{"id":64,"date":"2010-03-11T09:00:50","date_gmt":"2010-03-11T08:00:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=64"},"modified":"2019-09-23T14:25:47","modified_gmt":"2019-09-23T13:25:47","slug":"utvrda-medvedgrad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/arhitektura\/utvrda-medvedgrad\/","title":{"rendered":"Utvrda Medvedgrad"},"content":{"rendered":"\n

Smje\u0161taj utvrde<\/h3>\n

\"Medvedgrad<\/a> Utvrda Medvedgrad nalazi se na ju\u017enim padinama planine Medvednice, na brdu Mali Plazur, na 593 metra nadmorske visine. \u017divot na njoj mo\u017ee se pratiti jo\u0161 od prapovijesti. Polovicom pro\u0161log stolje\u0107a otkrivena je \u0161pilja Veternica, koja je najzna\u010dajniji paleolitski lokalitet u zagreba\u010dkoj regiji, a mo\u017ee se svrstati i u najbitnija nalazi\u0161ta toga tipa u cjelokupnoj jugoisto\u010dnoj Europi.1<\/sup><\/a> Osim \u0161to se do\u0161lo do otkri\u0107a mnogih biljnih i \u017eivotinjskih vrsta koje su imale svoje prebivali\u0161te na ovom podru\u010dju,2<\/sup><\/a> otkriveni su i mnogi predmeti koji nam dokazuju boravak \u010dovjeka na ovom prostoru i u najranijim vremenima ljudske civilizacije.3<\/sup><\/a> Medvedgrad svojim smje\u0161tajem ima odli\u010dan polo\u017eaj za nadzor nad okolicom. S njega se moglo kontrolirati prostor sve do Turopolja na jugu, a dobiveno je i izvanredno mjesto za nadzor prometnih puteva od Slavonije prema zapadu.<\/p>\n

Podrijetlo imena<\/h3>\n

Ime same utvrde povezuje se s imenom Medvednice, na kojoj je spiljski medvjed o\u010dito bio najrasprostranjenija \u017eivotinja, a smatra se da ime potje\u010de od staroslavenske rije\u010di medved<\/em>.<\/p>\n

Povjesni\u010dari Medvedgrada<\/h3>\n

\"Medvedgrad<\/a> Prvi sustavni pregled povijesti Medvedgrada, zasnovan na kori\u0161tenju povijesnih izvora, donosi nam Ivan Kukuljevi\u0107 Sakcinski u svome djelu Doga\u0111aji Medvedgrada<\/em>, objavljenom jo\u0161 sredinom 19. st. Na njegovo se djelo nadovezuje ve\u0107ina kasnijih istra\u017eiva\u010da Medvedgrada. Jedan od njih je Ivan Tkal\u010di\u0107, koji je 1889. g. napisao djelo Spomenici Zagreba<\/em>. U njemu dosta podataka preuzima od Kukuljevi\u0107a, prije svega teoriju o graditelju utvrde i zavr\u0161etku gradnje 1254. g. U sr\u017ei, za njega je Medvedgrad \u201estrah i u\u017eas za sve susjede, a naro\u010dito za Gradec\u201c.4<\/sup><\/a> U svome djelu Medvedgrad i njegovi gospodari<\/em>, Nada Klai\u0107 daje najnoviji pregled povijesti ovoga grada, nadovezuju\u0107i se na starije povjesni\u010dare, ali i daju\u0107i neke bitne nove zaklju\u010dke. U svom kapitalnom djelu daje presjek medvedgradske povijesti i njegovih vladara pozivaju\u0107i se na povijesne izvore.<\/p>\n

Teorije o nastanku grada<\/h3>\n

Postoji vi\u0161e teorija o nastanku ovoga grada. Najzastupljenija je ona po kojoj se smatra da se Medvedgrad gradi nakon upada Tatara na ova podru\u010dja, 1242. g., koju zastupa, primjerice, Ivan Kukuljevi\u0107 Sakcinski. Po njoj se utvrda gradi od 1249. do 1254. g., gradi ju biskup Filip, na kraljevskom zemlji\u0161tu, ali sredstvima biskupije. Svrha joj je obrana Kaptola i biskupskih posjeda pred tatarskom opasno\u0161\u0107u. Argumentira se time \u0161to je utvrda imala veliko strate\u0161ko zna\u010denje jer Gradec jo\u0161 nije bio utvr\u0111en, a strah od nove provale Tatara je jo\u0161 postojao. Biskupu Filipu darovnicu je izdao kralj Bela IV., no ta isprava nije sa\u010duvana.5<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Medvedgrad<\/a> Nada Klai\u0107 zastupa drugu teoriju po kojoj je jo\u0161 prije provale Tatara u ove krajeve, herceg Koloman sagradio Medvedgrad, i to kao dvor, a ne kao utvrdu. Kao dokaz za svoju tvrdnju ona ne uzima pisani povijesni izvor, nego sam izgled grada, tvrde\u0107i: \u201cako se u jednom tako velikom kompleksu (velik obzirom na dotada\u0161nje kule) nalazi mjesta, vremena i novca za gradnju pala\u010de i kapele, to ne mo\u017ee biti kastrum gra\u0111en ad hoc<\/em> u velikom strahu od nove navale neprijatelja\u201c.6<\/sup><\/a> Tako\u0111er, pri\u010du o biskupskoj gradnji Medvedgrada smatra izmi\u0161ljotinom zagreba\u010dkih kanonika u 14. st.7<\/sup><\/a><\/p>\n

