U ove krajeve dolaze u razdoblju poslije Drugog (1146.-48.), a prije Tre\u0107eg kri\u017earskog rata (1187.), dakle izme\u0111u 1148. i 1187. g. Na osnovu sa\u010duvanih isprava u vi\u0161e slu\u010dajeva nije mogu\u0107e utvrditi to\u010dnu godinu kada su templari do\u0161li u Hrvatsku, odnosno u pojedina svoja sjedi\u0161ta.<\/p>\n\n
Svrha njihova dolaska bila je \u010duvanje putova i za\u0161tita putnika koji su i\u0161li u Svetu Zemlju. Zapadni Europljani su u jugoisto\u010dnom dijelu Europe bili ne samo izgubljeni, ve\u0107 i fizi\u010dki ugro\u017eeni od doma\u0107eg stanovni\u0161tva kojemu su naru\u0161avali miran \u017eivot. Putnicima su trebala upori\u0161ta, kr\u0161\u0107anska i obrambena, a to su im mogli pru\u017eiti upravo ratnici – redovnici, vitezovi \u2013 templari. To su shvatili i svi voditelji tada\u0161nje politike: rimski papa, ugarsko-hrvatski kraljevi, nadbiskupi i biskupi i drugi uglednici, pa su templari bili rado primani.3<\/sup><\/a> L. Dobroni\u0107 navodi jo\u0161 neke mogu\u0107e razloge njihova dolaska: \u201eMo\u017eda se njihovo \u0161irenje mo\u017ee protuma\u010diti potrebom da netko pru\u017ei pomo\u0107 i skloni\u0161te kri\u017earima koji su ve\u0107 u prvom kri\u017earskom ratu prolazili na\u0161im krajevima, a mo\u017eda i nastojanjem da se pro\u0161iri kr\u0161\u0107anstvo u tada jo\u0161 vjerojatno prete\u017eno poganskim krajevima.\u201c4<\/sup><\/a><\/p>\n\n U raznim spisima zabilje\u017eena su imena templara, osobito magistrata za Ugarsku i Hrvatsku, a zatim preceptora i druge bra\u0107e. Po imenima se zaklju\u010duje da je ve\u0107ina templara dolazila u Hrvatsku i Ugarsku iz zemalja romanskih jezika, naro\u010dito iz francuskih pokrajina. Pri ulasku u red napu\u0161taju svaku oznaku uz ime, te se jednostavno nazivaju osobnim imenom ispred kojeg stoji oznaka brat. Doma\u0107i ljudi u redu templara rijetko se spominju u ispravama. Ipak ima nekoliko hrvatskih, odnosno slavenskih imena koja dokazuju da su i doma\u0107i mladi\u0107i bili primani u ovaj vite\u0161ki red.5<\/sup><\/a><\/p>\n Redom templara upravljao je veliki magistar, a red je bio podijeljen u provincije. Hrvatske zemlje su s Ugarskom bile u zajedni\u010dkoj provinciji, kojom je upravljao magister per Ungariam et Sclavoniam<\/em>. Magistri templara, glavari za Ugarsku i Hrvatsku imali su visok polo\u017eaj na ljestvici tada\u0161njeg dru\u0161tva, pa su primjerice bili savjetnici i svjedoci u sporovima velika\u0161a.<\/p>\n\n Preceptorati su organizacijske jedinice na \u010delu s preceptorom ili njegovim zamjenikom. U nekim slu\u010dajevima preceptor nije bio vitez redovnik, ve\u0107 laik. Na podru\u010dju Hrvatske postojalo je nekoliko preceptorata: Vrana, Gora, Glogovnica, Senj, Dubica, Sveti Martin (Bo\u017ejakovina) i Na\u0161ice.<\/p>\n\n Sude\u0107i po gra\u0111evinama, u zemljama zapadne Europe, templari su bili miroljubivi poljoprivrednici. U zemljama gdje su vodili borbe (u Svetoj Zemlji protiv Saracena i na Pirinejskom poluotoku protiv Maura) gra\u0111evine (burgovi) odaju njihov borbeni zna\u010daj. U srednjoj Italiji mije\u0161aju se obrambena i poljoprivredna obilje\u017eja sjedi\u0161ta. Zasad nije poznato kakvog su tipa bila templarska sjedi\u0161ta u Hrvatskoj.<\/p>\n\n U svakom templarskom sjedi\u0161tu, bez obzira na njegov zna\u010daj, nalazila se kapela. Ve\u0107 1139. g. papa Inocent II. dopustio je templarima da za svoje potrebe podi\u017eu kapele, u kojima \u0107e slu\u017ebu Bo\u017eju obavljati templarski sve\u0107enici i koje ne\u0107e potpadati pod mjesne biskupe. Tlocrti templarskih kapela ve\u0107inom su vrlo jednostavni: pravokutnik koji zavr\u0161ava iza oltara ili ravnim zidom ili polukru\u017enom apsidom, a same gra\u0111evine su malih dimenzija.<\/p>\n\n Templari su \u017eivjeli u vrlo malim skupinama, svaka u svojoj \u201eku\u0107i\u201c, sjedi\u0161tu preceptorata. Uz vitezove i sve\u0107enike bilo je poslu\u017eitelja i sluga, osobito za uzgoj konja. Templari su, poput drugih feudalnih gospodara, pojedine posjede davali u zakup predijalcima (uz izvjesne obaveze), a zemlju su obra\u0111ivali doma\u0107i seljaci.7<\/sup><\/a><\/p>\n Prve posjede u hrvatskim krajevima templari dobivaju za vladavine kralja Stjepana III. (1162.