{"id":628,"date":"2013-02-04T14:49:18","date_gmt":"2013-02-04T13:49:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=628"},"modified":"2013-02-04T14:49:18","modified_gmt":"2013-02-04T13:49:18","slug":"bizantska-umjetnost-ikone-ikonoklazam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/umjetnost-razlicitih-drzava\/bizantska-umjetnost-ikone-ikonoklazam\/","title":{"rendered":"Bizantska umjetnost: Ikone i ikonoklazam"},"content":{"rendered":"

\"Ikona<\/a>Bizantsko Carstvo svakako je bilo jedna od najzanimljivijih srednjovjekovnih dr\u017eavnih tvorevina. Zbog svoga smje\u0161taja, u njegovoj kulturi i umjetnosti isprepli\u0107u se europski i bliskoisto\u010dni utjecaji. Ta veza stvorila je specifi\u010dne oblike i mentalitet, koji ga razlikuju od europskih dr\u017eava tog vremena.<\/p>\n

Ikone<\/h3>\n

Jedan od karakteristi\u010dnih i prepoznatljivih izdanaka bizantske umjetnosti su ikone, koje su mogle prikazivati Krista, Bogorodicu ili nekog od svetaca. Na\u010din na koji su bili prikazivani odvajao ih je od ovozemaljskog svijeta, a vjernici su ih do\u017eivljavali kao svete predmete preko kojih su mogli stupiti u vezu s Bogom. Pozadine na ikonama u pravilu su bile zlatne boje, koja je negirala prostor i vrijeme. Time se fokus premjestio isklju\u010divo na prikazan lik, koji \u010desto ima smiren, neutralan izraz lica, o\u010diju usmjerenih u promatra\u010da.<\/p>\n

Razvoj ikona<\/h3>\n

\"Vita<\/a>\u0160tovanje ikona, vjerojatno se razvilo od kulta relikvija koji se na Istoku javlja u 4. st.1<\/sup><\/a> Vjernici su \u017eeljeli biti \u0161to bli\u017ee odre\u0111enim svecima, kao i samom Kristu i Bogorodici. To su ostvarivali preko opipljivih predmeta koji su bili u nekoj fizi\u010dkoj vezi s njima, tokom njihova \u017eivota. Ovu njihovu svrhu preuzimaju ikone. Najranije sa\u010duvane pojedina\u010dne ikone nastale su u 5. i 6. st. Najve\u0107im djelom potje\u010du iz samostana sv. Katarine na brdu Sinaju. Ve\u0107ina ostalih sa\u010duvanih primjera potje\u010de iz 10. i 11. st., no pravi procvat izrada ikona do\u017eivljava u vremenu dinastije Paleologa (13. – 15. st.), i to ne samo u Bizantu, nego i na podru\u010dju Bugarske i Rusije.2<\/sup><\/a><\/p>\n\n

S vremenom, osobito nakon razdoblja ikonoklazma, razvili su se razli\u010diti tipovi ikona. Tako primjerice nailazimo na \u201eKalendarske ikone\u201c, na kojima su prikazivani blagdani u odre\u0111enom vremenskom razdoblju. Na nekima su prikazivane skupine od nekoliko desetaka svetaca, sistematizirani u nekoliko redova. \u010ceste su bile i \u201eVita ikone\u201c, koje su osim sredi\u0161nje figure sveca, prikazivale i va\u017ene doga\u0111aje iz njegova \u017eivota.<\/p>\n

Funkcija ikona<\/h3>\n

\"Vladimirska<\/a>Ikone su kao materijalni posrednik izme\u0111u vjernika i Boga, kori\u0161tene na nekoliko na\u010dina. Imale su va\u017enu ulogu u liturgiji, budu\u0107i da se misa odr\u017eavala ispred ikone koja je odgovarala blagdanu toga dana. Svaka crkva imala je ikonu s prikazom svoga za\u0161titnika, kojem je bila posve\u0107ena. Osim toga, prijenosne ikone, naslikane na platnu ili drvenoj podlozi, imale su va\u017enu funkciju u procesijama. Uz ove, javne, ikone su imale i privatno, intimno zna\u010denje. Svaki vjernik mogao je imati svoju ikonu koju je koristio za ku\u0107ne pobo\u017enosti ili na putovanjima.3<\/sup><\/a><\/p>\n\n

U crkvama se s vremenom broj ikona pove\u0107ava, te se one po\u010dinju izlagati na templonu, koji se kasnije razvija u ikonostas, a on ujedno po\u010dinje slu\u017eiti kao pregrada izme\u0111u sveti\u0161ta i dijela za vjernike. Redoslijed ikona na ikonostasu bio je strogo odre\u0111en, a naj\u010de\u0161\u0107e je imao pet razina.4<\/sup><\/a><\/p>\n

