{"id":508,"date":"2012-03-08T15:37:10","date_gmt":"2012-03-08T14:37:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=508"},"modified":"2012-03-08T15:37:10","modified_gmt":"2012-03-08T14:37:10","slug":"veliki-tabor","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/arhitektura\/veliki-tabor\/","title":{"rendered":"Veliki Tabor"},"content":{"rendered":"

Smje\u0161taj<\/h3>\n

Dvor Veliki Tabor nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Hrvatskog zagorja, tri kilometra sjeverozapadno od Desini\u0107a.<\/p>\n

Ime<\/h3>\n

Ime mu potje\u010de od naziva tabor<\/em> kojim se ozna\u010davao ratni logor, odnosno utvr\u0111enja koja su podizana radi obrane od Turaka.<\/p>\n

Povijest grada i obitelj Ratkaj<\/h3>\n

\"Veliki<\/a>Oko vremena nastanka Velikog Tabora i toga tko ga je gradio mi\u0161ljenja su podijeljena. Jedna skupina istra\u017eiva\u010da priklanja se teoriji da je nastao u drugoj polovici XV. st., dok ga druga datira po\u010detkom XVI. st. Ono \u0161to je sigurno, jest da prvi spomen Velikog Tabora nalazimo u darovnici Ivani\u0161a Korvina iz 1502. g., kojom \u201ecastellum nostrum Thabor\u201c daruje Pavlu Ratkaju, zbog njegovih zasluga u borbama protiv Turaka, ali i kako bi podmirio nov\u010dani dug od dvjesto forinti koji je imao prema Ratkaju.1<\/sup><\/a> Dobiv\u0161i ovaj posjed, jedan ogranak Ratkaja, obitelji podrijetlom iz sjeverne Ugarske, dolazi u ove krajeve, a tu \u0107e ostati sve do kraja XVIII. st. kada umire njen posljednji \u010dlan bez potomaka.<\/p>\n\n

Budu\u0107i da Pavao umire ve\u0107 slijede\u0107e godine (1503.), kralj njegovoj bra\u0107i izdaje darovnicu kojom im jo\u0161 jednom potvr\u0111uje vlasni\u0161tvo nad Velikim Taborom.2<\/sup><\/a> No, da to \u010desto nije bilo dovoljno osiguranje vlasti nad nekim posjedom, pokazuju nam podaci o tome da je Beatrica Frankopan, udovica Ivani\u0161a Korvina, sa svojim novim suprugom markgrofom Jurjem Brandenbur\u0161kim, u nekoliko navrata slala vojsku na Veliki Tabor ne bi li ga vratila u svoje vlasni\u0161tvo. Ti poku\u0161aji ostali su bezuspje\u0161ni, te je 1524. g. Juraj Brandenbur\u0161ki Pavlovom mla\u0111em bratu Ladislavu prodao i Mali Tabor.3<\/sup><\/a><\/p>\n\n

\"Obiteljsko<\/a>\u010clanovi obitelji Ratkaj s vremenom sve vi\u0161e postaju istaknuti pripadnici velika\u0161kog dru\u0161tva, a potvrde svoga statusa dobivaju barunatom koji im 1559. daje car Ferdinand II., te grofovskim naslovom koji dobivaju 1687. od Leopolda I.4<\/sup><\/a> Obitelj je na vrhuncu mo\u0107i u XVII. st., a upravo iz ovoga razdoblja potje\u010du i neki od njenih najistaknutijih \u010dlanova. Juraj II. Ratkaj (1612.-1666.) bio je teolog, zagreba\u010dki kanonik, zastupnik u Ugarsko-hrvatskom saboru u Po\u017eunu, borio se u ratovima protiv Turaka, sudjelovao u Tridesetogodi\u0161njem ratu, a budu\u0107i da je 1664. g. optu\u017een da je bio u ljubavnim vezama sa \u017eenama. Zbog toga je li\u0161en kanoni\u010dke \u010dasti te je do smrti bio \u017eupnik u zagreba\u010dkoj crkvi sv. Ivana u Novoj Vesi, a pokopan je u Zagreba\u010dkoj katedrali. Ipak, najpoznatiji je kao autor jednog od prvih hrvatskih povijesnih djela, koje je objavio 1652. g. u Be\u010du pod nazivom: \u201eMemoria regnum et banorum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae\u201c.<\/p>\n\n

