{"id":281,"date":"2010-10-11T19:47:51","date_gmt":"2010-10-11T17:47:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=281"},"modified":"2010-10-11T19:47:51","modified_gmt":"2010-10-11T17:47:51","slug":"broncane-vratnice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/kiparstvo\/broncane-vratnice\/","title":{"rendered":"Bron\u010dane vratnice na crkvama X. i XI. stolje\u0107a"},"content":{"rendered":"

Tradicija izrade bron\u010danih vratnica se\u017ee jo\u0161 u doba antike. Jedan od rijetkih primjeraka iz starog Rima su masivna bron\u010dana vrata s Panteona u Rimu, koja datiraju iz oko 125. g. U periodu kasne antike bron\u010dane vratnice se postavljaju na ranokr\u0161\u0107ansku baziliku Santa Sabinu u Rimu i na crkvu Sant Ambrogio u Milanu.<\/p>\n\n

U narednom periodu bron\u010dane vratnice se uglavnom izra\u0111uju u Bizantu, od kojih se neke importiraju na Zapad (velik ih je broj sa\u010duvan u Italiji). Ovo je zatim potaknulo tradiciju izrade bron\u010danih vratnica po Italiji (primjerice u Veroni, Beneventu, Monrealeu i Pisi) tokom XI. i XII. st.1<\/sup><\/a><\/p>\n\n

Ranije bron\u010dane vratnice ra\u0111ene su kao ukrasne ili ravne plo\u010de s urezanim amblemom, monogramom, kri\u017eem ili nekim drugim prikazima, koje bi se zatim postavljale na drvenu jezgru. Novost donose vratnice iz Hildesheima (originalno na crkvi sv. Mihaela, danas na katedrali u istome gradu) koje su izlivene u jednom djelu, postupkom izgubljenog voska, a na kojima se pojavljuje i figuralni ukras.<\/p>\n

Bronca<\/h3>\n

Bronca je legura bakra s cinkom ili kositrom, u omjeru koji varira ovisno o vremenu, regiji, pa i radionici u kojoj je djelo nastalo.2<\/sup><\/a> Legure s ve\u0107im omjerom kositra ili cinka su u teku\u0107em stanju mnogo fluidnije, te omogu\u0107uju postizanje najfinijih detalja pri izlijevanju u kalup. Omiljena je me\u0111u majstorima jer je vrlo jednostavna za obradu, a opet je dovoljno \u010dvrsta i otporna na vremenska prilike.<\/p>\n\n

Lijevana bronca mo\u017ee se ukra\u0161avati tehnikama graviranja, ulaganja, emajliranja, pozlatom\u2026 Kada se koristi za izradu vratnica, bron\u010dane plo\u010de ili pojedine skupine panela mogu biti osigurane drvenim okvirom, pa se vratnice mogu odliti kao cjelina, odnosno u jednom komadu.<\/p>\n

Metoda izgubljenog voska<\/h3>\n

Pri izradi skulptura od bronce u srednjem vijeku, postojao je uobi\u010dajeni postupak poznat kao cire perdue<\/em> ili \u201emetoda izgubljenog voska\u201c. Prvi korak bila je izrada skulpture od voska, koji bi se zatim prevukao slojem gline ili gipsa. Zagrijavanjem kalupa vosak bi se otopio ostavljaju\u0107i \u0161upljinu koju bi se zatim napunilo rastopljenim metalom. Na kraju bi se odljev polagao u pijesak kako se ne bi slomio. Ovo je bio vrlo nepredvidiv i potencijalno skup proces, jer su se pogre\u0161ke mogle ispraviti samo ponovnom izradom vo\u0161tanog modela.3<\/sup><\/a> O ovom postupku sa\u010duvan je zapis na bron\u010danoj kvaki u obliku lavlje glave na katedrali u Trieru koji ka\u017ee: \u201eOno \u0161to je vosak napravio, vatra je uzela, a bronca prikazala\u201c.4<\/sup><\/a><\/p>\n

