.<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":129,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[16],"class_list":["post-187","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-povijesne-licnosti","tag-karlo-veliki"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=187"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/media\/129"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=187"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=187"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=187"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}