Ikonoklazam<\/h3>\n

\u0160tovanje ikona po\u010detkom 8. st., osobito u pu\u010dkim slojevima, poprimilo je pretjerane razmjere. S ikonama se razgovaralo, a za neke se smatralo kako nisu napravljene ljudskom rukom. Pripisivale su im se razli\u010dite nadnaravne mo\u0107i.5<\/sup><\/a><\/p>\n\n

\"Prebojavanje<\/a>Kao reakcija na to, uslijedila je propaganda protiv prikaza svetaca, Krista i Bogorodice na slikama, koja je trajala vi\u0161e od sto godina (726.-843.). Ikone su javno spaljivane, a uni\u0161tavane su i zidne slike i mozaici. No, \u010dini se da razlozi za pokretanje ikonoklazma nisu bili samo vjerske, nego i politi\u010dke naravi. U Bizantu je propaganda protiv slika, po\u010dela 726. g., \u0161to se poklapa s vremenom kada je i kalif Jazid II. naredio uni\u0161tavanje svih slika u hramovima, crkvama i ku\u0107ama.6<\/sup><\/a> U ikonoklazmu se zaista mogu prepoznati utjecaji ideja s Bliskog istoka, \u0161to je vidljivo i po podrijetlu careva koji su bili njegovi istaknuti prista\u0161e. Zapo\u010deo ga je car Leon III. koji je bio Sirijac, a nakon kratkog prekida, ponovno ga je pokrenuo car Leon V. koji je bio Armenac. Ovu staru opreku izme\u0111u gr\u010dkih i orijentalnih elemenata unutar bizantske kulture, mogu jo\u0161 dodatno potvrditi imena carica koje su obnovile kult slika, a to su Grkinja carica Irena, te helenizirana Paflagonijka, carica Teodora.7<\/sup><\/a><\/p>\n\n

Kao prista\u0161e ikonoklazma osobito se isti\u010du intelektualci, dok je na stranu daljnjeg \u0161tovanja slika stao puk, na \u010delu s redovnicima. Redovnici koji su bili brojni, sa svojim velikim zemljoposjedima, bogatim riznicama, te izrazitim utjecajem na stanovni\u0161tvo bili su izuzetno mo\u0107na snaga unutar dr\u017eave. Zbog njihove mo\u0107i i utjecaja, carevi su kroz ikonoklasti\u010dke borbe iskoristili priliku da im smanje mo\u0107, a tako\u0111er i zaplijene dio imovine. Tako uz vjerski i politi\u010dki, ikonoklazam zapravo ima i dru\u0161tveni kontekst.8<\/sup><\/a><\/p>\n\n

\"Bogorodica<\/a>Sukob je od 726. g. trajao sve do 780. g. kada je carica Irena, koja je preuzela vlast u ime svog maloljetnog sina, u sporazumu s papom uspjela obnoviti \u0161tovanje slika (II. Nikejski koncil, 787. g.).9<\/sup><\/a> No, 813. g., car Leon V. ponovno je pokrenuo borbu protiv slika koja je trajala tridesetak godina, sve dok 843. g. carica Teodora nije potvrdila valjanost kanona iz 787. g.10<\/sup><\/a> Kona\u010dni kraj ikonoklazma proslavljen je sve\u010danom procesijom do Aja Sofije koju je predvodila carica Teodora. Izra\u0111eni su i novi mozaici u Aja Sofiji, me\u0111u kojima se osobito isti\u010de onaj s prikazom Bogorodice s Kristom, smje\u0161ten u samoj apsidi crkve.11<\/sup><\/a><\/p>\n

Posljedice ikonoklazma<\/h3>\n

Za vrijeme ikonoklasti\u010dkih borbi, Bizantsko Carstvo gospodarski i vojno je oslabilo. No, to je bilo samo privremeno, budu\u0107i da je iz ikonoklazma Carstvo iza\u0161lo oboga\u0107eno, zbog zaplijenjenog blaga iz crkvenih riznica. No, bili su naru\u0161eni i odnosi sa Zapadom, jer su razlozi ikonoklasti\u010dkih borbi i uni\u0161tavanja sakralnih slika tamo bili neshvatljivi.<\/p>\n\n

U ne\u0161to vi\u0161e od sto godina, koliko je ovaj pokret trajao, uni\u0161tena su mnoga ranija umjetni\u010dka djela, a do\u0161lo je i do prekida u umjetni\u010dkom kontinuitetu. No, ova kriza donijela je i novi zamah u umjetnosti, budu\u0107i da se ikonoklasti\u010dka umjetnost okrenula prema prikazivanju prirode i svjetovnih prizora. Sve to, donijelo je novi preporod u samoj umjetnosti, \u0161to \u0107e se osobito osjetiti u stolje\u0107ima koja su uslijedila.12<\/sup><\/a><\/p>\n

Ostali \u010dlanci iz serije “Bizantska umjetnost”<\/i><\/h4>\n