Neki \u010dlanovi ove obitelji istaknuli su se kao misionari u dalekim zemljama. Jedan od njih bio je Ivan II. Adam (1647.-1683.) koji je kao pripadnik isusova\u010dkog reda bio u misijama u Meksiku gdje je \u017eivio i propovijedao me\u0111u pripadnicima indijanskog plemena Tarahumara. O svojim putovanjima napisao je i putopis popra\u0107en kartom na kojoj su ucrtane misionarske stanice i \u0161panjolske utvrde, zbog \u010dega se smatra prvim hrvatskim kartografom. Me\u0111utim, o tome koliko je bio uspje\u0161an u svome radu s meksi\u010dkim indijancima, govori podatak da su mu na koncu uro\u0111enici dali \u010da\u0161u s otrovom koji je popio i tako okon\u010dao svoj \u017eivot.5<\/sup><\/a><\/p>\n\n

Osim Velikog Tabora, Ratkaji su u svome vlasni\u0161tvu imali i kurije u Malom Taboru, Jurketincu, Miljani, Velikoj Horvatskoj i Dru\u0161kovcu, dijelove donjostubi\u010dkog i susedgradskog vlastelinstva te imanja Klenovec (ili Vrbovec) i Golubovec.<\/p>\n\n

Loza hrvatskog ogranka obitelji Ratkaj izumire s Josipom Ivanom Krstiteljem, koji 1793. umire bez nasljednika. Nakon njegove smrti grad preuzima carska komora te ga daje u vlasni\u0161tvo ministru vanjskih poslova grofu Thuguthu. Nakon njegove smrti, Veliki Tabor ponovno potpada u vlasni\u0161tvo carske komore. Vlasnici su mu zatim bili zagreba\u010dki trgovci, bra\u0107a Gr\u00fcnewald. Za vrijeme Prvog svjetskog rata utvrda je slu\u017eila kao zatvor, a od 1919. do 1938. g. vlasnik mu je bio slikar Oton Ivekovi\u0107, koji ga je kupio u \u017eelji da ga spasi od propasti. U nekoliko navrata je zvao Zemaljsko povjerenstvo kako bi se poduzeli za\u0161titni radovi na gradu, iako je ponekad i sam anga\u017eirao radnike. Zbog visoke cijene odr\u017eavanja grada, na koncu ga je bio prisiljen prodati Banskoj upravi. Ona je grad ustupila \u010dasnim sestrama klarisama koje su ovdje osnovale siroti\u0161te, zbog \u010dega su pregradile unutra\u0161nje prostorije grada u skladu s novom funkcijom. Nakon njihova odlaska iz Velikog Tabora, grad se koristi u potpuno neodgovaraju\u0107e svrhe, primjerice kao su\u0161ionica mesa i poljoprivredna zadruga. No, 1993. g. preuzimaju ga i po\u010dinju brinuti o njemu Muzeji Hrvatskog zagorja. Ubrzo su pokrenuta arheolo\u0161ka istra\u017eivanja i konzervatorski radovi koji su pridonijeli boljem poznavanju povijesti grada te promijeni njegova izgleda tokom stolje\u0107a. Na temelju njih izvr\u0161eni su za\u0161titni konzervatorski radovi te je Veliki Tabor danas jedan od najbolje sa\u010duvanih i prezentiranih hrvatskih srednjovjekovnih gradova.<\/p>\n

Izgled<\/h3>\n

Grad se sastoji od u\u017ee gradske jezgre koju sa\u010dinjavaju sredi\u0161nja peterokutna kula i prsten zi\u0111a s \u010detiri polukru\u017ene kule koji ju okru\u017euju, te vanjskog obrambenog zida s pripadaju\u0107im gra\u0111evinama.<\/p>\n\n