-1172.). On im je potvrdio Zdelu, donaciju bosanskog bana Bori\u0107a koji je potjecao iz Slavonije i posjedovao zemlje izme\u0111u Save i Drave. Banovao je u periodu od 1154. do 1163. g., kada je templarima i darovao Zdelu, koja se smatra njihovim prvim posjedom u na\u0161im krajevima. Isti kralj im je potvrdio i posjed Haco koji im je darovao Gutimir, \u017eupan Gore. Ova dvojica prvi daruju templare u na\u0161im krajevima, i to najvjerojatnije zbog vite\u0161kog duha koji su njegovali.8<\/sup><\/a><\/p>\n Posjed Vranu templari su dobili od pape, a o tome saznajemo iz pisma u kojem papa Aleksandar III. 18. velja\u010de 1169. g. o tome obavje\u0161tava splitskog nadbiskupa Gerarda. Najvjerojatnije su ju dobili izme\u0111u 1165. i 1169. g., a u njihovom vlasni\u0161tvu bila je sve do ukinu\u0107a reda.9<\/sup><\/a><\/p>\n\n Ninski biskup darovao im je crkvu svetog Petra u Boji\u0161\u0107u (u Ravnim Kotarima), a templari su uz nju podigli hospital (kona\u010di\u0161te), objekt karakteristi\u010dan za njihovo djelovanje. Papa Urban III. uzima ih 1186. g. pod svoju za\u0161titu, unaprijed im odobriv\u0161i sve darove koje bi ubudu\u0107e mogli dobiti, te im dopu\u0161ta da mogu primati sve\u0107enike i laike koji tra\u017ee skloni\u0161te od vanjskog svijeta. Taj hospital templari su podigli za prihvat putnika, \u0161to je bila jedna od njihovih glavnih zada\u0107a, pa je razumljivo da je papa podupro takvo njihovo djelovanje.<\/p>\n\n Prednost Vrane bila je blizina mora. Izme\u0111u Vrane i mora le\u017ei Vransko jezero ili Vransko blato, pa se zemlja izme\u0111u jezera i mora zove Zabla\u0107e. To je bilo i ime luke u koju su pristajali brodovi, kojima su templari dovozili \u017eito iz Italije. Sama luka vjerojatno je bila smje\u0161tena kod dana\u0161njih Pako\u0161tana.<\/p>\n\n Iz jedne isprave iz 1284. g. poznat je sastav vranskih templara. Poimence je nabrojano petero bra\u0107e, te su po svemu sude\u0107i to bili svi (osim nekih poslu\u017eitelja i slugu) koji su tada \u017eivjeli u Vrani. Templarske zajednice svugdje su bile malobrojne, a pogotovo u na\u0161im krajevima gdje templara nije bilo mnogo. Imali su zgrade i na podru\u010dju zvanom Pala\u010da, a taj bi izraz mogao zna\u010diti da u to vrijeme Vrana jo\u0161 nije bila utvr\u0111eni grad, te da su templari mo\u017eda \u017eivjeli u zgradi samostana (\u201epala\u010di\u201c) koji su oko 1169. g. dobili od pape, a koju je papi darovao kralj Zvonimir za stan papinih legata u hrvatskom kraljevstvu.<\/p>\n\n Kao i njegov prethodnik, i kralj Bela III. (1172.-1196.), tako\u0111er je bio izuzetno naklonjen templarima, te za njegova vladanja dobivaju mnoge posjede.<\/p>\n Dugo vremena se nije znalo gdje je moglo biti templarsko sjedi\u0161te sa crkvom. U novije vrijeme prona\u0111eni su neki tragovi koji navode na pretpostavke. Prigodom popravka \u017eupne crkve sv. Ivana u Novoj Vesi (1978.) u zidu je prona\u0111eno vi\u0161e kamenih ulomaka kvalitetne goti\u010dke arhitektonske plastike. Ti ulomci nekada\u0161nje goti\u010dke crkve bili su upotrijebljeni kao gra\u0111evni materijal kada je \u017eupnik Sinkovi\u0107 gradio dana\u0161nju kasnobaroknu \u017eupnu crkvu sv. Ivana (1785.-1790.). Postavlja se pitanje kojoj su goti\u010dkoj crkvi, koja je sude\u0107i po veli\u010dini na\u0111enih ulomaka, morala biti monumentalnih dimenzija, oni pripadali. Stara crkva je bila malena, zato je \u017eupnik i gradio ve\u0107u. Ovi prona\u0111eni ulomci (kapiteli s razvedenim goti\u010dkim li\u0161\u0107em i prutasti goti\u010dki pilastri) nisu mogli biti iz te male crkve. Nametnula se pretpostavka da su to posljednji ostaci nekada\u0161nje templarske crkve. Lelja Dobroni\u0107 tome pronalazi potvrdu u rukopisu zagreba\u010dkog kanonika Antuna Zden\u010daja koji je kao o\u010devidac ru\u0161enja stare \u017eupne crkve 1786. g. napisao da je sru\u0161ena crkva koja je bila i templarsko sjedi\u0161te.11<\/sup><\/a> To bi zna\u010dilo da je stara crkva sv. Ivana svojedobno bila podignuta na mjestu templarskog sjedi\u0161ta. U nastavku navodi da je templarima bila izgra\u0111ena kapela koso preko puta crkve sv. Ivana (sjeverno uz Znikinu ulicu). Tu je prije 1347. g. bila sagra\u0111ena kapela sv. Zaharije. Titular kapele, koji je nepoznat u Hrvatskoj kao za\u0161titnik neke crkve, bio je prorok koji je ubijen u jeruzalemskom Hramu, pa je i po Hramu blizak templarima. Znakovito je i to da je kapela imala kru\u017eni (sto\u017easti) oblik, koji se nekad smatrao karakteristi\u010dnim za templarske crkve. Kapela sv. Zaharije sru\u0161ena je 1781. g12<\/sup><\/a><\/p>\n\n Ova teorija o templarskom sjedi\u0161tu u Novoj Vesi pomalo je problemati\u010dna. Naime, te\u0161ko je shvatljivo da bi se ru\u0161ila monumentalna goti\u010dka crkva, da bi se na njenom mjestu izgradila manja crkva koja je zatim, nakon nekog vremena sru\u0161ena kako bi ju zamijenila ve\u0107a. Tako\u0111er ne odgovara ni datacija po kojoj se prona\u0111eni ulomci smje\u0161taju u XIV. st.<\/p>\n\n Kr\u010deli\u0107 pi\u0161e da su templari nakon ukinu\u0107a reda okupljeni \u017eivjeli na jednom mjestu, u zagreba\u010dkoj Novoj Vesi pod upravom biskupa Augustina Ka\u017eoti\u0107a.