{"id":390,"date":"2011-07-07T21:17:51","date_gmt":"2011-07-07T19:17:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=390"},"modified":"2011-07-07T21:17:51","modified_gmt":"2011-07-07T19:17:51","slug":"templari","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/kulturalna-povijest\/templari\/","title":{"rendered":"Templari"},"content":{"rendered":"

Kri\u017earski ratovi<\/h3>\n

\"Kri\u017ear<\/a>U Svetu Zemlju, te na mjesta Kristova \u017eivota i muke hodo\u010dastilo se od prvih stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva. S njenim osvajanjem od strane muslimana, naru\u0161ila se sigurnost kr\u0161\u0107anskih putnika. Kod europskih vladara javlja se ideja o preosvajanju svetih mjesta od nevjernika<\/em>, te papa \u0161alje poziv na kri\u017earski rat. Kri\u017earski ratovi trajali su od kraja XI. do kraja XIII. st. Ne samo da su mobilizirali kr\u0161\u0107anske mase Zapada, nego su i otvorili novi prostor za trgovinu, putovanja te dodire razli\u010ditih kultura. To je bilo vrijeme cvata vite\u0161tva, te ne \u010dudi \u0161to se taj ideal srednjovjekovnog \u010dovjeka stopio s jednim drugim idealom: mona\u0161tvom. Taj dvostruki poziv ostvarivali su vite\u0161ki redovi, a templari su bili jedan od najistaknutijih me\u0111u njima.1<\/sup><\/a><\/p>\n

Osnutak Templarskog reda<\/h3>\n

\"Grb\"<\/a>Vite\u0161ki red templara osnovan je 1119. g. u Jeruzalemu na inicijativu dvojice francuskih vitezova Hugesa de Payensa i Geoffraya de Saint-Omera. Njihova ideja bila je da se osnuje vite\u0161ki red koji \u0107e \u0161tititi hodo\u010dasnike koji dolaze u Jeruzalem od muslimanskih napada. Jeruzalemski kralj Baudoin II. dao im je na kori\u0161tenje pala\u010du uz nekada\u0161nji Salomonov hram prema kojem su se bra\u0107a nazvali vitezovima hrama Salomonovog (Fratres militiae Templi Salomonis<\/em>) ili ukratko templari.2<\/sup><\/a> U prvih devet godina postojanja broj templara polako se pove\u0107avao, te ih je 1128. g. bilo \u010detrnaest. Iste su godine slu\u017ebeno priznati od Svete Stolice na koncilu u Troyesu. Za kodeks po kojem \u0107e \u017eivjeti kao redovnici, templari su uzeli Pravila sv. Benedikta. Nakon slu\u017ebenog priznanja od Svete Stolice, vite\u0161ki red templara brzo je rastao. \"Salomonov<\/a>Pristupao im je sve ve\u0107i broj plemi\u0107a, a dobivali su i brojne donacije, uglavnom u vidu zemlji\u0161nih posjeda. Sveti Bernard je sudjelovao u izradi templarskih pravila sa\u017eetih u 75 \u010dlanaka, koja su bila sli\u010dna pravilima cistercitskog reda, iz kojeg je bio njihov autor. Pravilima je bila propisana odje\u0107a i oprema, pona\u0161anje viteza od bu\u0111enja do molitve prije spavanja, unutarnji ustroj reda i pona\u0161anje u ratu. Papa Inocent II. je 1139. g. potvrdio instituciju reda templara svojom bulom \u201eOmne datum optimum\u201c. Otad se templarski red jo\u0161 br\u017ee \u0161irio, tako da je 1147. g. samo u Jeruzalemu brojio 350 vitezova i oko 2000 bra\u0107e u raznim slu\u017ebama.3<\/sup><\/a><\/p>\n

\u0160irenje i razvoj reda<\/h3>\n

\"Vitez<\/a>Iz Jeruzalema se templari \u0161ire Europom, te u Parizu osnivaju svoje prvo europsko sredi\u0161te, koje s vremenom postaje i sjedi\u0161te templarskog reda. Nakon toga \u0161irom Europe osnivaju svoje templarske pokrajine.4<\/sup><\/a> \u0160irenje mre\u017ee templara po europskim zemljama pospje\u0161ila je i \u010dinjenica, \u0161to su i sami uvidjeli, da u Svetoj Zemlji nemaju dovoljno mogu\u0107nosti djelovanja i egzistencije, pa su ve\u0107 1147. g. osnovali sjedi\u0161te u Parizu. Dolaskom u Europu postali su jedan od redova zapadnog kr\u0161\u0107anstva, ali s posebnom predno\u0161\u0107u: uz standardne kreposti redovnika (poslu\u0161nost, \u010disto\u0107u, siroma\u0161tvo) imali su i onu najmoderniju u tada\u0161njem dru\u0161tvu: vite\u0161tvo. Zato je i njihovo naglo \u0161irenje Europom u drugoj polovici XII. i XIII. st. potpuno razumljivo.5<\/sup><\/a><\/p>\n\n