Skupina talijanskih vratnica<\/h3>\n

U Italiji u XI. st. nalazimo \u010dak \u0161est monumentalnih bron\u010danih vratnica. Sve su ra\u0111ene ili u Bizantu ili po uzoru na bizantske. Margaret English Frazer u svom \u010dlanku Church Doors and the Gates of Paradise: Byzantine Bronze Doors in Italy<\/em>, u kojem pi\u0161e o bron\u010danim vratnicama XI. i XII. st. u Italiji, ka\u017ee da Talijani po uzoru na Bizant rade vratnice koje simboliziraju vrata Raja. Kada se sagledaju svi primjeri mo\u017ee ih se podijeliti u \u010detiri grupe, prema \u201eputovima\u201c preko kojih su se nadali da \u0107e vrata Raja biti dosegnuta i otvorena. To se mo\u017ee dogoditi zagovorom Djevice i svetaca Kristu (Amalfi, Atrani, Venecija), apostolskim primjerom (Rim), vodstvom arkan\u0111ela (Monte Sant\u00b4Angelo) ili novim ro\u0111enjem u Kristu putem kr\u0161tenja (Salerno).5<\/sup><\/a><\/p>\n

Amalfi, Katedrala sv. Andrije<\/h4>\n

\"Bron\u010dane<\/a>Bron\u010dane vratnice s katedrale sv. Andrije u Amalfiju, koje potje\u010du otprilike iz 1060. g., sastoje se od dvadeset i \u010detiri pravokutnih polja. Sredi\u0161nja \u010detiri ukra\u0161ena su umetnutim srebrnim figurama Krista, Bogorodice, sv. Andrije i sv. Petra. Na ostalih dvadeset polja prikazani su lisnati kri\u017eevi. Bogorodica se nalazi lijevo od Krista, s rukama podignutim u molitvi. Ona predvodi molitve sv. Andrije i sv. Petra za du\u0161e svih koji ulaze u ovu crkvu. Margaret English Frazer povezuje prikazane likove s lisnatim kri\u017eevima prikazanim na ostalim poljima. Ka\u017ee da uspjeh Bogorodi\u010dinih i sveta\u010dkih molitvi ovisi o Kristovoj \u017ertvi na kri\u017eu, koja je otvorila put ljudskom spasenju. Raspe\u0107e je na vratima simboli\u010dno prikazano lisnatim kri\u017eem. On predstavlja drvo \u017eivota – instrument ljudskog spasenja. Na kraju zaklju\u010duje da se lisnati kri\u017eevi javljaju na mnogim bizantskim vratnicama, na relikvijama pravog kri\u017ea, sarkofazima\u20266<\/sup><\/a><\/p>\n\n

Vratnice je katedrali poklonio bogati trgovac Pantaleone iz Amalfija koji je \u017eivio u Konstantinopolu. Bio je vrlo uspje\u0161an poduzetnik koji je sa svojim ocem vodio trgovinu izme\u0111u Amalfija i Konstantinopola. Osim ovih, talijanskim crkvama pokloniti \u0107e jo\u0161 neke vratnice, o \u010demu \u0107e rije\u010di biti kasnije. Posvetio ih je svom svecu za\u0161titniku za opro\u0161tenje svojih grijeha, te spasenje svoje du\u0161e. Vratnice je u Konstantinopolu izradio majstor \u0160imun Sirijski.<\/p>\n

Venecija, Bazilika sv. Marka<\/h4>\n

Ju\u017eni portal na crkvi sv. Marka u Veneciji tako\u0111er ima bron\u010dane vratnice koje spadaju u razdoblje kojim se ovdje bavimo. Nekada su nazivane i portalom sv. Klementa. Vratnice su izra\u0111ene u Konstantinopolu oko 1080. g. za nepoznatog donatora.7<\/sup><\/a> Sastoje se od dvadeset i osam panela na kojima se nalazi po jedna figura. Sadr\u017eavaju prikaze Krista, Bogorodice, svetaca, dva kri\u017ea na bazi od tri stepenice ispod lukova, te \u010detiri dekorativna \u017eivotinjska i biljna motiva. Paneli su danas izmije\u0161ani, te nisu postavljani redoslijedom kako su bili u originalu. Me\u0111utim, kada se Bogorodica i Krist smjeste na vrh vratnica, izme\u0111u dva kri\u017ea, a sveci se poredaju po njihovoj hijerarhiji u crkvi, dobivamo redoslijed bizantske hijerarhije \u2013 s tri reda apostola, jednim redom crkvenih otaca, te naposljetku, redom svetaca \u2013 ratnika.8<\/sup><\/a><\/p>\n\n

