![\"Bista](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2010\/11\/bista-karla-IV.jpg\" "\\"Bista")
<\/a>\u010cetrnaesto stolje\u0107e \u010de\u0161ke povijesti i umjetnosti obilje\u017eeno je pojavom Karla IV. (1316. \u2013 1378.), koji je \u010dlan Luksembur\u0161ke dinastije. Dobio je izvrsnu naobrazbu na francuskom dvoru, gdje se o\u017eenio carevom k\u0107eri, te se u njenu \u010dast odrekao svoga imena Vjenceslav. Kao rezultat povezanosti s papom Klementom VI., koji je bio u progonstvu u Avignonu, Prag je uzdignut na rang nadbiskupije. Zahvaljuju\u0107i intervenciji pape, njema\u010dki izbornici su ga u Aachenu proglasili za cara Svetog Rimskog Carstva, a taj mu je naslov potvr\u0111en krunidbom u Milanu i Rimu \u0161est godina kasnije. Karlo je i prije krunidbe vladao \u010ce\u0161kom (od 1333.g.) kao o\u010dev namjesnik, a nakon o\u010deve smrti zauzima tron (1346. g.). Prag postaje glavnim gradom Carstva, a car ga \u017eeli u\u010diniti sredi\u0161tem u\u010denosti, pa 1348. g. utemeljuje sveu\u010dili\u0161te po uzoru na ono u Parizu. Time privla\u010di mnoge velike u\u010denjake tada\u0161nje Europe. Postaje pokrovitelj umjetnosti, koju je podupro utemeljenjem umjetni\u010dkog ceha. Jo\u0161 dok je u Pragu vladao kao o\u010dev namjesnik, osje\u0107a se njegov utjecaj, a uzdizanje Praga ve\u0107 je vidljivo. Grad se ubrzano razvijao u me\u0111unarodno kulturno sredi\u0161te koje je moglo stati uz bok Parizu.<\/p>\n\nNakon \u0161to je podignut na rang nadbiskupije, utemeljenja Sveu\u010dili\u0161ta i dobivanja statusa glavnoga grada Carstva, u Pragu zapo\u010dinje intenzivna izgradnja. Osim gradnje nove katedrale, zapo\u010dete su pregradnje na dvorcu, popravak starog Juditinog mosta (kasnije preimenovanog u Karlov most), te jo\u0161 nekih gra\u0111evina u gradu, kao i izvan njega.<\/p>\n
Katedrala sv. Vida<\/h3>\n
Ispod dana\u0161nje katedrale nalaze se ostaci dviju starijih gra\u0111evina (rotunda sv. Vida iz 10. st. i bazilika sv. Vaclava, Vida i Adalberta iz kasnog 11. st). Rotunda je zapo\u010deta jo\u0161 za Vaclava, \u010de\u0161kog kralja iz 10. st. To je gra\u0111evina s \u010detiri apside koje izlaze iz kru\u017enog kora, u \u010dijoj se isto\u010dnoj apsidi nalazi grob sv. Vida, a u ju\u017enoj je zakopan sv. Vaclav. Ju\u017ena apsida je uklopljena u kasniju baziliku kao kapela koja je sastavni dio ju\u017enog bo\u010dnog broda.<\/p>\n\n Katedrala je duga\u010dka 124 metra, u transeptu je \u0161iroka 60 metara, a svod u glavnom brodu dose\u017ee visinu od 33 metra. Na tlocrtu je vidljivo da se radi o trobrodnoj longitudinalnoj gra\u0111evini, koja zavr\u0161ava apsidom. U brodovima su kapele pravokutnog tlocrta, dok se u apsidi nalaze polukru\u017ene radijalne kapele.<\/p>\n U gornjem dijelu kora, koji je zapo\u010det 1344. g., prozori su odmaknuti iza linije arkada, \u010dime se stvara zanimljiv efekt \u201eprozora unutar prozora\u201c. Neobi\u010dan dojam poja\u010dava i to \u0161to se ispred zone arkada nalazi kamena balustrada pro\u0161upljena ornamentalnim ukrasom. U koru je (kao i u ostatku gra\u0111evine) vidljiva troeta\u017ena elevacija. Donji dio \u010dine arkade, iznad njih je triforij, s ve\u0107 spomenutom ogradom, a iznad njega slijedi zona prozora. U trokutastom vrhu prozora nalaze se ornamentalni cvjetni uzorci koji su u svakom prozoru druga\u010diji. U dijelu zida iznad arkada su prikazi grbova zemalja koje su donirale novac za izgradnju katedrale.<\/p>\n Karlo je vidio katedralu kao svoju osobnu gra\u0111evinu, rade\u0107i pravi obiteljski mauzolej u radijalnim kapelama, te je i iskoristio priliku opskrbiti crkvu dragocjenostima i relikvijama. Ne neo\u010dekivano, ostavio je i uspomenu na sebe i svoju obitelj na vi\u0161e primjera u dekoraciji, \u0161to je tako\u0111er vidljivo i na bistama u triforiju.