Vite\u0161ki red templara imao je i vrlo odre\u0111enu unutarnju hijerarhiju. Svaka je pokrajina imala poglavara koji se zvao magistar. Sve pokrajine i sva imovina bili su podlo\u017eni \u201egeneralnom kapitulu\u201c, skupu poglavara koji je jedini imao ovlasti odre\u0111ivati poglavare pojedinih pokrajina. Na \u010delu Reda stajao je veliki magistar (\u201eveliki me\u0161tar\u201c). Drugi po \u010dasti bio je sene\u0161al koji je zamjenjivao velikog magistra. Mar\u0161al je bio vrhovni vojni zapovjednik.6<\/sup><\/a><\/p>\n\n

\"Sere\u017ean<\/a>Pripadnici vite\u0161kog reda templara dijele se u vi\u0161e skupina: vitezovi templari, sere\u017eani, turkopuli, te bra\u0107a koja ne nose oru\u017eje (zanatlije, lije\u010dnici, kuhari, administratori i ostali). Vitezovi templari mogli su postati samo pripadnici vi\u0161eg plemstva. Nosili su bijele tunike kao znak \u010disto\u0107e. Godine 1147. papa Eugen III. udijelio im je pravo no\u0161enja crvenog kri\u017ea kao znaka mu\u010deni\u010dke krvi. Osim na tunici, kri\u017eeve su isticali i na \u0161titovima. Od opreme su imali \u017ei\u010danu ko\u0161ulju, kacigu, \u0161titnike za potkoljenice, navalno koplje, ma\u010d, turski mlat, \u0161tit i tri no\u017ea razli\u010dite du\u017eine. Sere\u017eani su bili ratnici templarskog reda bez statusa viteza. Za razliku od vitezova nosili su crne tunike sa crvenim kri\u017eem. Na glavi su nosili kacige, a \u0161titovi su im bili crne boje sa crvenim kri\u017eem. Od strelja\u010dkog oru\u017eja imali su samostrele. Kroz dva stolje\u0107a postojanja, templari su razvili prepoznatljivo znakovlje u kojem su se isticale tri boje: bijela, crna i crvena. Crna boja predstavljala je redovni\u0161tvo i na zastavama se nalazila na gornjem polju. Bijela boja je ozna\u010davala duhovnu \u010disto\u0107u, a crveni kri\u017e je simbolizirao krv Kristovu.<\/p>\n\n

Osim \u0161to su se borili protiv nevjernika i \u0161titili hodo\u010dasnike, templari su razvili bogatu gospodarsku djelatnost. Bavili su se bankarstvom, te posu\u0111ivali novac uz kamate. Pla\u0107ale su im se duhovne i svjetovne usluge. Radili su i kao dr\u017eavni slu\u017ebenici, odnosno \u010desto su bili u slu\u017ebi papa i kraljeva. Bili su izuzetno pouzdani, jer su radili u interesu svoga reda, a ne u interesu pojedinih dinastija. S vremenom su postali mo\u0107niji i bogatiji od bilo kojeg vladara, te si time priskrbili brojne neprijatelje.<\/p>\n

Ukinu\u0107e reda<\/h3>\n

\"Filip<\/a>Na vrhuncu mo\u0107i templari su imali vi\u0161e od devet tisu\u0107a posjeda, a spominje se i brojka od tri tisu\u0107e burgova, utvrda i drugih zgrada. Red je brojio dvadeset tisu\u0107a vitezova. Samo u Templu, sjedi\u0161tu reda u Parizu nalazilo se oko \u010detiri tisu\u0107e vitezova i druge bra\u0107e. Svrha postojanja Reda postala je upitna nakon pada Ake, posljednjeg kr\u0161\u0107anskog upori\u0161ta u Svetoj zemlji 1291. g. Predlagalo se i ujedinjenje vite\u0161kih redova templara i ivanovaca, no templari ga nisu prihvatili.7<\/sup><\/a><\/p>\n\n

Francuski kralj Filip Lijepi u templarima je vidio smetnju, a trebao je i novac. \u017delio je i sam u\u0107i u templarski red, ali nije bio primljen. La\u017eno je templare optu\u017eio, te ih 13. listopada 1307. g. \u0161irom Francuske dao pohvatati i baciti u tamnice. Sto i \u010detrdeset templara u Francuskoj bilo je podvrgnuto najte\u017eim torturama i ubijeno. Sam veliki magistar Jacques de Molay spaljen je na loma\u010di u Parizu 18. o\u017eujka 1314. g. Vite\u0161ki red templara raspu\u0161ten je na koncilu u francuskom gradu Vienneu 3. travnja 1312. g. Papa je ipak uspio spasiti imovinu templara od francuskog kralja Filipa Lijepog, te je ona pripala vite\u0161kom redu ivanovaca.8<\/sup><\/a><\/p>\n

Slijede\u0107i nastavak<\/h4>\n