Vrata u Amalfiju, Atraniju i Veneciji prikazuju teme koje predstavljaju ulaz na sveto tlo. Njihova dekoracija s prikazom posredni\u0161tva Bogorodice i svetaca, povezana je s istovjetnima na portalima crkava i sveti\u0161ta u Konstantinopolu.<\/p>\n

Rim, San Paolo fuori le mura<\/h4>\n

\"Bron\u010dane<\/a>Bron\u010dane vratnice crkvi je poklonio Pantaleone iz Amalfija 1070. g., posvetiv\u0161i ih sv. Pavlu kako bi mu otvorio vrata vje\u010dnoga \u017eivota. Ikonografija se bazira na u\u010denjima sv. Pavla o Kristovoj preobrazbi i uskrsnu\u0107u, jer \u0107e ona voditi Panteleonea do vrata Raja.9<\/sup><\/a> Na njima se vidi druga shema dekoracije na vratnicama u Italiji, koja se bazira na primjeru i savjetu apostola. Vratnice su podijeljene u \u010detiri dijela, od kojih svaki ima po dvanaest panela koji su ukra\u0161eni umecima od srebra i patine. Prikazane su slijede\u0107e teme: dvanaest gozbi od Navje\u0161tenja do Silaska Duha Svetog, dvanaest proroka dr\u017ei svitke sa svojim proro\u010danstvima, dvanaest apostola (panel sa sv. Pavlom uklju\u010duje i prikaz Krista i sv. Pantaleonea), te dvanaest scena smrti i mu\u010deni\u0161tva apostola. Na vratnicama se jo\u0161 nalaze dva panela s lisnatim kri\u017eevima, dva s prikazima orlova i dva s posvetnim natpisima.<\/p>\n\n

Vrata ukra\u0161ena ciklusom gozbi nisu bez uzora u Bizantu \u2013 tijekom srednjeg bizantskog razdoblja prizori iz Kristova \u017eivota, \u010desto po dvanaest, su povezivani s razli\u010ditim dijelovima liturgije. Oni su se prikazivali na ikonostasima, pa se ovdje vidi poveznica izme\u0111u dekoracije na vratima i na ikonostasu.10<\/sup><\/a><\/p>\n

Monte Sant’Angelo, Monte Gargano<\/h4>\n

\"Bron\u010dane<\/a>Ovdje je prikazan tre\u0107i ikonografski plan za ulazak u Raj, na vratnicama u Italiji. Izra\u0111ene su u Konstantinopolu 1076. g., vjerojatno za istog Panteleonea koji je poklonio vratnice katedrali u Amalfiju. Prikladno ih je posvetio arkan\u0111elu Mihaelu, po\u0161to se nalaze na ulazu u njegovo najva\u017enije hodo\u010dasni\u010dko mjesto u zapadnoj Europi. Vrata su podijeljena na dvadeset i \u010detiri polja, na dvadeset i tri su prikazana an\u0111eoska dijela iz Starog i Novog Zavjeta, a na onom jednom preostalom nalazi se zavjetni natpis. Na lijevom krilu vratnica prikazani su doga\u0111aji prije Kristova ro\u0111enja, po\u010dev\u0161i s izbacivanjem vraga iz Raja, te zavr\u0161iv\u0161i s navje\u0161tenjem Zahariji. Na desnom krilu prikazana su Mihaelova djela nakon ro\u0111enja Krista. Ovdje su prikazana i tri lokalna \u010duda: Mihael se ukazuje Lovri, biskupu Siponta (u vezi sa sve\u010devom grobnicom ovdje), pomaganje sv. Martinu iz Toursa u uni\u0161tavanju poganskog hrama, te krunjenje sv. Cecilije i Valerijana. Bez obzira na njihov prototip, vrata u Monte Sant’Angelu vode hodo\u010dasnike u sveti\u0161te s porukom spasenja: kr\u0161\u0107anin, koji \u0107e se voditi za vjerom ovdje prikazanih svetaca, biti \u0107e vo\u0111en od arkan\u0111ela Mihaela kroz preokrete zemaljskog \u017eivota, \u0161to \u0107e ga kona\u010dno dovesti u Raj.11<\/sup><\/a><\/p>\n\n