<\/p>\n U dana\u0161njoj Glogovnici nalazi se \u017eupna crkva sv. Marije, koja je zanimljiva zbog svoje dvobrodnosti. Brodove dijele tri stupa, a natkriveni su drvenim stropom. Na njih se nastavlja izdu\u017eeno sveti\u0161te poduprto kontraforima. Vjerojatno je zavr\u0161avala polukru\u017enom apsidom, kao i mnoge crkve XIII. st., koja je kasnije zamijenjena goti\u010dkim sveti\u0161tem. Na pro\u010delje je u XIX. st. prigra\u0111en osmerokutni zvonik. Naknadno su prigodom pregradnji, u zid crkve ugra\u0111ene dvije skulpture, dok se tre\u0107a nalazi u Gradskom muzeju u Kri\u017eevcima. Imaju oznake romanike i svakako potje\u010du iz jedne od glogovni\u010dkih crkava.<\/p>\n\n Najstariji spomen crkve sv. Marije u Glogovnici potje\u010de iz 1230. g., kada papa Grgur IX. upu\u0107uje pismo \u201eprepozitu Bla\u017eene Djevice Marije u Glogovnici u zagreba\u010dkoj biskupiji\u201c. Iz XIV. st. vijesti su \u010de\u0161\u0107e (1303., 1319., 1371.), a prema njima se predstojnik reda sv. Groba u Jeruzalemu naziva \u201eprepozit crkve Bla\u017eene Djevice Marije u Glogovnici\u201c.14<\/sup><\/a> Dakle, sigurno je da su sepulkralci u Glogovnici imali crkvu posve\u0107enu sv. Mariji. Time otpada prije \u010desto citirana tvrdnja da je dana\u0161nja \u017eupna crkva Bla\u017eene Djevice Marije nekada pripadala templarima, a nakon toga ivanovcima.<\/p>\n\n No, sada se name\u0107e pitanje gdje se onda nalazilo templarsko sjedi\u0161te sa crkvom. O templarskoj crkvi u pisanim izvorima nema vijesti. Traganje za njom ote\u017eava i \u010dinjenica da se ve\u0107 u XVIII. st. nije znalo gdje se ona nalazila. No, u literaturi nalazimo nekoliko teorija koje nam pru\u017eaju mogu\u0107e rje\u0161enje ovog problema.<\/p>\n\n Povijesni topograf Ranko Pavle\u0161 u svome radu \u201eTopografija dvaju posjeda kri\u017eni\u010dkih redova u dolini Glogovnice\u201c navodi druga\u010dije rje\u0161enje. On tvrdi da se sepulkralski posjed nalazio na podru\u010dju dana\u0161njih sela Donje i Gornje Glogovnice, te Marinovaca i isto\u010dno od njih do gornjih tokova potoka Rasinje i Koprivnice. Njemu je pripadala i dana\u0161nja \u017eupna crkva Bla\u017eene Djevice Marije. Posjed je bio u njihovom vlasni\u0161tvu od kraja XII. st., a gube ga u XV. st. u korist zagreba\u010dkih prepo\u0161ta, da bi ju kona\u010dno po\u010detkom XVII. st. dobili zagreba\u010dki isusovci. Smatra da je templarima pripadala crkva sv. Ivana u dana\u0161njem selu Ivancu. Posjed im je obuhva\u0107ao prostor oko sela Ivanca, Vojakovca i \u010cabraja, dok je na jugu sezao do potoka Oslovice. Ka\u017ee da ju templari dr\u017ee od 1175. g., a po\u010detkom XIV. st. preuzimaju ivanovci. Zaborav polo\u017eaja koji su pripadali ovim redovima tuma\u010di time \u0161to je u osmanlijskim pusto\u0161enjima u XVI. st. na prostoru oba imanja ostalo vrlo malo starosjedila\u010dkog stanovni\u0161tva, \u0161to je uzrokovalo nestanak ve\u0107ine srednjovjekovnih toponima.16<\/sup><\/a><\/p>\n\n Vladimir Palo\u0161ika u svojoj knjizi \u201eGlogovnica: \u017dupna crkva uznesenja Marijina\u201c iznosi teoriju sli\u010dnu onoj L. Dobroni\u0107. On ka\u017ee da je \u017eupna crkva sv. Marije preuzela patrocinij nestale sepulkralske romani\u010dke crkve za koju ne znamo sa sigurno\u0161\u0107u gdje se nalazila. No, navodi i da nedavna arheolo\u0161ka istra\u017eivanja ukazuju na to da je nova crkva sjela na onu staru. Za crkvu sv. Jurja, za koju se sla\u017ee da je bila templarska, navodi da ne mora nu\u017eno biti u Glogovnici. Na kraju zaklju\u010duje: \u201cNakon svega iznesenog zaklju\u010dujem da je u\u010dinjen mali, ali sigurni korak u osvjetljavanju glogovni\u010dkih povijesnih nepoznanica determinacijom romani\u010dkih arhitektonskih plastika. Budu\u0107i da su to slu\u010dajni nalazi, Glogovnica i dalje ostaje zagonetkom. Ve\u0107ih koraka u osvjetljavanju bespu\u0107a glogovni\u010dke povijesne zbiljnosti ne\u0107e biti sve dok se ne obave opse\u017ene predradnje, analizira stil, revidiraju povijesni izvori, sakupi i prou\u010di sva literatura o Glogovnici, istra\u017ei zi\u0111e crkve, pod crkve, bli\u017ei i dalji okoli\u0161 i dok svoju rije\u010d ne ka\u017eu rezultati opse\u017enih arheolo\u0161kih istra\u017eivanja. Uz to, puno pozornosti treba posvetiti sustavnom istra\u017eivanju toponima i hagionima, ne samo kroz literaturu, nego i na terenu u razgovoru s mje\u0161tanima Glogovnice i okolnih sela.