<\/p>\n U 16. st. katedrali su dogra\u0111ene renesansne balustrade i tornjevi, a u 18. st. i neki barokni elementi. Velika rekonstrukcija katedrale po\u010dela je 1872. g. u neogoti\u010dkom stilu, a glavni portal dovr\u0161en je 1929. g. u povodu obilje\u017eavanja 1000. obljetnice smrti \u010de\u0161kog kralja i sveca za\u0161titnika sv. Vaclava. Iz neogoti\u010dke obnove zanimljiv je oslikani prozor u Novoj nadbiskupskoj kapeli, sa slikama iz \u010de\u0161ke povijesti sa sv. \u0106irilom i Metodom. Oslikao ga je \u010de\u0161ki slikar Alfons Mucha 1931.g.<\/p>\n <\/p>\n Sredinu 14. st. i njegovu drugu polovicu obilje\u017eio je umjetni\u010dki rad obitelji Parler, koji ostavlja neizbrisiv utjecaj na arhitekturu i skulpturu toga razdoblja. Kada govorimo o Parlerima, mo\u017eemo ih podijeliti na \u010de\u0161ki i austrijski krug. Prvobitno djeluju u njema\u010dkim zemljama, te se taj dio obitelji svrstava u austrijski krug. Me\u0111utim, nakon \u0161to na poziv cara Peter odlazi u Prag ovdje osniva uspje\u0161nu radionicu, u kojoj djeluju i neki \u010dlanovi obitelji (njegov ne\u0107ak Jind\u0159ich i sin Ivan),ovdje se formira \u010de\u0161ki krug.<\/p>\n\n Posebna zna\u010dajka njihove skulpture je izrazit realizam koji je posebno zastupljen u portretu, kao i u prikazu cijelog ljudskog tijela. Iako se govori o \u201eparlerovskom stilu\u201c mnoge nedoumice vezane uz interpretaciju pojedinih djela nekih \u010dlanova obitelji nisu do kraja rije\u0161ene. Iako su pisani dokumenti o Parlerima jo\u0161 uvijek samo u fragmentima, neupitno je da je Peter najistaknutiji \u010dlan obitelji.<\/p><\/div>\n Katedrala sv. Vida u Pragu jedna je od najmonumentalnijih katedrala srednje Europe. Iako primarno gra\u0111ena u goti\u010dkom stilu, na njoj je vidljiv spoj stilova od gotike, renesanse, baroka pa do neogotike 19. st. Katedrala je kona\u010dno zavr\u0161ena u 20. st.<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":308,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[12],"class_list":["post-304","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhitektura","tag-crkve"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/304","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=304"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/304\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/media\/308"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=304"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=304"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=304"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}<\/a>Kada je 1344. g. pra\u0161ka biskupija podignuta na rang nadbiskupije (do tada je bila pod vrhovni\u0161tvom Mainza), predstavnici crkvene i svjetovne vlasti odlu\u010duju izgraditi novu katedralu.1<\/sup><\/a> Iste godine polo\u017een je kamen temeljac, te zapo\u010dinje njena izgradnja.<\/p>\n\nGraditelji katedrale<\/h4>\n
<\/a>Luksembur\u0161ka dinastija, kojoj je car Karlo pripadao, bila je sna\u017eno povezana s Francuskom, pa je zbog toga i prvi arhitekt katedrale bio Matias iz Arrasa (Matthieu d\u00b4Arras). On je projektirao i izgradio kor, dio deambulatorija i radijalne kapele. Matias je umro 1352. g., te ubrzo nakon toga u Prag dolazi Peter Parler. On je taj koji crkvi daje pravi goti\u010dki izgled. Bio je izvanredan arhitekt koji nije nu\u017eno slijedio tradicionalan izgled goti\u010dkih crkava, nego ih je mogao osmisliti kao inovativna zdanja. Parler je nadgledao izgradnju katedrale do svoje smrti 1399.g. U tom periodu dovr\u0161en je kor i ve\u0107i dio ju\u017enog transepta s njegovim tornjem.<\/p>\nTriforij s kamenim bistama<\/h4>\n
<\/a>Triforij je prohodan, a u njemu se nalazi i galerija kamenih bista, koje su razli\u010dite izrade, jer su jedne idealizirane, dok su druge realisti\u010dne. Uklju\u010duju cara, njegovu obitelj, nadbiskupe, te arhitekte Matiasa iz Arrasa i Petera Parlera. Posljednje dvije biste su posebno zanimljive jer pokazuju visok dru\u0161tveni polo\u017eaj ovih arhitekata. Srednjovjekovni graditelji bili su dobro pla\u0107eni i na vi\u0161oj dru\u0161tvenoj poziciji od drugih obrtnika. Koliko je visok mogao biti polo\u017eaj srednjovjekovnih graditelja mo\u017ee se vidjeti upravo na primjeru dvojice graditelja pra\u0161ke katedrale. Obojica su bila pokopana u sredi\u0161tu novog kora katedrale, a jo\u0161 je va\u017enija upravo \u010dinjenica da su obojica imala svoje portrete isklesane u triforiju katedrale zajedno s onima cara Karla i njegove obitelji, te ostalih pra\u0161kih uglednika. Glavni graditelji su o\u010dito bili na visokom polo\u017eaju me\u0111u zagovarateljima nove katedrale i bilo je nedopustivo da se zaboravi tko su oni bili.<\/p>\nKapela sv. Vaclava<\/h4>\n