Bizantske i Italo-bizantske vratnice u Italiji pokazuju vjernicima razli\u010dite putove kojima mogu do\u0107i do vrata Raja: posredovanjem Bogorodice i svetaca, savjetom apostola, vodstvom arkan\u0111ela, te novim ro\u0111enjem putem kr\u0161tenja u Kristu. Svaki od njih pokazuje i prethodnu Kristovu \u017ertvu, koja je simboli\u010dno prikazana kri\u017eevima na vratima. Samo preko Krista se mo\u017ee do\u0107i u Raj, zato \u0161to on jest vrata Raja:<\/p>\n\n

\u201eJa sam vrata.\nKroza me tko u\u0111e, spasit \u0107e se:\ni ulazit \u0107e i izlaziti\ni pa\u0161u nalaziti.\u201c (Ivan 10, 9)12<\/sup><\/a><\/p>\n

Monte Cassino<\/h4>\n

Vratnice u Monte Cassinu sastoje se od \u010detrdeset i dva polja. U najni\u017eem redu nalaze se dva zavjetna natpisa, flankirana lisnatim kri\u017eevima. Na njima je zapisano ime donatora, Maurusa Amalfija, te 1066. \u2013 godina nastanka. Iznad njih nalazi se jo\u0161 trideset i \u0161est polja (po osamnaest na svakoj strani) na kojima su popisani samostanski posjedi.<\/p>\n\n

O nastanku ovih vratnica sa\u010duvan nam je zapis u djelu \u201eChronica monasterii Casinensis\u201c koje je pisao Leon iz Ostije, samostanski arhivist i bibliotekar za vrijeme opata Deziderija (1058.-1087., od 1086. papa Viktor III.) i njegova nasljednika Oderisiusa I. Leon pi\u0161e da nakon \u0161to je 1065. g. opat Deziderije oti\u0161ao u Amalfi, toliko su mu se svidjele bron\u010dane vratnice na njihovoj katedrali, koja su bila izra\u0111ena u Konstantinopolu, da je odlu\u010dio i sam naru\u010diti vratnice za svoju opatiju, iz toga grada.13<\/sup><\/a> Ovdje se ne spominje ime donatora Maurusa (oca Pantaleonea, donatora vratnica za katedralu u Amalfiju), kao \u0161to je to slu\u010daj na samim vratnicama.<\/p>\n\n

Iako su vratnice u Amalfiju bile svojevrstan uzor ovima u Monte Cassinu, kada ih me\u0111usobno usporedimo vidimo da one nemaju gotovo nikakvih sli\u010dnosti. Izuzetak su jedino lisnati kri\u017eevi koji se pojavljuju i na jednim i na drugim vratnicama.<\/p>\n\n

\"Bron\u010dane<\/a>Dana\u0161nje vratnice nisu u cijelosti sa\u010duvane iz vremena svog nastanka. Dvadeset od trideset i \u0161est panela potje\u010de iz radikalne obnove vratnica za opata Oderisiusa II. (1123.-1126.). Na kasnijim poljima slova su ispunjena srebrnim umecima. Ostalih \u0161esnaest polja je ne\u0161to manjeg formata, a slova im nisu ispunjena. Herbert Bloch u svome \u010dlanku Origin and Fate of the Bronze Doors of Abbot Desiderius of Monte Cassino<\/em> \u017eeli dokazati da ta polja potje\u010du sa sporednih vrata koja su vodila u brodove bazilike. Smatra da su ona mo\u017eda ne\u0161to kasnija od ovih glavnih, ali da vjerojatno spadaju u Oderisiusovo vrijeme. Ranija teorija je govorila da su mo\u017eda nakon potresa 1349. g. zamijenjeni izgubljeni paneli, \u0161to je H. Blochu neprihvatljivo.<\/p>\n\n