\u201d17<\/sup><\/a><\/p>\n\n An\u0111elko Badurina postavlja hipotezu da je \u017eupna crkva sv. Jurja, koja se nalazila u Gornjoj ili Donjoj Glogovnici, u nekom trenutku izgorjela i kasnije vi\u0161e nije bila obnavljana. Sepulkralsku crkvu sv. Marije i ku\u0107u ovog reda smje\u0161ta na mjesto dana\u0161nje \u017eupne crkve Uznesenja Marijina u Glogovnici, koja je nakon njihova odlaska iz ovog mjesta postala \u017eupna. Navodi da je mogu\u0107i graditelj dana\u0161nje crkve bio zagreba\u010dki biskup Osvald Tuz. Templarsku ku\u0107u sa crkvom smje\u0161ta na mjesto Gari\u0161te iznad \u010cabraja. I on zaklju\u010duje kako je za osvjetljavanje problema Glogovnice, potrebno poduzeti sustavna arheolo\u0161ka istra\u017eivanja \u201e[\u2026] na cijelom podru\u010dju gradi\u0161ta (castruma), na kojem je sada \u017eupna crkva\u201c.18<\/sup><\/a><\/p>\n Ova prvotno templarska crkva bila je djelomi\u010dno sru\u0161ena, u vi\u0161e navrata popravljana i dogra\u0111ivana, dok nije radikalno barokizirana 1736. g.21<\/sup><\/a> Jednobrodna srednjovjekovna crkva imala je dva traveja22<\/sup><\/a>, a zavr\u0161avala je jednako \u0161irokim pravokutnim sveti\u0161tem. \u010citav srednjovjekovni dio bio je poduprt kontraforima. S unutra\u0161nje strane za\u010delnog zida sveti\u0161ta, iza oltara, nalazio se sakrarij.23<\/sup><\/a> Imao je \u0161iroki obli kameni rub koji je na gornjem dijelu trolisno zavr\u0161avao. Iako je trolisni sakrarij ina\u010de pojava gotike, ovaj u Gori ima izrazito obao luk na vrhu i pripada romanici.<\/p>\n\n Navedeni oblici upu\u0107uju da u crkvi u Gori postoji romani\u010dka arhitektura kasnog XII. st., s nagovje\u0161tajem gotike. Nova istra\u017eivanja Drage Mileti\u0107a govore u prilog malo druga\u010dijoj tezi: \u201eBudu\u0107i da su na\u0111eni spoliji, osobito onaj s romani\u010dkom palmetom, kao i otkriti tragovi polukru\u017ene apside, on izvodi zaklju\u010dak, pretpostavku, da su templari god. 1196. od Bele III. zajedno s posjedom dobili romani\u010dku crkvu. Nju su iz danas nepoznatih razloga razgradili i na njenom mjestu sagradili ranogoti\u010dku, ovu koja je bila produ\u017eena baroknom dogradnjom. U svakom slu\u010daju otkrita, dosad nevidljiva, unutra\u0161njost templarske crkve u Gori, sagra\u0111ene vjerojatno na po\u010detku XIII. st., unosi novo svijetlo u poznavanje goti\u010dke, odnosno ranogoti\u010dke crkvene arhitekture u Hrvatskoj. Poglavari templara (magistri i preceptori) bili su gotovo isklju\u010divo francuzi [\u2026]. Gotika je u XIII. stolje\u0107u u Francuskoj bila ve\u0107 visoko razvijena. Za templare s njihovim francuskim graditeljskim iskustvom i sredstvima nije bilo te\u0161ko izgraditi neveliku crkvu u Gori, jednom od prvih njihovih sjedi\u0161ta u ovom dijelu Europe i na va\u017enom prometnom putu […]. U susjednoj Sloveniji kartuzijanci Francuzi imali su svoje francuske graditelje. Mogli su i templari Francuzi imati svoje graditelje.\u201c 25<\/sup><\/a> Me\u0111u prona\u0111enim fragmentima dekorativne plastike u crkvi u Gori, prona\u0111en je i friz srcolikih palmeta koji ju povezuje s istim motivom iz benediktinske crkve sv. Marije u Zadru.26<\/sup><\/a> Osim u nekoliko primjera u Dalmaciji ovaj motiv nalazimo i u bazilici u Sz\u00e9kesfeh\u00e9rv\u00e1ru u Ma\u0111arskoj. Sve nam ovo govori o tome da je crkva u Gori bila jedna od stanica \u0161irenja oblika iz Venecije u Ma\u0111arsku, vezanim uz vladavinu Arpadovi\u0107a, \u0161to nam tako\u0111er svjedo\u010di o njenom zna\u010denju u srednjem vijeku.27<\/sup><\/a><\/p>\n\n Na crkvi u Gori obavljaju se restauratorski radovi otkako je poru\u0161ena u posljednjem ratu. No, odlu\u010deno je da se ne\u0107e obnoviti kao barokna kakva je bila prije razaranja, nego \u0107e se obnoviti njena ranogoti\u010dka templarska faza.28<\/sup><\/a><\/p>\n Templarima je Senj darovao sam kralj Bela III., zajedno sa crkvom sv. Jurja. O tome saznajemo iz papine isprave o darovnici iz 1183. ili 1184. g. Osobito im je bio va\u017ean kao luka, jer su preko njega dobivali va\u017ean prihod.29<\/sup><\/a> Grad su izgubili 1269. g. kada su u zamjenu dobili Dubi\u010dku \u017eupaniju.<\/p>\n\n Bela III. je templare oslobodio zalazine, \u0161to je bila feudalna du\u017enost ukona\u010divanja i ugo\u0161\u0107ivanja \u010dlanova kraljevske obitelji, hrvatskih banova i drugih dostojanstvenika na putovanju. Mogli su primiti goste samo ako su oni to htjeli, \u0161to je bila velika povlastica u onda\u0161njem dru\u0161tvu.31<\/sup><\/a><\/p>\n\n Kralj je za \u017eivota polo\u017eio zakletvu da \u0107e sudjelovati u Tre\u0107em kri\u017earskom ratu (1189.-1192.) ali ju nije ispunio. Zato je na samrti 1196. g. svoj zavjet prenio na sina Andriju, obvezav\u0161i ga da ide u Svetu Zemlju.32<\/sup><\/a><\/p>\n\n Na prijestolju ga je naslijedio stariji sin Emerik (1196.