{"id":357,"date":"2011-02-20T20:18:37","date_gmt":"2011-02-20T19:18:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=357"},"modified":"2011-02-20T20:18:37","modified_gmt":"2011-02-20T19:18:37","slug":"bizantska-umjetnost-nastanak-razvoj-bizantskog-carstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/umjetnost-razlicitih-drzava\/bizantska-umjetnost-nastanak-razvoj-bizantskog-carstva\/","title":{"rendered":"Bizantska umjetnost: Nastanak i razvoj Bizantskog Carstva"},"content":{"rendered":"

Bizantsko Carstvo<\/h3>\n

Isto\u010dno Rimsko Carstvo ili Bizant nastalo je osnutkom grada Konstantinopola 324. g., a do kona\u010dne podjele na Isto\u010dno i Zapadno Rimsko Carstvo do\u0161lo 395. g. Trajalo je do 1453. g. kada su Konstantinopol osvojili Turci. Iako su Bizantinci nagla\u0161avali podrijetlo svoje dr\u017eave u Rimskom Carstvu, tijekom vremena su se postupno odmaknuli od svojih osnova. U kulturi i jeziku sve se vi\u0161e osje\u0107a helenizacija Carstva i njegova teokratizacija.1<\/sup><\/a> Bizant je imao istaknut polo\u017eaj me\u0111u tada\u0161njim srednjovjekovnim dr\u017eavama. Isticao se po svojoj jedinstvenoj upravnoj organizaciji, odli\u010dno opremljenoj vojsci s izvrsnom vojnom tehnikom, razvijenom gospodarskom i nov\u010danom sustavu, a uz to je raspolagao i golemim bogatstvom.2<\/sup><\/a> Jedan od najistaknutijih bizantologa G. Ostrogorski ovako je opisao Bizantsko Carstvo: \u201eRimsko dr\u017eavno ure\u0111enje, gr\u010dka kultura i kr\u0161\u0107anstvo glavni su temelji bizantskog razvoja. Bez bilo kojeg od tih elemenata postojanje Bizanta uop\u0107e se ne mo\u017ee zamisliti. Tek iz spoja helenisti\u010dke kulture i kr\u0161\u0107anstva s rimskim oblikom dr\u017eave nastala je povijesna tvorevina \u0161to je nazivamo Bizantskim carstvom.\u201c3<\/sup><\/a><\/p>\n

Izgradnja Konstantinopola<\/h3>\n

\"Plan<\/a><\/p>\n\n

Grad je dobio ime po svom osniva\u010du, caru Konstantinu. Kod slavenskih naroda bio je poznat kao Carigrad, a dana\u0161nje ime Istanbul dobiva nakon \u0161to dolazi u turske ruke. Car Konstantin je zbog ratova s Germanima puno vremena provodio na isto\u010dnoj granici Carstva, pa je tako bio i bli\u017ei Maloj Aziji, dok je u Rimu rijetko boravio. To nam mo\u017ee objasnit odabir ove lokacije za osnutak nove prijestolnice carstva.<\/p>\n\n

Nakon \u0161to je osnovan \u201eNovi Rim\u201c u njemu zapo\u010dinje ubrzana izgradnja, a grad se brzo \u0161iri. Izgra\u0111eni su novi hipodrom, pala\u010da, forumi, administrativne i crkvene gra\u0111evine, a grad je bio ukra\u0161en bron\u010danim kipovima. Sam car Konstantin pro\u0161irivao je grad \u010detiri ili pet puta. Gra\u0111en je po rimskome modelu, iako je od po\u010detka osnovan kao kr\u0161\u0107anski grad (za razliku od Rima). U Rimu su se crkve gradile izvan gradskih zidina, dok se u Konstantinopolu od njegovog osnutka crkve grade u samome gradu.4<\/sup><\/a> Uz carsku pala\u010du nalazila se i biskupova, time su ideja svetog i carstva bile povezane (carska mo\u0107 vezana je uz religiju). Katedrala i rezidencija biskupa bile su u samom centru blizu senata i svjetovne vlasti. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva kr\u0161\u0107ansko carstvo nastavlja se razvijati ovdje, ali postaje gr\u010dko po jeziku i kulturi.<\/p>\n\n

Carska pala\u010da, poznata pod imenom Daphne, koja se nalazila se u blizini hipodroma,kasnije \u0107e postati glavna pala\u010da Bizantskog Carstva. U gradu su izgra\u0111ene i \u0161iroke avenije s trjemovima za pje\u0161ake i trgovine, koje su zna\u010dajka isto\u010dnih gradova. Bile su isprekidane forumima. Jedan od njih bio je Konstantinov forum, koji je za razliku od rimskih foruma, bio kru\u017enog oblika, a u sredini je imao stup s bron\u010danim kipom Konstantina na vrhu, u liku Boga Sunca.5<\/sup><\/a><\/p>\n\n

Kipovi su bili postavljeni po cijelom gradu. Bili su poganski, ali izva\u0111eni iz poganskih hramova,6<\/sup><\/a> izvan svog originalnog religijskog konteksta, imali su funkciju ukrasa. Od svih kipova sa\u010duvana je samo jedna skupina, a to su konji koji su ukra\u0161avali Konstantinov hipodrom.<\/p>\n