Nakon o\u0161te\u0107enja vratnica u Drugom svjetskom ratu, otkriveno je da neka polja na svojim pozadinama imaju likove apostola. Ve\u0107ina autora14<\/sup><\/a> smatra da su ona bila dio Deziderijevih vratnica iz Konstantinopola.<\/p>\n\n

Vratnice iz Monte Cassina tokom stolje\u0107a pretrpjela su mnoga o\u0161te\u0107enja, prvo kada su paneli bili okrenuti i ispisani izme\u0111u 1123. i 1126., zatim u potresu 1349. g., pa tijekom desetlje\u0107a skladi\u0161tenja, te kona\u010dno tijekom bombardiranja 1944. g.15<\/sup><\/a><\/p>\n

Primjeri bron\u010danih vratnica na europskom sjeveru<\/h3>\n

Hildesheim, Crkva sv. Mihaela<\/h4>\n

Crkva sv. Mihaela u Hildesheimu po\u010dela se graditi 1001. g., kripta je posve\u0107ena 1015. g., a u tu godinu se datiraju i bron\u010dane vratnice, koje su se nalazile na glavnom ulazu u crkvu, a danas su postavljene na katedralu u ovom gradu.16<\/sup><\/a><\/p>\n\n

\"Bron\u010dane<\/a>U Hildesheimu se nalaze jedne od najpoznatijih i najva\u017enijih bron\u010danih vratnica ovog perioda. Naru\u010dio ih je nadbiskup Bernward iz Hildesheima, koji je bio u\u010ditelj Otona III. i kapelan carskoga dvora, za crkvu sv. Mihaela. Bernward je u Mainzu bio pomo\u0107nik \u0111akona za vrijeme izgradnje velike Willigisove katedrale. Biskup Hildesheima bio je od 993. do 1022. Neki njema\u010dki povjesni\u010dari umjetnosti vjeruju da je Willigisova crkva (978. do 1009.) bila uzorom crkvi sv. Mihaela.17<\/sup><\/a><\/p>\n\n

One su prve dekorirane bron\u010dane vratnice odlivene u jednom komadu, na Zapadu od Rimskog vremena.18<\/sup><\/a> Ovdje zamje\u0107ujemo i obnovljene te\u017enje umjetnika prema prikazivanju figuralne skulpture u sjevernoj umjetnosti. Prija\u0161nje bron\u010dane vratnice s ovog podru\u010dja, kao \u0161to su vratnice Karla Velikog za njegovu kapelu u Aachenu ili one nadbiskupa Willigisa za katedralu u Mainzu (izgorila 1009.) bile su jednostavne bron\u010dane plo\u010de.<\/p>\n\n

Nadbiskup Bernward, za svog \u017eivota je nekoliko puta posjetio Rim. S Otonom III. Rim je posjetio 1001. g., te je neko vrijeme \u017eivio u pala\u010di mladog cara na Aventinu, blizu crkve Santa Sabina.19<\/sup><\/a> Mogu\u0107e je da su mu kao uzor za izgled njegovih vratnica, poslu\u017eile drvene vratnice sa Sv. Ambrogia u Milanu ili one sa crkve Santa Sabine u Rimu, oboje iz IV. st.<\/p>\n\n

Izgleda da je na vratnicama radilo vi\u0161e umjetnika, ali su napravljene prema crte\u017eu koji je napravio jedan umjetnik, ili neki od kipara. Vidljivo je da je osoba koja je osmislila njihov izgled poznavala ciklus iz Knjige postanka, iz Biblije koja je izra\u0111ena u karolin\u0161koj \u0161koli u Toursu, \u0161to se primje\u0107uje kod izmjenjivanja figura, stiliziranog drve\u0107a, te u vertikalno postavljenim scenama. Tako\u0111er je bila upoznata i sa ciklusom Novog Zavjeta, kao \u0161to je primjerice onaj u Codex Egbertiju.<\/p>\n\n

