{"id":618,"date":"2013-02-01T10:24:25","date_gmt":"2013-02-01T09:24:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=618"},"modified":"2019-09-23T14:35:54","modified_gmt":"2019-09-23T13:35:54","slug":"doba-kneza-trpimira","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/narodi\/doba-kneza-trpimira\/","title":{"rendered":"Doba kneza Trpimira"},"content":{"rendered":"

\"G.<\/a>Polovicom 9. st. Frana\u010dka i Bizant bili su slabiji nego ikada do tada. Mo\u0107 Frana\u010dkog Carstva opada nakon smrti Karla Velikog (768.-814.), a nakon smrti njegovog sina Ludovika Pobo\u017enog, Carstvu vi\u0161e nije bilo spasa. S druge strane, Bizant je trpio pritisak mlade bugarske dr\u017eave, ali i sve \u010de\u0161\u0107ih arapskih provala na njegov teritorij. Usredoto\u010denost ovih dviju nekada\u0161njih velesila na unutarnje probleme, i\u0161la je na ruku vladarima rubnih podru\u010dja koji se po\u010dinju pona\u0161ati sve neovisnije.<\/p>\n

Jedan od onih koji su iskoristili krizu carstava bio je hrvatski knez Trpimir, koji je naslijedio kneza Mislava te je na prijestolje do\u0161ao oko 845. i vladao do 864. godine. Trpimir je priznavao vrhovnu vlast italskog kralja i frana\u010dkog cara Lotara I. (840.-855.), ali se usprkos tome javlja u punom vladarskom sjaju. U njegovo vrijeme Hrvatska se prote\u017ee od Save i Kupe na jug do Cetine, a od mora na istok do Drine.1<\/sup><\/a> Stolovao je u Klisu, gdje je imao svoj dvor.<\/p>\n

Bio je pobo\u017ean kao i drugi vladari onoga vremena te se oslanjao na pomo\u0107 Crkve, najorganiziranije institucije na hrvatsko-dalmatinskom prostoru. Sa sinovima Petrom, Zdeslavom i Mutimirom hodo\u010dastio je u \u010cedad (Cividale), sredi\u0161te Akvilejske patrijar\u0161ije gdje je kao ugledan gost bio upisan u \u010cedadski evan\u0111elistar<\/i>. \u010cini se da o snazi Trpimirove Hrvatske svjedo\u010di, ja\u010de nego bilo koji drugi izvorni podatak, ideja o samostalnoj hrvatskoj crkvi, odnosno osnutak Ninske biskupije.2<\/sup><\/a> Premda ni danas nije potpuno to\u010dno datiran njen osnutak, ona nije potpala pod jurisdikciju ni rimskog, ni konstantinopolskog, ve\u0107 akvilejskog patrijarha. Naime, Akvileja je u 9. st. bila sredi\u0161te iz kojeg su odlazili misionari u pokr\u0161tavanje hrvatskih prostora.3<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Darovnica<\/a>No, Trpimir se oslanjao i na druga crkvena sredi\u0161ta pa je odlu\u010dio podi\u0107i samostan i crkvu nedaleko od svoga kli\u0161kog dvora u dana\u0161njim Ri\u017einicama kod Solina i tako je u Hrvatsku pozvao montekasinske benediktince, nositelje pismenosti. Sastao se, dakle, 4. o\u017eujka 852. sa splitskim nadbiskupom Petrom u Bija\u0107ima pored Trogira na kne\u017eevu posjedu, kako bi svjedo\u010dili izdanju isprave koju je napisao kapelan Martin, poznatije pod imenom \u201eTrpimirova darovnica\u201c. Tom ispravom nadbiskupu Petru darovao je crkvenu desetinu kli\u0161kog kne\u017eevskog posjeda, te mu potvrdio vlasni\u0161tvo nad crkvom sv. Jurja na Putalju u zamjenu za srebro koje je Trpimir predao benediktincima za preure\u0111enje anti\u010dke vile u samostan i izgradnju crkve u Ri\u017einicama. Na tom je mjestu prona\u0111en i ulomak zabata oltarne pregrade s njegovim imenom: PRO DUCE TREPIM[ERO]<\/i>.4<\/sup><\/a> U darovnici se Trpimir naziva: \u201eS pomo\u0107u Bo\u017ejom knez Hrvata\u201d (dux Chroatorum munere divino<\/i>),5<\/sup><\/a> pa su ta dva spomenika svrstana u red najstarijih svjedo\u010danstava spomena hrvatskog imena i titula hrvatskog vladara.<\/p>\n