<\/a>Kapela sv. Vaclava najvrjednije je mjesto u katedrali, jer su u njoj smje\u0161teni posmrtni ostaci za\u0161titnika \u010ce\u0161ke. Podignuta je izme\u0111u 1344. i 1346.2<\/sup><\/a> i nadsvo\u0111ena Parlerovim zvjezdastim svodom. Smje\u0161tena je to\u010dno iznad originalnog mjesta njegova ukopa (iznad ju\u017ene apside rotunde iz 10. st. u kojoj se nalazio sve\u010dev grob). Dekoracija kapele je primjer visokog stupnja \u010de\u0161ke umjetnosti 14. st. Donji dio zidova oblo\u017een je poludragim kamenjem, ametistnim mozaikom, pozlatama i imitacijama plemenitih metala, a u tom dijelu zida nalazi se i ciklus Pasije oslikan u periodu od 1372. do 1373. g. Iznad njega smje\u0161ten je drugi ciklus koji na svim zidovima predstavlja slike iz \u017eivota sv. Vaclava. U sredini se nalazi sve\u010dev kip, napravljen od vapnenca, a djelo je Jind\u0159icha Parlera (ne\u0107ak P. Parlera). Iznad kapele sv. Vaclava smje\u0161tena je krunidbena komora, prostorija u kojoj je \u010duvano \u010de\u0161ko krunidbeno blago (zlatne kraljevske krune, zlatna jabuka i \u017eezlo). Karlovi P\u0159emisladovski pretci premje\u0161teni su u nove grobnice u radijalnim kapelama kora, a ostaci sv. Vida premje\u0161teni su u deambulatorij iza visokog oltara.<\/p>\n\nPro\u010delje ju\u017enog transepta<\/h4>
<\/a>Pro\u010delje ju\u017enog transepta (izgra\u0111eno u periodu od 1367. do 1368. g.) sastoji se od tri ulaza koja imaju klasi\u010dan lu\u010dni oblik. Me\u0111utim, specifi\u010dnost ovih portala je to \u0161to se unutar njih ne nalaze vrata i timpan, nego su oni potpuno pro\u0161upljeni (poput arkada), a sama vrata su uvu\u010dena dublje u prostor katedrale. Dovratnici i nadvratnici su bogato ispunjeni prikazima kamenih baldahina (dekorativni element koji se pojavljuje i na portalima glavne fasade), te taj izrazito dekorativan element zamjenjuje ljudsku figuru. Iznad lu\u010dnih ulaza nalazi se prikaz Posljednjeg suda izveden u mozaiku.<\/p>\nPeter Parler<\/h3>\n
<\/a>Peter Parler (1330.-1399.) je goti\u010dki kipar i arhitekt. Ro\u0111en je u obitelji klesara i graditelja, kojoj je prezime pridodano po rije\u010di parlier<\/em> (njem. kamenoklesar). Nije poznato mnogo detalja iz ranijeg perioda njegovog \u017eivota, ali se zna da je izu\u010dio zanat u obiteljskoj radionici. Bio je vrlo talentiran, jer ga ve\u0107 sa 23 godine (1353.) car Karlo IV. poziva u novu prijestolnicu Prag, da preuzme rad na katedrali sv. Vida. Njen prvi graditelj, Matias iz Arrasa, umro je 1352. g., samo osam godina nakon po\u010detka njene izgradnje.3<\/sup><\/a> Parler je zaslu\u017ean za ve\u0107inu dana\u0161njeg izgleda gra\u0111evine. Nastavlja raditi za Karla IV. tokom cijelog svog \u017eivota, rade\u0107i na katedrali, ali zapo\u010dinju\u0107i i nove projekte. Rad na crkvi sv. Barbare u Kutnoj Hori, zapo\u010dinje 1380. g. Radio je i na koru crkve sv. Bartolomeja u Kolinu. Ovaj projekt nije dovr\u0161en za njegova \u017eivota, mada je potrajao jo\u0161 samo dva stolje\u0107a, za razliku od katedrale sv. Vida koja je dovr\u0161ena tek u 20. stolje\u0107u. Osim kao arhitekt, bio je uspje\u0161an i kao kipar. Njegov najzna\u010dajniji kiparski rad su dvije biste u triforiju katedrale Sv. Vida – njegov autoportret i prikaz cara Karla. Peter Parler osnovao je uspje\u0161nu radionicu koja je radila na mnogim projektima.4<\/sup><\/a> Naslijedio ga je sin Ivan koji je zapo\u010deo rad na izgradnji carske rezidencije u Kutnoj Hori. Peter je umro u Pragu 1399., gradu koji je najvi\u0161e obogatio svojim radom.<\/p><\/div>Parlerovski stil<\/h3>\n
\n\t
\n\t
\n\t