Vratnice se sastoje od \u0161esnaest polja, od kojih se na svakim vratima nalazi njih osam. Na jednom krilu su prikazane scene iz Knjige Postanka, a na drugom iz Kristova \u017eivota. Kod oba se vidi jasno ugledanje na cikluse u minijaturama, pozivaju\u0107i se na dugu karolin\u0161ku tradiciju, sa slabim osje\u0107ajem za prostor, ne samo u organizaciji pojedine scene, nego i u na\u010dinu na koji su gornji dijelovi forme trodimenzionalno izba\u010deni u prostor, te u razli\u010ditim planovima na povr\u0161ini reljefa. Kao i u svim otonskim kopijama kasnoanti\u010dkih i karolin\u0161kih modela, forme su postale kompaktnije, izdu\u017eene, grube u konturama, te, iako je postignut mali napredak u tome da se napravi razlika izme\u0111u glavnih i sporednih likova u sceni, napetost izme\u0111u likova postala je mnogo nagla\u0161enija (primjerice u sceni Susreta Krista i Marije Magdalene nakon Uskrsnu\u0107a gdje radnja padanja Marije Magdalene pred Kristove noge, stvara \u201enaprezanje\u201c s uzdi\u017eu\u0107im pokretom Krista). Kada promatramo figure, to\u010dnije gornju tre\u0107inu njihovih tijela, koja je trodimenzionalno izba\u010dena u prostor, dolazimo do zaklju\u010dka da su one pod utjecajem stila odvojenih glava koje smo ve\u0107 susretali na rimskim spomenicima kao \u0161to je primjerice Trajanov stup.<\/p>\n\n

Vrata prate strogo organiziran ikonografski program. Na lijevim vratima nalazi se osam plo\u010da s prikazima iz Geneze; od gore prema dolje to su: Stvaranje Eve, Predstavljanje Eve Adamu, Isku\u0161enje, Bog optu\u017euje Adama i Evu, Progon iz Rajskog vrta, Adam obra\u0111uje zemlju, a Eva podi\u017ee djecu, Ponuda Kainu i Abelu, Kain ubija Abela. Na desnim vratima prikazi se \u010ditaju obrnutim smjerom (od dolje prema gore), a prikazane su scene iz Kristova \u017eivota. To su: Navje\u0161tenje, Ro\u0111enje, Poklonstvo kraljeva, Prikazanje u hramu, Krista odvode pred Pilata, Pribijanje na kri\u017e, Tri Marije na grobu i Noli me tangere. Ovi narativni prikazi iz Starog i Novog zavjeta po horizontalnoj su liniji simboli\u010dno povezani. Primjerice, scena gdje Bog uzima Adamovo rebro da bi stvorio Evu u ravnini je s Kristovim ukazanjem na grobu nakon Uskrsnu\u0107a, \u010dime se aludira na to da duh ponovno poprima opipljivi oblik.<\/p>\n

Augsbur\u0161ka katedrala<\/h4>\n

\"Bron\u010dane<\/a>Ove vratnice nalazile su se na ju\u017enom portalu, no danas su pohranjene u Dijecezanskom muzeju i zamijenjene modernim bron\u010danim vratnicama Maxa Fallera, postavljenim 2000. g. Sastoje se od trideset i pet polja, a u svakom je smje\u0161tena po jedna figura, iako vi\u0161e figura (pa tako i polja) zapravo \u010dini jednu scenu, tako da je njihovo \u010ditanje ponekad poprili\u010dno ote\u017eano. Na jednoj strani prikazane su scene iz Starog zavjeta: Stvaranje Eve i njeno predstavljanje Adamu, Rajski vrt sa zmijom, Mojsije pretvara svoj \u0161tap u zmiju, Aaronovo \u010dudo nad \u0161tapovima Egip\u0107ana, Samson ubija lava i Samson i Filistejci. Na drugoj strani prikazane su parabole iz Novog Zavjeta: \u017dena koja je izgubila komad srebra, Rajske ptice, Vinogradar; te Kristovi preci iz Starog zavjeta, uklju\u010duju\u0107i Melkisedeka, Mojsija, Aarona, Davida, Judu Makabejca i proroke.<\/p>\n\n