Car Teodozije<\/h3>\n

\"Baza<\/a><\/p>\n\n

Teodozije je bio posljednji car koji je vladao nad cijelim Rimskim carstvom. Donio je relativnu politi\u010dku stabilnost Carstvu tako \u0161to je dao odre\u0111ene privilegije Barbarima. Primjerice, s Germanima je sklopio savez (\u201efoedus\u201c) prema kojem su Germani u\u017eivali potpunu autonomiju, ali su bili du\u017eni caru slu\u017eiti kao vojska kad bi ih zatrebao.7<\/sup><\/a> Izdao je edikte o zabrani poganskih kultova i o zatvaranju poganskih hramova, a tako\u0111er je i zabranio prino\u0161enje \u017ertava. Poganska umjetnost vi\u0161e nema upotrebnu funkciju, mada se jo\u0161 ne uni\u0161tava. Prije nego li je umro, 395. g. svog sina Arkadija postavlja za vladara na Istoku, a Honorija za cara na Zapadu. Carstvo je podijeljeno, a Konstantinopol postaje rival Rimu. Zapadno carstvo propada 476. g., dok Isto\u010dno pre\u017eivljava i postaje Bizantsko Carstvo. Ono je bilo rimsko po podrijetlu, ali gr\u010dko po jeziku i kulturi, te u su\u0161tini kr\u0161\u0107ansko.<\/p>\n\n

Na bazi obeliska koji je postavio car Teodozije, a nalazio se na hipodromu, vidljiv je ukus u tada\u0161njoj skulpturi. Car je prikazan kao vladar nad Perzijancima i Gotima koji mu donose darove. Uz njega sjedi njegov suvladar sa zapada, a do njega Teodozijevi sinovi Arkadije i Honorije. Naglasak nije na individuama, nego na politi\u010dkoj hijerarhiji. Vidljiva je i rastu\u0107a averzija prema figuraciji i narativnosti klasi\u010dne skulpture, dok sama skulptura postaje sve vi\u0161e ornamentalna. Postaje bli\u017ea provincijalnoj umjetnosti koju odlikuju frontalnost, uko\u010denost i neproporcionalnost.<\/p>\n

Car Justinijan<\/h3>\n

\"Barberini<\/a><\/p>\n\n

Justinijan je jedan od najzna\u010dajnijih bizantskih careva, koji je na kratko uspio ponovno spojiti podru\u010dje isto\u010dnog i zapadnog Rimskog Carstva. Ratovao je protiv Vandala (sjeverna Afrika), Ostrogota (Italija), Vizigota (Pirinejski poluotok)\u2026 Pri svojim osvaja\u010dkim ratovima nije vodio ra\u010duna o novim opasnostima koje su po\u010dele prijetiti carstvu. To su bile nova jaka Perzijska dr\u017eava i nestabilna sjeverna granica na Balkanskom poluotoku. Problem balkanske granice Justinijan je poku\u0161ao rije\u0161iti izgradnjom gusto podignutih obrambenih utvrda, no one se nisu pokazale osobito uspje\u0161nima. Do mira dolazi tek sporazumom izme\u0111u Bizanta i Avara, koji su se obvezali \u010duvati mir na Balkanskom poluotoku.<\/p>\n\n

Najzna\u010dajnije Justinijanovo djelo bila je kodifikacija rimskog prava, skup kodeksa od kojih je na kraju nastao Corpus iuris civilis<\/em>. Osim toga u\u010dvr\u0161\u0107uje i nov\u010darstvo, tako \u0161to je po\u010deo kovati zlatni novac (hiperperos). Razvija se gospodarstvo, a jedna od najzna\u010dajnijih grana privrede je industrija svile.8<\/sup><\/a><\/p>\n\n

Bio je poticatelj gradnje u Carstvu, on sam je pokrenuo gradnju trideset i tri crkve. Razdoblje njegove vladavine bilo je doba velikog napretka. Carska radionica u kojoj su se izra\u0111ivali luksuzni predmeti je cvjetala. U njegovo vrijeme velik napredak do\u017eivio je i umjetni\u010dki obrt.<\/p>\n

Aja Sofija<\/h3>\n

\"Aja<\/a>Crkva posve\u0107ena bo\u017eanskoj mudrosti, gra\u0111ena je od 532. do 537. godine, a arhitekti koji su ju projektirali bili su Izidor iz Mileta i Artemije iz Trala. Gradnju je potaknuo car Justinijan, koji je htio napraviti najbolju gra\u0111evinu svih vremena, u \u010demu se vidi politi\u010dka ambicija za obnovom Rimskog Carstva. \u017delio je sagraditi gra\u0111evinu kojoj ne bi bilo premca, koja bi bila spomenik slavi Crkve i znak premo\u0107i Konstantinopola nad Rimom, a istovremeno bi bila spomenik Justinijanovoj obnovi Rimskog Carstva.<\/p>\n\n