\"Natpis<\/a>Tada\u0161nji dru\u0161tveni odnosi bili su pod utjecajima anti\u010dke tradicije i upravo zato u okolici Splita nailazimo na robove na posjedima splitske Crkve na Mosoru. Poznaju\u0107i \u010dinjenicu da je u vrijeme sastavljanja bilje\u0161ke o Trpimirovom darovanju splitska Crkva ve\u0107 imala robove na Mosoru, mo\u017ee se zaklju\u010diti da su hrvatski vladari i ranije poklanjali ljude nadbiskupiji, \u0161to se vidi u samom tekstu darovnice, u kojem se govori o darivanju kneza Mislava.6<\/sup><\/a><\/p>\n

O Trpimirovoj va\u017enosti svjedo\u010de i Gottshalkovi navodi u kojima ga naziva Rex Sclavorum<\/i>, odnosno kraljem Slavena. Taj podatak je vrlo neobi\u010dan, jer kako nam govore ostali izvori, kraljevska titula hrvatskog vladara prvi put se pojavljuje tek pola stolje\u0107a nakon Trpimira. Ovaj je benediktinac na Trpimirov dvor do\u0161ao 846. godine, nakon \u0161to je napustio sredi\u0161te frana\u010dke dr\u017eave pod optu\u017ebom da je heretik, zbog nau\u010davanja o predestinaciji.7<\/sup><\/a> Kako je Gottshalk bio obrazovan, te\u0161ko da bi se taj navod mogao protuma\u010diti kao obi\u010dna pogre\u0161ka. On je o\u010digledno Trpimira zapamtio kao dovoljno mo\u0107nog i neovisnog vladara, koji mu je pru\u017eio uto\u010di\u0161te te ga je kao takvog i titulirao, iako je bio svjestan da Trpimir nije i formalno bio kralj.<\/p>\n

\"Utvrda<\/a>Nekoliko zabilje\u017eenih Trpimirovih ratnih sukoba, govori nam da se radi ne samo o poduzetnom vladaru, ve\u0107 i o sposobnom vojskovo\u0111i koji je redovito pobje\u0111ivao. Gottschalk spominje Trpimirovu pobjedu 846. godine u borbi protiv naroda koje naziva Grcima. Velik broj povjesni\u010dara prihva\u0107a teoriju da se hrvatski knez sukobio s nekim od dalmatinskih gradova, koji su tada bili pod za\u0161titom bizantskog, odnosno gr\u010dkog cara, ili s nekom bizantskom ekspedicijom koja je htjela vratiti izgubljenu prevlast nad dalmatinskim zale\u0111em, \u017eele\u0107i iskoristiti krizu u Frana\u010dkom Carstvu. Mogu\u0107e je da je Gottschalk mislio i na Mle\u010dane, koji su formalno bili podanici gr\u010dkog cara.8<\/sup><\/a><\/p>\n

Povijesni izvori otkrivaju nam i Trpimirovo uspje\u0161no odbijanje napada Bugara 852. godine, naroda koji je pod knezom Mihajlom Borisom pokoravao sve oko sebe, ugro\u017eavaju\u0107i i sam Bizant. Nakon neuspje\u0161ne vojne akcije prema Hrvatskoj, Bugari su poslali izaslanstvo hrvatskom knezu te su dva vladara razmijenili darove u znak prijateljstva i mira. Uzev\u0161i u obzir da je Bugarska tada najve\u0107a vojna sila na Balkanu, ravnopravni odnos bio je velik uspjeh. Na Jadranu je uspje\u0161no ratovao i protiv Saracena koji su plijenili, robili i otimali kr\u0161\u0107anske brodove.9<\/sup><\/a><\/p>\n

Trpimir je imao tri sina, Petra, Zdeslava i Mutimira, me\u0111utim, nakon njega na hrvatsko kne\u017eevsko prijestolje sjeda Domagoj, o\u010dito \u010dlan neke druge ugledne obitelji kojoj se zemlji\u0161ni posjed vjerojatno nalazio podalje od Klisa, mo\u017eda oko Knina.<\/p>\n

Ostali \u010dlanci iz serije “Trpimirovi\u0107i, dinastija hrvatskih vladara”<\/i><\/h4>\n