Tek nekoliko scena na njima se mo\u017ee identificirati kao da su nepogre\u0161ivo biblijskog konteksta. To su: Samson ubija lava, Samson i Filistejci, te dvije scene iz Knjige Postanka<\/em>. Ostali prikazuju sve\u0107enike, kraljeve, vojnike, \u017eene kako hrane ptice, ljude kako jedu gro\u017e\u0111e, kentaure, lavove, zmije, medvjede. Za deset od trideset i pet plo\u010da mo\u017eemo re\u0107i da se javljaju kao duplikati, ali ipak se ne mo\u017ee re\u0107i da su napravljeni od istoga kalupa.<\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/h3>\n

Velik broj bron\u010danih vratnica koje nalazimo u Italiji, a potje\u010du iz ovog vremena, nastale su upravo u Bizantu. Ako su i nastale u nekom od talijanskih gradova, onda su bile pod izrazitim bizantskih utjecajem.<\/p>\n\n

Druga skupina bron\u010danih vratnica, od kojih su ovdje navedena dva primjera, potje\u010de s europskog sjevera. To su vratnice iz Hildesheima i Augsburga. Na njima vidimo nove tehnike izrade bron\u010danih predmeta (odljev tehnikom izgubljenog voska), kao i ponovnu te\u017enju k prikazivanju ljudskog lika. Po tome su nam Bernwardove vratnice iz Hildesheima jedan od najvrednijih bron\u010danih predmeta uop\u0107e.<\/p>\n\n

Iako se na vratnicama ponegdje javljaju reljefni figuralni motivi, jo\u0161 uvijek su to u velikoj mjeri vrlo plitki reljefi. Njihove uzore susre\u0107emo na pomalo neobi\u010dnom mjestu \u2013 u iluminiranim rukopisima. Biblijske scene i likovi tako se prenose iz slikarskog u kiparski medij, stvaraju\u0107i nov likovni izraz na bron\u010danim vratnicama.<\/p>\n\n

Srednjovjekovne bron\u010dane vratnice danas su nam sa\u010duvane u relativno malome broju. Razlog tome je to \u0161to su kroz povijest metalni predmeti bili osobito skloni uni\u0161tenju, jer su \u010desto bili rastopljeni. od dobivenog materijala radili bi se novi predmeti ili \u010de\u0161\u0107e \u2013 oru\u017eje. Izrada vratnica od bronce nastaviti \u0107e se i u slijede\u0107im razdobljima, a neke od svojih najpoznatijih i najzna\u010dajnijih primjera, dobiti \u0107e u razdoblju renesanse.<\/p>\n