-1204.). Odr\u017eavao je dobre odnose s templarima, te im obilno iskazivao naklonost. Detaljno im je razlo\u017eio sva prava u svojoj zemlji 1198. g., ovim rije\u010dima: \u201eSve posjede i sva dobra pokretna i nepokretna, koja u cijelom na\u0161em kraljevstvu pravedno posjeduju sada ili \u0107e ih uz pomo\u0107 Bo\u017eju ste\u0107i, zajedno s ljudima i podlo\u017enicima koji prebivaju u na\u0161em kraljevstvu i obavljaju poslove Reda Hrama, uzimamo u za\u0161titu na\u0161e kraljevske obrane, da se pod za\u0161titom na\u0161eg veli\u010danstva vesele i budu sretni. Dopu\u0161tamo im da ne moraju pla\u0107ati ni da\u0107u, ni namet, ni bilokakvo utjerivanje ili bilo\u0161to ikojem \u010dovjeku javne slu\u017ebe. Ustupamo, tako\u0111er, re\u010denom svetom Hramu slobodu voda, pa\u0161njaka i suhih drva, kao i tr\u017ene da\u0107e svim ku\u0107ama Vojske Hrama i njihovim ljudima, uz zapovijed da nitko ni ne pomisli tra\u017eiti od bra\u0107e svete Vojske Hrama Salomonovog i njihovih ljudi \u0161togod u ime pa\u0161arine, ribolova, skupljanja suhih drva, tr\u017ene da\u0107e ili \u0161togod uobi\u010dajeno na kopnu ili moru, i da nitko od njih i ku\u0107e Reda Hrama ni ne nakani li\u0161iti \u2013 bez suda i pravde \u2013 vlasni\u0161tva ili posjeda, koje imaju u svem na\u0161em kraljevstvu, i ne mu\u010di nepravednim zlostavljanjem njihove ljude, stvari i posjede.\u201c33<\/sup><\/a><\/p>\n\n Na prijestolju ga je naslijedio mla\u0111i brat Andrija II. (1205.-1235.), koji je bio izuzetno naklonjen templarima. U ispravi iz 1209. g. potvrdio im je sve \u0161to su im poklonili njegovi prethodnici.<\/p>\n Prvi spomen \u201ezemlje sv. Martina\u201c nalazimo u ve\u0107 spomenutoj povelji kralja Andrije II. iz 1209. g., kada kralj tu zemlju \u201eza spas svoje du\u0161e\u201c daruje templarima. Njihovim ukidanjem zemlju, kao i u ostalim slu\u010dajevima, preuzimaju ivanovci, a zatim njome vladaju plemi\u0107ke obitelji Tahy, Zrinski i Dra\u0161kovi\u0107. Kasnije \u0107e se ovaj posjed sve \u010de\u0161\u0107e nazivati Bo\u017ejakovina, po narodnom nazivu za templare (bo\u017ejaci).34<\/sup><\/a><\/p>\n\n Sv. Martin na Martin Bregu je jednobrodna crkva s trostrano zavr\u0161enim sveti\u0161tem. Krajem XVII. st. pred zapadnim pro\u010deljem dozidan joj je i zvonik. U dosada\u0161njim istra\u017eivanjima otkriveni su tragovi vi\u0161e faza gradnji i dogradnji crkve. Prona\u0111eni su ostaci dvije sakristije (starije ju\u017ene i mla\u0111e sjeverne), te dvije bo\u010dne kapele koje se spominju u dokumentima \u2013 sv. Tri kralja (ju\u017ena) i sv. Barbare (sjeverna). Unutar sjevernih dogradnji (sakristije i kapelice) uo\u010dene su i pojedine starije, prostorno manje strukture. \u201eDana\u0161nja crkva, \u010dija je jezgra nastala tijekom druge polovice 15. st. u kasnogoti\u010dkom stilu, le\u017ei na starijim, tako\u0111er goti\u010dkim temeljima crkve s potpornjima oko poligonalnog sveti\u0161ta (koju su vjerojatno gradili ivanovci), ali i ti temelji, bar jednim dijelom (konkretno je rije\u010d o temeljima poligonalnog sveti\u0161ta s potpornjacima) le\u017ee na jo\u0161 starijim temeljima najvjerojatnije romani\u010dke apside (debljina otkrivenog temelja \u2013 negdje i vi\u0161e od 2 metra \u2013 sugerira da se radilo o svojevrsnoj crkvi \u2013 tvr\u0111avi)\u201c.36<\/sup><\/a><\/p>\n\n Vladimir Goss dekorativno kamenje iz crkve sv. Brcka smje\u0161ta u \u0161iri kontekst templarske umjetnosti u Europi, osobito u Francuskoj. Prema njegovom su mi\u0161ljenju i rozete, a osobito ljiljani kao simbol Marijinog djevi\u010danstva, nedvojbeno povezani s vite\u0161kim redovima, naro\u010dito s templarima, od kojih su te iste motive mogli preuzeti i ivanovci. Smatra i da je sveti\u0161te ove crkve najcjelovitije sa\u010duvan interijer neke vite\u0161ke crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj, premda se sla\u017ee da je ona morala do\u017eivjeti mnoge obnove. Pretpostavlja da su crkvu gradili ili obnavljali jo\u0161 templari. Ranije se pomi\u0161ljalo \u010dak i na mogu\u0107nost da je ovo bila prvotna crkva sv. Martina.39<\/sup><\/a><\/p>\n Kako bi ispunio o\u010dev zavjet kralj Andrija 1217. g. odlazi u Kri\u017earski rat. Uz taj njegov put ve\u017eu se dvije donacije templarima. Na putu u Svetu Zemlju staje u Splitu, te je prema Tomi Arhi\u0111akonu, tom prilikom htio Spli\u0107anima pokloniti utvrdu Klis, kako bi im iz zale\u0111a branio grad. No, Toma ka\u017ee da Spli\u0107ani nisu marili za op\u0107e dobro, te kralj \u201edozvav\u0161i Poncija, koji je bio magistar Vojske templara po ugarskom kraljevstvu, preda \u010duvanje i za\u0161titu ka\u0161tela u njegove ruke nare\u0111uju\u0107i da uredi, da ondje naizmjence borave bra\u0107a njegovog reda.\u201c Tako su templari 1217. g. od kralja Andrije II. dobili utvrdu Klis.40<\/sup><\/a><\/p>\n\n Nakon povratka iz Kri\u017earskog rata, kako bi se zahvalio templarima i njihovom magistru Ponciju od Kri\u017ea, koji je bio kraljev namjesnik dok ga nije bilo, daruje im zemlju Gacku. Kralj im je bio zahvalan jer su oni organizirali njegov put u Svetu Zemlju, omogu\u0107ili mu siguran odlazak i povratak, snosili tro\u0161kove, te brinuli o kraljici koja je ostala u zemlji.41<\/sup><\/a><\/p>\n Na\u0161ice je templarima darovao ban Jula, ne\u0161to prije 1230. g. Na tom posjedu su najvjerojatnije sami podigli crkvu sv. Martina, koja je jedina u cijelosti sa\u010duvana templarska crkva u Hrvatskoj.