\"Sredi\u0161nja<\/a>Najstariji dio grada je sredi\u0161nja peterokutna kula<\/strong>, koja svojim stilskim obilje\u017ejima pripada kasnoj gotici. Gra\u0111evina se originalno sastojala od prizemlja (vinski podrum) i dva kata. Kroz sredi\u0161te kule prote\u017ee se dimnjak na koji su du\u017e oba kata prislonjeni kamini i kaljeva pe\u0107. Kula je bila opasana drvenim palisadama koje su pridonosile njenoj obrani. Nakon nekog vremena gradi se tre\u0107i kat koji je prvotno slu\u017eio kao \u017eitnica, da bi kasnije dobio ulogu stambenog prostora. Prema sa\u010duvanoj staklenoj bucni, rekonstruirano je i originalno ostakljenje prozora na sredi\u0161njoj kuli. U sjevernom zidu drugog kata sa\u010duvan je srednjovjekovni zahod, \u0161to je jedan od rijetkih nalaza ove vrste in situ<\/em>.<\/p>\n\n

Sredinom XVI. st. oko sredi\u0161nje se kule gradi prsten sastavljen od \u010detiri polukru\u017ene kule<\/strong>, me\u0111usobno povezane zidom (kurtinom) i ulaznim traktom. Time se obrana grada prebacuje na ovaj gra\u0111evinski kompleks, \u010dime je promijenjena koncepcija obrane te postignuta njena ve\u0107a u\u010dinkovitost. Prvo su izgra\u0111ene dvije zapadne polukule budu\u0107i da je grad s te strane bio najugro\u017eeniji.\"Kaljeva<\/a> Ovakve polukru\u017ene kule karakteristi\u010dne su za XVI. st., a svjedo\u010de o ve\u0107 ra\u0161irenoj upotrebi vatrenog oru\u017eja. Pri dnu su kule sko\u0161ene prema van, \u010dime se spre\u010davalo potkopavanje ili miniranje zi\u0111a, a kamenje, vru\u0107a voda i smola koji su bili izbacivani kroz izljevnice, odbijali su se na napada\u010da. Konzola s izljevnicama tako\u0111er svjedo\u010di o pripadnosti ovog dijela arhitekture XVI. st. S njihove vanjske strane pru\u017ea se kordonski vijenac koji ozna\u010dava razinu tla u unutra\u0161njosti grada. Na mjestu dana\u0161njeg ulaznog trakta sa sjeverne strane situacija je bila druga\u010dija od dana\u0161nje. Ulazni prostor bio je za jedan travej kra\u0107i nego danas, a produljen je u XIX. st.<\/p>\n\n

Ju\u017ena kula, u kojoj se danas nalazi dvorska kapela posve\u0107ena sv. Petru, kao i zid koji ju povezuje s isto\u010dnom kulom prvotno su bili za jedan kat ni\u017ei. Kod nje (na prvom katu) vidljiv je prvobitan raspored strijelnica i malenih prozora \u2013 strijelnica, a takvo je stanje izvorno bilo i kod drugih kula. Isto\u010dna kula je najve\u0107a, a od po\u010detka je bila dvokatna.<\/p>\n\n

Za komunikaciju du\u017e obrambenog zida prvotno je slu\u017eio drveni trijem u razini prvog kata na dvori\u0161noj strani, koji je kasnije u isto\u010dnom dijelu zamijenjen zidanim kamenim arkadama s toskanskim stupi\u0107ima. O funkciji ovih dijelova saznajemo iz oporuke Petra Ratkaja iz 1585. g. koji svojim potomcima ostavlja dvor podijeljen u \u0161est jednakih dijelova, a takva podjela Velikog Tabora vidljiva je i danas.<\/p>\n\n

U drugoj polovici XVI. st. na palasu se dogra\u0111uje renesansna bifora. U ovome razdoblju vjerojatno se dogra\u0111uju i kamena stubi\u0161ta koja su prislonjena uz palas.<\/p>\n\n

\"Unutra\u0161njost<\/a>Unutarnja jezgra Velikog Tabora bila je ogra\u0111ena jo\u0161 i vanjskim zidom<\/strong> koji je okru\u017eivao \u010ditav plato bre\u017euljka na kojemu se grad nalazi. Dvoru se prilazilo kroz ulaznu kulu na njegovom najzapadnijem dijelu. Ju\u017enije od nje nalazio se bastion s artiljerijskim strijelnicama, kojima tako\u0111er svjedo\u010di o aktivnoj obrani grada. Sa ju\u017ene i zapadne strane platoa nalazila se po jo\u0161 jedna manja kula, no one su danas u arheolo\u0161kom stadiju sa\u010duvanosti. Unutar vanjskog dijela zidina nalazili su se gospodarski objekti, koji danas u ve\u0107em dijelu nisu sa\u010duvani.<\/p>\n\n