\n
    \n\t
  • Ve\u0107inu bron\u010danih vratnica iz ovog razdoblja koje se nalaze u Italiji, izradili su bizantski majstori<\/li>\n\t
  • Srednjovjekovni predmeti od metala, \u010desto nisu sa\u010duvani. Topili bi se, a dobiveni materijal se koristio za izradu novih predmeta, ili oru\u017eja.<\/li>\n\t
  • Na bron\u010danim vratnicama u Hildesheimu nalazi se jedan od najranijih primjera gotovo trodimenzionalne ljudske skulpture u srednjem vijeku.<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>\n
    \n
      \n\t
    • JOHN BECKWITH, Early Medieval Art: Carolingian, Ottonian, Romanesque, Thames & Hudson, 1986.<\/li>\n\t
    • HERBERT BLOCH, Origin and Fate of the Bronze Doors of Abbot Desiderius of Monte Cassino, Dumbarton Oaks Papers, Vol. 41, 1987., 89-102<\/li>\n\t
    • BONAVENTURA DUDA, JERKO FU\u0106AK (prev.), Novi Zavjet, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, 2004.<\/li>\n\t
    • ROBERT G. CALKINS, Monuments of Medieval Art, Cornell University Press, 1979.<\/li>\n\t
    • KENNETH J. CONANT, Carolingian and Romanesque Architecture 800 to 1200, Yale University Press Pelican History of Art Series, 1992.<\/li>\n\t
    • MARGARET ENGLISH FRAZER, Church Doors and the Gates of Paradise: Byzantine Bronze Doors in Italy, Dumbarton Oaks Papers, Vol. 27 (1973), 145-162<\/li>\n\t
    • DUARD W. LAGING, The Methods Used in Making the Bronze Doors of Augsburg Cathedral, The Art Bulletin, Vol. 49, No. 2 (1967.), 129-136<\/li>\n\t
    • (ur.) ROLF TOMAN, Romanesque, Ullmann & K\u00f6nemann, 2007.<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>\n
      \n
        \n\t
      • 1<\/sup> ROBERT G. CALKINS, Monuments of Medieval Art, Cornell University Press, 1797., 103.<\/li>\n\t
      • 2<\/sup> (ur.) ROLF TOMAN, Romanesque, Ullmann & K\u00f6nemann, 2007., 354.<\/li>\n\t
      • 3<\/sup> (ur.) ROLF TOMAN (bilj. 2), 354.<\/li>\n\t
      • 4<\/sup> (ur.) ROLF TOMAN (bilj. 2), 354.<\/li>\n\t
      • 5<\/sup> MARGARET ENGLISH FRAZER, Church Doors and the Gates of Paradise: Byzantine Bronze Doors in Italy, Dumbarton Oaks Papers, Vol. 27 (1973), 147.-148.<\/li>\n\t
      • 6<\/sup> MARGARET ENGLISH FRAZER (bilj. 5), 148.<\/li>\n\t
      • 7<\/sup> MARGARET ENGLISH FRAZER (bilj. 5), 152.<\/li>\n\t
      • 8<\/sup> MARGARET ENGLISH FRAZER (bilj. 5), 152.<\/li>\n\t
      • 9<\/sup> Kao poveznice izme\u0111u prikazanih tema i u\u010denja sv. Pavla mo\u017ee poslu\u017eiti izjava sv. Ivana Chrysostoma koji je rekao da sv. Pavao u sebi ima karakteristike proroka, patrijarha, apostola i mu\u010denika.<\/li>\n\t
      • 10<\/sup> MARGARET ENGLISH FRAZER (bilj. 5), 155.-156.<\/li>\n\t
      • 11<\/sup> MARGARET ENGLISH FRAZER (bilj. 5), 158.-159.<\/li>\n\t
      • 12<\/sup> MARGARET ENGLISH FRAZER (bilj. 5), 162.<\/li>\n\t
      • 13<\/sup> HERBERT BLOCH, Origin and Fate oft he Bronze Doors of Abbot Desiderius of Monte Cassino, Dumbarton Oaks Papers, Vol. 41, 1987., 89.<\/li>\n\t
      • 14<\/sup> S tom teorijom se jedino ne sla\u017ee Margaret English Frazer<\/li>\n\t
      • 15<\/sup> HERBERT BLOCH (bilj. 16), 92.<\/li>\n\t
      • 16<\/sup> KENNETH J. CONANT (bilj. 14), 127.<\/li>\n\t
      • 17<\/sup> KENNETH J. CONANT (bilj. 14), 127.<\/li>\n\t
      • 18<\/sup> JOHN BECKWITH, Early Medieval Art: Carolingian, Ottonian, Romanesque, Thames & Hudson, 1986., 145.<\/li>\n\t
      • 19<\/sup> KENNETH J. CONANT (bilj. 14), 128.<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        U razdoblju XI. i XII. st. mnoge katedrale i crkve u Europi dobivaju vratnice izra\u0111ene u bronci. Velik broj ih je izra\u0111en u Bizantu, a zatim su se importirale na Zapad. Velik broj ih je sa\u010duvan u Italiji. Novost donose vratnice iz Hildesheima, izlivene u jednom komadu, postupkom izgubljenog voska, na kojima se pojavljuje i figuralni ukras.<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":285,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[15],"class_list":["post-281","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kiparstvo","tag-ikonografija"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/281","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=281"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/281\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/media\/285"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=281"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=281"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=281"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}