<\/p>\n\n U blizini crkve zasigurno se nalazila i templarska ku\u0107a s gospodarskim zgradama, najvjerojatnije \u010dak na istom bre\u017euljku na kojemu je smje\u0161tena i crkva sv. Martina. No, nad zemljom ne postoje nikakvi tragovi osim neravnina u tlu. Bre\u017euljak na kojem se crkva nalazi okru\u017een je \u0161irokim jarkom, tako da se najvjerojatnije i utvr\u0111eni kompleks nalazio unutar tog opkopa.43<\/sup><\/a><\/p>\n U izvorima se spominjao templarski posjed Rassecha<\/em> no nije se znalo gdje se on nalazi. Javljala su se razli\u010dita naga\u0111anja, te je na koncu ustanovljeno da je najvjerojatnije rije\u010d o selu Nova Ra\u010da.44<\/sup><\/a><\/p>\n\n Crkva sv. Marije u Novoj Ra\u010di izdu\u017eeni je jednobrodni goti\u010dki prostor koji zavr\u0161ava trostranom apsidom. Crkva je iz vana poduprta kontraforima. Unutra\u0161njost je obnovljena 1782. g. kada je dobila barokna obilje\u017eja. Bo\u010dno se uz brod crkve di\u017ee zvonik koji je poduprt stupnjevanim kontraforima. Prizemlje zvonika spojeno je sa crkvom, te nadsvedeno zvjezdastim svodom. U zvonik se iz vana ulazi kroz, na njega oslonjenu, cilindri\u010dnu kulu, koja ga \u0161titi preko visine prvog kata.<\/p>\n\n Na ju\u017enom zidu u crkvi sv. Marije u Novoj Ra\u010di, prona\u0111ena je spomen-plo\u010da s latinskim tekstom. U njemu je navedeno da su crkvu 1312. g. izgradila \u201ecrvena bra\u0107a\u201c45<\/sup><\/a> i to neposredno prije nego li su ukinuta. U crkvi je sa\u010duvan jo\u0161 jedan zanimljiv spomenik. U zvoniku, na prvom katu, na kamenom dovratniku isklesan je grb s istaknutim slovima F R, kri\u017eem izme\u0111u njih, te polumjesecom i \u0161esterokrakom zvijezdom iznad slova. Slova su protuma\u010dena kao fratres rubri<\/em> (crvena bra\u0107a), a zvijezda i polumjesec kao simboli o\u010digledno ozna\u010duju borbu kr\u0161\u0107ana i muslimana.46<\/sup><\/a><\/p>\n\n Lelja Dobroni\u0107 obja\u0161njava zablude do kojih bi moglo do\u0107i kada je u pitanju datacija ove crkve: \u201eNeki od spomenutih oblika mogli bi dovesti u pitanje vrijeme gradnje, pa bi se moglo pretpostaviti da su ivanovci nastavili zapo\u010detu templarsku gradnju. Neki autori su iznosili mi\u0161ljenje i da je gra\u0111ena krajem XV. ili po\u010detkom XVI. st. No, 1975.-1992. vr\u0161ena su arheolo\u0161ka istra\u017eivanja s nakanom da se ustanovi postojanje utvrde i mjesta boravka templara i ivanovaca u srednjem vijeku. Iskopavanja uz samu crkvu vodio je prof. G. Jakovljevi\u0107 iz Muzeja u Bjelovaru. Na sjevernoj strani crkve prona\u0111eni su brojni zidovi koji svojim karakteristikama potvr\u0111uju dugi kontinuitet \u017eivota i gradnje, na \u0161to se nadovezuje i dana\u0161nja crkva koja je nastojala tijekom stolje\u0107a\u201c.47<\/sup><\/a><\/p>\nOrganizacija u Hrvatskoj<\/h3>\n
![\"Karta](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/Karta-Hrvatske-s-ozna\u010denim-posjedima-kri\u017eni\u010dkih-redova-u-Hrvatskoj-300x204.jpg\" "\\"Karta")
<\/a>Po onome \u0161to je sa\u010duvano u Hrvatskoj ne mo\u017ee se re\u0107i kako su izgledala ta sjedi\u0161ta. Ostataka templarskih gra\u0111evina je razmjerno malo i u zapadnoj Europi. No, ipak su odre\u0111ene neke karakteristike sjedi\u0161ta templara. Sjedi\u0161te preceptorata bio je majur \u2013 skupina gospodarskih zgrada na posjedu od kojeg su dobivali najsigurniji i najva\u017eniji prihod. Naj\u010de\u0161\u0107e je to bilo \u010detverokutno ogra\u0111eno dvori\u0161te s kapelom na ju\u017enoj strani, stambenom zgradom na sjevernoj i stajama koje su bile osobito va\u017ene, jer su templari uzgajali konje za svoje vitezove. Nekad je na jednom uglu takvog templarskog kompleksa stajala kula, ali je u ve\u0107ini sjedi\u0161ta prevagavao poljoprivredni nad obrambenim zna\u010dajem. U onim sjedi\u0161tima gdje se isti\u010du utvrde, one naj\u010de\u0161\u0107e potje\u010du vremena nakon ukinu\u0107a templarskog reda, kao primjerice u Vrani kod nas.6<\/sup><\/a><\/p>\n\nPosjedi<\/h3>\n
Vrana<\/h4>\n
Nova Ves, Zagreb<\/h4>\n
![\"Kameni](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/Kameni-ulomci-iz-crkve-u-Novoj-Vesi-300x204.jpg\" "\\"Kameni")
<\/a>O templarima u Zagrebu nisu poznati neposredni povijesni izvori, nego vijesti o njima donose stariji pisci. Daniel Farlati u XVIII. st. pi\u0161e o zagreba\u010dkom biskupu Prodanu: \u201eKraj Zagreba, gdje je sad Nova Ves, sagradio je bra\u0107i templarima samostan i crkvu, kako izvje\u0161\u0107uje Ivan, arhi\u0111akon gori\u010dki.\u201c10<\/sup><\/a> Prodan je bio zagreba\u010dki biskup u periodu od 1172. do 1185. g., pa su u tom periodu i templari do\u0161li u Zagreb. Ovdje dolaze jo\u0161 u XII. st., dakle znatno prije nego li je tu osnovano naselje Nova Ves (1344.) i \u017eupa sv. Ivana (1347.).<\/p>\n\nGlogovnica<\/h4>\n