U XIX. st. dogra\u0111uje se ulazni trakt, koji je 1824. g. projektirao arhitekt Bartol Felbinger.6<\/sup><\/a> U ovo vrijeme izgra\u0111eno je i novo drveno stubi\u0161te u sredi\u0161njoj kuli, koje je 1940. g. zamijenjeno betonskim. U pro\u0161lome stolje\u0107u mnogi su prostori zidovima pregra\u0111eni u manje prostorije te su ure\u0111eni sanitarni \u010dvorovi.\n

Arheolo\u0161ka istra\u017eivanja<\/h3>\nOd nekada\u0161njeg namje\u0161taja koji se nalazio u Velikom Taboru nije sa\u010duvano ni\u0161ta, a razlog tome je relativno rano izumiranje obitelji Ratkaj koja je \u017eivjela u njemu, te kasnije promjene vlasnika.<\/p>\n\n

\"Veliki<\/a>No, o statusu vlasnika Velikog Tabora i njegovoj imovini koja se nalazila u dvorcu, vi\u0161e informacija mo\u017eemo dobiti uvidom u rezultate arheolo\u0161kih istra\u017eivanja vr\u0161enih na ovome lokalitetu od 1995. g. naovamo. U njima je prona\u0111eno najvi\u0161e predmeta od keramike, a me\u0111u manjim fragmentima prona\u0111eni su i cjelovito o\u010duvani pe\u0107njaci te kerami\u010dko posu\u0111e. Pe\u0107njaci govore o na\u010dinu grijanja kasnosrednjovjekovnog dvorca, a sude\u0107i po njihovoj raznolikosti, vidljivo je da se u Velikom Taboru nalazilo vi\u0161e kaljevih pe\u0107i. Me\u0111u primjerima sa\u010duvanog posu\u0111a razlikujemo ono koje je kori\u0161teno za pripremu i \u010duvanje hrane te ono finije izvedbe koje sa\u010dinjava skupinu stolnog posu\u0111a. Osim onih kerami\u010dkih, sa\u010duvani su i fragmenti staklenih i predmeta od majolike, no ovdje se ve\u0107inom radi o stranim importima.<\/p>\n\n

U istra\u017eivanjima je prona\u0111ena i skupina predmeta vezana uz ratovanje koju sa\u010dinjavaju vrhovi strelica, kamenih kugli i sl., te uz svakodnevni \u017eivot na dvoru (igle, udice itd.).<\/p>\n

\n

Legenda o Veroniki Desini\u0107koj<\/h3>\n

Tijekom stolje\u0107a nastale su mnoge legende i pri\u010de vezane uz Veliki Tabor, osobito o raznim sablastima koje ga posje\u0107uju: o \u010dudnom stenjanju za olujnih no\u0107i, povorci kostura uo\u010di Svih Svetih, ukletom ka\u0161telanu, bijelim prikazama, pono\u0107nom lupanju po gradskim vratima, crnom psu, zakopanom blagu…<\/p>\n\n