Sama crkva dominira krajolikom Konstantinopola. Ima neke elemente bazilike, ali se ipak razlikuje u konstrukciji kupole i polukupola,a njen \u201eTlocrt je gotovo kvadrati\u010dan, zidovi isprekidani pobo\u010dnim brodovima, kolonadama i galerijama, di\u017eu se kroz polukupole i \u010detiri divovska pandativa do te nevjerojatne kupole, sli\u010dne plitkom tanjuru, \u010diji je promjer samo 2,40 metara kra\u0107i od promjera kupole katedrale sv. Pavla u Londonu. To je kupola s \u010detrdeset prozora, koja po rije\u010dima jednog suvremenika nije izgledala kao da po\u010diva na \u010dvrstim temeljima nego kao da pokriva prostor spu\u0161tena zlatnim lancima s neba.\u201c <\/em>9<\/sup><\/a> Nije se \u0161tedjelo na dragocjenim materijalima, a radnici su do\u0161li iz svih dijelova Carstva. Za oplatu unutra\u0161njih zidova upotrijebljeno je osam razli\u010ditih vrsta mramora. Stupovi od porfirija do\u0161li su iz Egipta, zeleni mramor klesan je u Gr\u010dkoj, a cijela crkva je bila prekrivena mozaicima. Opis Aja Sofije iz 6. st. spominje zlatni, draguljima opto\u010deni oltar, mnoge svije\u0107njake, istkane zlatne zavjese, svilene zastore\u2026 Isto\u010dna apsida bila je odijeljena srebrnom pregradom s dvojim vratima za sve\u0107enike i dvanaest stupova koji su bili posve opto\u010deni srebrom. U gornjim galerijama sa\u010duvani su jedini mozaici iz Justinijanovog doba, dok je originalno cijela crkva bila ukra\u0161ena mozaicima.<\/p>\n\n

Dvije zna\u010dajne crkve ovog perioda, \u010diju gradnju je tako\u0111er potaknuo car Justinijan su crkva sv. Sergija i Bakha i Haghia Irena.<\/p>\n

Eufrazijeva bazilika<\/h3>\n

\"Eufrazijeva<\/a>Eufrazijeva bazilika podignuta je u 6. st., u vrijeme cara Justinijana i pore\u010dkog biskupa Eufrazija po kojem je i dobila ime. Biskupski kompleks je u cijelosti o\u010duvan, \u0161to predstavlja rijetkost za arhitekturu iz tog vremena. Kompleks zdanja sa\u010dinjava baptisterij, atrij (sjeverni trijem atrija je istodobno i narteks), crkva i biskupski dvor. Nenad Cambi funkciju biskupskog dvora obja\u0161njava na slijede\u0107i na\u010din: \u201eU biskupskom dvoru, koji se sastojao od prizemlja i dva kata, odvijale su se ceremonije, primanja i druge reprezentativne funkcije biskupa kao poglavara pore\u010dke crkve\u201c.10<\/sup><\/a><\/p>\n\n

Jedan od najreprezentativnijih dijelova Eufrazijeve bazilike su njeni mozaici koji se nalaze u apsidi gra\u0111evine. Osim same likovne izrade veliku va\u017enost ima njegov ikonografski program. Bogorodica se smje\u0161ta u sredi\u0161tu apside, na mjesto koje je do sad redovito bilo rezervirano za Krista. Ona sjedi na prijestolju, u krilu joj sjedi mali Krist, koji desnom rukom blagoslivlja. S obje strane nalaze se dvije skupine koje predvode an\u0111eli. S lijeve strane nalaze se tri mu\u010denika koji u rukama dr\u017ee vijence. S druge strane su prikazani sv. Mauro, koji tako\u0111er dr\u017ei vijenac u ruci, ali mu je uz aureolu ispisano ime. Uz njega stoje tri tada\u0161nja suvremenika, jo\u0161 \u017eivu\u0107a u vrijeme kada su prikazani. To su biskup Eufrazije, s modelom svoje bazilike u rukama, arhi\u0111akon Klaudije, koji je bio Eufrazijev brat, i Klaudijev sin, dje\u010dak Eufrazije. U donjem dijelu trijumfalnog luka nalazi se trinaest okruglih medaljona. U sredi\u0161njem je prikazan Krist kao Agnus Dei, a sa svake strane se nalazi jo\u0161 po njih \u0161est u kojima su prikazane razli\u010dite svetice. Na najvi\u0161em dijelu apside nalazi se friz s apostolima i Kristom u sredini.<\/p>\n\n

Nakon \u201ezlatnog doba\u201c cara Justinijana carstvo po\u010dinje slabiti, najvi\u0161e zbog ratova s Perzijancima. \u201eProdor Langobarda u Italiju 568. g. zna\u010dio je gubitak velikog dijela Apeninskog poluotoka. Isto tako, zakazala je i obrana sjevera, to \u0107e re\u0107i obrana protiv slavenskih napadaja.\u201c11<\/sup><\/a><\/p>\n

Ostali \u010dlanci iz serije “Bizantska umjetnost”<\/i><\/h4>\n