![\"Crkva](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/Crkva-sv-Marije-Glogovnica-unutra\u0161njost-300x204.jpg\" "\\"Crkva")
<\/a>O preceptoratu Glogovnici sa\u010duvano je malo podataka. Najva\u017eniji je da su se u njoj 12. o\u017eujka 1240. g. okupili magistar za kraljevstvo Ugarske Rembald de Karump i bra\u0107a na generalni kapitul.13<\/sup><\/a> Templari su ju dobili od zagreba\u010dkog biskupa Prodana, vjerojatno u razdoblju izme\u0111u 1172. i 1185. g.<\/p>\n\n![\"Glogovnica](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/Glogovnica-Crkva-sv-Marije-300x204.jpg\" "\\"Glogovnica")
<\/a>Prva je teorija Lelje Dobroni\u0107, koja uzimaju\u0107i u obzir prethodno navedene \u010dinjenice zaklju\u010duje da je dana\u0161nja \u017eupna crkva definitivno pripadala vite\u0161kom redu sepulkralaca. U nastavku navodi da je u popisu \u017eupa iz 1334. g. zapisana \u201e\u017eupna crkva sv. Jurja u Glogovnici\u201c. Ka\u017ee da je crkva sv. Jurja mo\u017eda pripadala templarima, a da je u vrijeme ivanovaca, tj. nakon 1314. g. pretvorena u \u017eupnu crkvu. Nestankom ivanovaca iz Glogovnice i turskim navalama mogla je crkva sv. Jurja lako biti napu\u0161tena, a sepulkralska crkva sv. Marije, reda koji je tako\u0111er nestao iz ovog mjesta, preuzeti funkciju \u017eupne. Bilo je previ\u0161e odr\u017eavati dvije crkve u mjestu koje su napustili svi redovnici i velik dio stanovni\u0161tva. Svoje pretpostavke autorica potkrepljuje popisima \u017eupa iz 1334. i 1501. g. Crkvu sv. Jurja smje\u0161ta na bre\u017euljak Crkvenjak, koji se nalazi jugozapadno od dana\u0161nje crkve. Ovakav smje\u0161taj obja\u0161njava time \u0161to se zna da se na njegovom vrhu nekad nalazila crkva i da po njoj bre\u017euljak i nosi svoje ime. Tako\u0111er velik broj obra\u0111ena i lomljena kamena pova\u0111enog iz zemlje tako\u0111er svjedo\u010di o tome da je tu nekada stajala kamena gra\u0111evina.15<\/sup><\/a><\/p>\n\nGora<\/h4>\n
![\"Crkva](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/Crkva-u-Gori-dana\u0161nje-stanje-300x204.jpg\" "\\"Crkva")
<\/a>Goru19<\/sup><\/a> templari dobivaju od Vuki\u0161a, \u010diju darovnicu kasnije potvr\u0111uje kralj Bela III. Za njegove vladavine ve\u0107 postoji crkva sv. Marije u Gori koja se prema izvorima nalazi u dvoru templara, tako da ona spada u najstarija templarska sjedi\u0161ta u Hrvatskoj, budu\u0107i da je izgra\u0111ena prije 1196. g.20<\/sup><\/a><\/p>\n\n![\"Crkva](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/Crkva-u-Gori-tlocrt-300x204.jpg\" "\\"Crkva")
<\/a>Oblici ove crkve u potpunosti odgovaraju tipu templarskih crkava u Francuskoj, \u0161to se mo\u017ee protuma\u010diti time \u0161to su kod nas uglavnom poglavari templarskog reda bili Francuzi. Kao poveznica mo\u017ee nam poslu\u017eiti i vrlo sli\u010dna crkva u slovenskom \u0160pitali\u0107u. Ona je tako\u0111er jednobrodna, dvotravejna crkva sa sveti\u0161tem koja zavr\u0161ava ravnim zidom. Iz vana je tako\u0111er poduprta kontraforima, a izgra\u0111ena je 1190. g., otprilike kada i crkva u Gori. Crkva u \u0160pitali\u010du pripadala je redu francuskih kartuzijanaca, pa su i njeni graditelji bili Francuzi. Tako\u0111er je dokazano da su francuski graditelji gradili i u na\u0161im krajevima potkraj XII. st., tako da su lako mogli izgraditi i crkvu templarima u Gori.24<\/sup><\/a><\/p>\n\nSenj<\/h4>\n
![\"Tlocrt](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/Tlocrt-Nehaja-300x204.jpg\" "\\"Tlocrt")
<\/a>Jo\u0161 u XII. st. dobili su i crkvicu sv. Jurja, koja danas vi\u0161e ne postoji, pa se name\u0107e pitanje gdje se ona nalazila. Obi\u010dno se mislilo da je bila u selu Jurjevu nedaleko od Senja. Josip Fran\u010di\u0161kovi\u0107 bavio se tim pitanjem, te do\u0161ao do zaklju\u010dka da templarsko sjedi\u0161te sa crkvom sv. Jurja nije bilo tu, nego u zaljevu Abatovo, pod Nehajem i brdom Trbu\u0161njakom. Njegovo je mi\u0161ljenje da su tu templare naslijedili benediktinci, \u0161to je prihvatio i Ivan Ostoji\u0107. Od gra\u0111e tih srednjovjekovnih objekata sagra\u0111en je 1558. g. grad Nehaj. Ante Glavi\u010di\u0107 (dugogodi\u0161nji ravnatelj Gradskog muzeja u Senju) je objavio da su prigodom restauracije Nehaj-grada 1964. g. unutar njega iskopani ostaci predromani\u010dke crkvice. Glavi\u010di\u0107 je uvjeren da su otkriveni temelji crkve sv. Jurja, koju su templari dobili zajedno sa Senjom, dakle crkve starije od 1183. g. Zaljev Abatovo mogao je slu\u017eiti templarima kao luka, poslije njih i benediktincima, po kojima je dobio i ime (abas=opat).30<\/sup><\/a><\/p>\n\nZemlja sv. Martina – Bo\u017ejakovina<\/h4>\n