No, najpoznatija legenda je ona o Veroniki Desini\u0107koj. Ona ka\u017ee kako je nekada davno, ovim krajevima vladao mo\u0107ni ban Herman II. Celjski. Celjski su bili bogata grofovska obitelj, a bili su bliski i s kraljem \u017digmundom za kojega je bila udana Hermanova k\u0107i Barbara, u narodu i danas poznata kao Crna kraljica. Njegov mla\u0111i sin Fridrik, ja\u0161u\u0107i o\u010devim posjedima, upoznao je mladu zlatokosu ljepoticu Veroniku. Izme\u0111u Veronike i Fridrika buknula je uzajamna ljubav koja nikako nije bila po volji starom grofu Hermanu. Negodovao je i zbog toga \u0161to je Fridrik ve\u0107 bio o\u017eenjen, i to Elizabetom Frankopan. Budu\u0107i da vi\u0161e nije \u017eivio sa svojom zakonitom \u017eenom, njegov otac i Frankopani htjeli su ih pomiriti, te su dogovorili sastanak supru\u017enika u gradu Krapini. Iako su se Elizabeta i Fridrik pomirili, slijede\u0107eg je jutra Frankopanka prona\u0111ena mrtva u krevetu s no\u017eem zabodenim u trbuh. Iako se pri\u010dalo da ju je ubio sam Fridrik, krivnja mu nije dokazana. Nakon ovih doga\u0111aja, Fridrik i Veronika pobjegli su u grad Fridrichstein u blizini Ko\u010devja u Sloveniji, gdje su se u tajnosti vjen\u010dali. No, grof Herman je ubrzo doznao za vjen\u010danje te je poslao vojsku s nalogom da uhvate ljubavnike. Fridrik je uspio spasiti Veroniku iz grada, te ju je uputio da bje\u017ei preko Gorskog kotara, Moslavine i Kalnika sve do seoca Sveta Margita. Me\u0111utim, on nije uspio pobje\u0107i o\u010devoj vojsci, a vojnici su ga zarobljenog dopremili u Veliki Tabor. Grof Herman je bio toliko razjaren da nije htio niti pogledati Fridrika, nego je zapovjedio vojnicima neka ga odvedu u grad Celje i tamo zatvore u kulu. Ta kula, zbog ovih doga\u0111aja kasnije nazvana \u201eFridrikovom kulom\u201c, bila je uska i visoka oko 23 metra, te je bila bez krova. \u010cim su u nju zatvorili Fridrika, zazidali su sve otvore osim jednog kroz koji su mu davali hranu. Tu je proboravio preko \u010detiri godine, a kada ga je otac odlu\u010dio osloboditi, bio je psihi\u010dki slomljen.<\/p>\n\n

No, niti Veronika nije imala sre\u0107e jer su ju Hermanovi vojnici nakon nekog vremena prona\u0161li i doveli u Veliki Tabor. Herman je odlu\u010dio iskaliti svoj bijes na njoj,te ju je optu\u017eio da je copernica koja je zavela njegovog sina, a \u010dak i njega poku\u0161ala otrovati. Organizirano je su\u0111enje koje je trajalo puna dva dana. U predve\u010der drugoga dana suci su izjavili: \u201eGospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zlo\u010dina. Jedino \u0161to gaji veliku ljubav prema va\u0161em sinu Fridriku. No, presvijetli bane! Ljubav nikada nije bila grijeh, a kamoli zlo\u010din. Ljubav je jedna od najljep\u0161ih ljudskih vrlina. Ovime je na\u0161 posao, presvijetli bane, zavr\u0161en.\u201c Grof Herman se nije mogao pomiriti s ovom presudom, pa je \u010dim su suci krenuli prema izlazu, izdao nalog ka\u0161telanu da ubiju Veroniku. Po\u0161to su sluge na sredinu dvorca postavile pove\u0107u drvenu posudu s vodom, uhvatile su Veroniku i udavile ju.<\/p>\n\n

I tako je skon\u010dala nesretna Veronika, a njezino mrtvo tijelo zazidali su u zid koji spaja zidove peterokutne kule s ulazom u dvorac. Ipak, \u010dak se i danas, osobito u dugim zimskim no\u0107ima, u Velikom Taboru uz zavijanje vjetra \u010duje jecanje nesretne Veronike\u2026<\/p>\n\n

Da ova legenda nije tek puka izmi\u0161ljotina ovda\u0161njeg stanovni\u0161tva, svjedo\u010di nam nedavno otkriven zidni oslik u kapeli sv. Ivana u Ivani\u0107u Miljanskome, nastao u 15. st. Njegovim prou\u010davanjem i analizom povijesnih podataka ustanovljeno je da je najvjerojatniji naru\u010ditelj kapele bio Fridrik II. Celjski. Na prikazima nekoliko likova prepoznati su portreti naru\u010ditelja i njegovog oca, grofa Hermana II. Celjskog. Nakon obavljenih istra\u017eivanja do\u0161lo se do zaklju\u010dka kako je povod gradnji i oslikavanju crkve bilo pozakonjenje izvanbra\u010dnog sina Fridrika i njegove druge \u017eene Veronike Desini\u0107 1447. godine.<\/p>\n\n<\/div>\n

\n
    \n\t
  • Jo\u0161 uvijek nije sa sigurno\u0161\u0107u utvr\u0111eno vrijeme izgradnje Velikog Tabora, jedna grupa istra\u017eiva\u010da ga smje\u0161ta na kraj XV. st., dok ga je druga smatra da se to dogodilo po\u010detkom XVI. st.<\/li>\n\t
  • Najpoznatija legenda vezana uz Veliki Tabor je ona o Veroniki Desini\u0107koj, mladoj djevojci koja je zbog zabranjene ljubavi sa grofom Fridrikom Celjskim, bila ubijena i potom zazidana u zidovima Tabora.<\/li>\n\t
  • Ban Ivani\u0161 Korvin Veliki Tabor poklanja Pavlu Ratkaju zbog njegovih zaslugama u borbama protiv Turaka te zbog duga od dvjesto forinti koji je imao prema njemu.<\/li>\n\t
  • Iz Velikog Tabora potje\u010de i najstariji renesansi \u017eenski portret iz kontinentalnog dijela Hrvatske.<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>\n
    \n
      \n\t
    • Ante Gulin, Povijest obitelj Rattkay (1400-1793), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1995.<\/li>\n\t
    • Goranka Horjan (ur.), Veliki Tabor u svijetlu otkri\u0107a, Muzeji Hrvatskog zagorja, Dvor Veliki Tabor \u2013 Desini\u0107<\/li>\n\t
    • Andrej \u017dmega\u010d, magisterij<\/li>\n\t
    • Legenda o Veroniki Desini\u0107koj, Muzeji Hrvatskog zagorja, Dvor Veliki Tabor, Desini\u0107, 2007., autor teksta: Ivana \u0160kiljan<\/li>\n\t
    • Ivan Sr\u0161a, Imaju li zidne slike u crkvi sv. Ivana u Ivani\u0107u Miljanskom i skriveno zna\u010denje?, Kaj, XLII, Zagreb 1-2 (2009)<\/li>\n\t
    • Ratkaji Velikotaborski 1502.-1793., Grad Veliki Tabor, 1993., ur. Josip \u0160timac, Jasna Tomi\u010di\u0107, Milovan Petkovi\u0107, Jelena Boro\u0161ak-Marijanovi\u0107<\/li>\n\t
    • Tatjana Tkal\u010dec. Burg Vrbovec u Klenovcu Humskome, Institut za arheologiju, Muzeji Hrvatskog zagorja, Zagreb, 2010.<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>\n
      \n
        \n\t
      • 1<\/sup> Ante GULIN, Povijest obitelji Rattkay (1400-1793), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1995., 11.<\/li>\n\t
      • 2<\/sup> Ante GULIN (bilj. 3), 12.<\/li>\n\t
      • 3<\/sup> Ante GULIN (bilj. 3), 12-13.<\/li>\n\t
      • 4<\/sup> Josip \u0160TIMAC, Jasna TOMI\u010cI\u0106, Milovan PETKOVI\u0106, Jelena BORO\u0160AK-MARIJANOVI\u0106 (ur.), Ratkaji Velikotaborski 1502.-1793., Grad Veliki Tabor, Desini\u0107, 1993., 26.<\/li>\n\t
      • 5<\/sup> Ante GULIN (bilj. 3), 40.<\/li>\n\t
      • 6<\/sup> Josip \u0160TIMAC, Jasna TOMI\u010cI\u0106, Milovan PETKOVI\u0106, Jelena BORO\u0160AK-MARIJANOVI\u0106 (ur.) (bilj. 6), 46.<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        Dvor Veliki Tabor jedna je od najbolje sa\u010duvanih srednjovjekovnih utvrda u Hrvatskoj. Smje\u0161ten je u Hrvatskome zagorju, regiji poznatoj po mno\u0161tvu plemi\u0107kih dvoraca. Nakon nedavno zavr\u0161enih konzervatorskih radova, zasjao je u novom sjaju te ponovno postao odredi\u0161tem mnogih ljubitelja starina.<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":522,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[23],"class_list":["post-508","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhitektura","tag-utvrde-2"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/508","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=508"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/508\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/media\/522"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=508"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=508"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=508"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}