![\"Crkva](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/Crkva-sv-Martina-u-Prozorju-300x204.jpg\" "\\"Crkva")
<\/a>Nije sigurno gdje se to\u010dno nalazilo templarsko upravno sjedi\u0161te na \u201ezemlji sv. Martina\u201c, no u narodu se odr\u017ealo vjerovanje o crkvi sv. Martina na Prozorju kao najzna\u010dajnijem lokalitetu ovog podru\u010dja. Ve\u0107 samo ime ovog posjeda (terra saneti Martini<\/em>) svjedo\u010di da se jo\u0161 prije dolaska templara ovdje nalazila crkva sv. Martina, prema kojoj je posjed dobio svoje ime. Ta crkva je vjerojatno nastala jo\u0161 u IX. st. Templari su ovdje imali svoju ku\u0107u (domus<\/em>) koja je bila sjedi\u0161te preceptorata sv. Martina, me\u0111utim ni za nju se ne zna gdje se nalazila. Iznesene su mnoge pretpostavke gdje je ona mogla biti. Najlogi\u010dnija je pretpostavka da je bila uz crkvu sv. Martina u Prozorju (Martin Breg), sjeverno od Dugog Sela.35<\/sup><\/a><\/p>\n\n![\"Nadgrobna](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/Nadgrobna-plo\u010da-Sv-Martin-u-Prozorju-300x204.jpg\" "\\"Nadgrobna")
<\/a>O templarskoj prisutnosti najrje\u010ditije govori kamena nadgrobna plo\u010da prona\u0111ena u crkvi. Ona je slomljena, a sa\u010duvan je njen gornji dio. Dimenzije sa\u010duvanih dijelova iznose 107 cm x 72 cm x 10-13 cm. U plo\u010du je plitko urezan \u0161tit, a preko njega srednjovjekovni ma\u010d. \u010citavim rubom plo\u010de isklesana je bordura. Budu\u0107i da je plo\u010da sekundarno postavljena na noviji grob, ne znamo od kuda je uzeta. Oblik ma\u010da, koncepcija \u0161tita i na\u010din urezivanja u kamen sugeriraju da je nastala na prijelazu XIII. u XIV. st. Prikaz ma\u010da previ\u0161e je stiliziran, ima premalo detalja i nije dovoljno \u010ditak tako da mu ne mo\u017eemo preciznije odrediti tip. Ma\u010d svojim oblikom podsje\u0107a na kri\u017e, ali nas tako\u0111er asocira i na vite\u0161ke redove. \u201eMotivi ma\u010da i \u0161tita \u010desto se javljaju na nadgrobnim spomenicima plemstva srednjeg vijeka, kao i na mnogim ste\u0107cima. Ipak, najsli\u010dniji prikaz ma\u010da na\u0161em, i po motivu i po na\u010dinu klesanja, nalazimo na templarskoj nadgrobnoj plo\u010di u njihovom portugalskom sredi\u0161tu u Tomaru, \u0161to u\u010dvr\u0161\u0107uje pretpostavku da se i na Martin-Bregu radi o templarskoj ostav\u0161tini\u201c.37<\/sup><\/a><\/p>\n\n![\"Zaglavni](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/Zaglavni-kamen-iz-Crkve-sv-Brcka-u-Brckovljanima-300x204.jpg\" "\\"Zaglavni")
<\/a>Kada se govori o templarskoj prisutnosti na ovoj zemlji, mora se spomenuti i crkva sv. Brcka u susjednim Brckovljanima. O vezi ovih dviju crkava, svjedo\u010di i odabir sv. Brikcija (Brcka), nasljednika Martinovog na biskupskoj stolici u Toursu, za titulara crkve. Smje\u0161tena je sli\u010dno kao i crkva sv. Martina na bre\u017euljku koji dominira okolnim krajem. Kao argument da je i ovo mogla biti crkva vite\u0161kog reda uzimaju se romani\u010dki prozori sa\u010duvani u sveti\u0161tu, kapiteli geometrijskih motiva, te osobito dva okrugla zaglavna kamena. Na njima su u niskom reljefu isklesani zrcalno postavljeni ljiljani. Pojedini autori smatraju da se radi o heraldi\u010dki koncipiranom motivu koji podsje\u0107a na ivanova\u010dki grb. Prema tome se svod u crkvi datira od sredine XIV. do kraja XV. st.38<\/sup><\/a><\/p>\n\nKlis i Gacka<\/h4>\n
Na\u0161ice<\/h4>\n
![\"Crkva](\"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/Crkva-sv-Martina-u-Na\u0161icama-300x204.jpg\" "\\"Crkva")
<\/a>Crkva je jednobrodna s polukru\u017enom apsidom. Zidovi su gra\u0111eni mije\u0161ano od klesanog i neklesanog kamena, a na vanjskim zidovima nalaze se klesani kvadri. Brod crkve natkriven je drvenim stropom, a polukru\u017ena apsida ba\u010dvasto je presvo\u0111ena, te se prema la\u0111i otvara \u0161irokim oblim trijumfalnim lukom. U sveti\u0161tu se nalaze dva uska polukru\u017eno zavr\u0161ena prozora, jedan u sredi\u0161njoj osi crkve, a drugi u ju\u017enom zidu. U ju\u017enom zidu nalaze se i dvije ni\u0161e koje zavr\u0161avaju u obliku oblog trolista. Jedna je sakrarij, \u0161to se vidi po udubini u dnu ni\u0161e, dok je druga kustodija. Na ju\u017enom zidu broda nalaze se dva ve\u0107a prozora, sli\u010dna onima u sveti\u0161tu. Na pro\u010delju je veliki romani\u010dki, oblo nadsvedeni prozor. Pri njegovoj obnovi u zidu je prona\u0111en kameni grb s isklesanim velikim kri\u017eem i manjim u njemu, \u0161to je simbol vitezova-kri\u017enika. Budu\u0107i da crkva nije pretrpjela nekih bitnijih preinaka42<\/sup><\/a>, odr\u017eala se u gotovo izvornom obliku.<\/p>\n\nRassecha<\/em> – Nova Ra\u010da<\/h4>\n
Dubica<\/h4>\n