Njoj se suprotstavlja Drago Mileti\u0107, koji smatra da nije tako, da to nije dvor, nego plemi\u0107ki grad ili burg. Ostaje kod teze da je Medvedgrad izgra\u0111en nakon provale Tatara. Ona utje\u010de na pove\u0107anu gradnju plemi\u0107kih gradova, a ako uzmemo u obzir da se Bela IV. bje\u017ee\u0107i pred Tatarima skrivao u Zagrebu (Gradecu), tako\u0111er i da on na obali Dunava podi\u017ee niz utvrda, dok na podru\u010dju Slavonije nedostaje barem jedna sigurna utvrda koja bi u slu\u010daju nove provale Tatara kralju pru\u017eila sigurno uto\u010di\u0161te, mo\u017ee se uzeti za pretpostavku kako je Bela IV. zapo\u010deo gradnju Medvedgrada. Tu tezu tako\u0111er mo\u017ee potvrditi i to \u0161to na mjesto zagreba\u010dkog biskupa dolazi Filip, koji je \u010dovjek od kraljeva povjerenja, te mu on predaje svoju tek zapo\u010detu utvrdu, a nakon \u0161to Filip odlazi za nadbiskupa u Esztergom 1262. g., Bela svoju utvrdu uzima natrag.8 <\/sup><\/a><\/p>\n

\"Medvedgrad<\/a> Najnovija istra\u017eivanja s podru\u010dja povijesti umjetnosti, koja se bave prou\u010davanjem i me\u0111usobnom usporedbom skulpturalne dekoracije (ranogoti\u010dki kapiteli) u Spi\u0161u, \u00d3csi i Medvedgradu, pro\u0161irila su podru\u010dje patronata hercega Kolomana i kraljevske klesarske radionice, a ponovnim razmatranjem papine isprave iz 1252. g. potvrdila su tezu Nade Klai\u0107 o vremenu izgradnje utvrde, kao i o udjelu hercega Kolomana u njoj. Tako\u0111er je potvr\u0111ena i teza Vladimira Bedenka da ju\u017enu kulu podi\u017ee zagreba\u010dki Kaptol i to nakon tatarske provale.9<\/sup><\/a><\/p>\n

Vladari<\/h3>\n

Medvedgrad je promijenio izuzetno mnogo vladara. Kroz sedam stolje\u0107a njime je vladalo 107 gospodara. Zbog nerije\u0161enih vlasni\u010dkih odnosa \u010desto je bio predmetom sukoba biskupije i svjetovnih vlasti, te je \u010desto mijenjao vlasnike.<\/p>\n

Desetak godina nakon \u0161to je vlast nad njime imao zagreba\u010dki biskup Filip, kralj Bela IV. uo\u010dava strate\u0161ku prednost grada i stavlja ga pod svoju upravu. Zauzvrat je Filipa postavio za ostrogonskog nadbiskupa i svoga pe\u010datnika. Upravljanje gradom povjerio je banu Stjepku \u0160ubi\u0107u. Medvedgrad je od tada postao vrlo va\u017eno upori\u0161te u obrani gornje Slavonije.10<\/sup><\/a> Nakon \u0161to je kralj preuzeo vlast nad Medvedgradom, njime su jedanaest godina u kraljevo ime vladali banovi. U slijede\u0107im godinama kao vlasnici se izmjenjuju crkveni i svjetovni gospodari, od zagreba\u010dkih biskupa do samoga kralja. Dolazilo je i do obra\u010duna zbog vlasni\u0161tva nad utvrdom, pa se Medvedgrad u onodobnim tajnim kaptolskim pismima naziva prokletim gradom (Maledictum Castrum Medved).11<\/sup><\/a> \"Medvedgrad<\/a> Kao najzloglasniji vlasnici Medvedgrada ostali su zapam\u0107eni grofovi Celjski, koji postaju vlasnici Medvedgrada 1436. g. Nakon njihove vladavine, vlasni\u0161tvo nad utvrdom prelazi iz ruke u ruku nekoliko plemi\u0107kih obitelji (Gregorijanaca, Erd\u0151dya, Zrinskih…). Jak potres 1590. g. toliko je o\u0161tetio prednje zidine, gradske sobe i kapelu, da se tu jedva moglo stanovati. Nakon sloma Zrinsko-frankopanske urote 1671. g. Medvedgrad je preuzela kraljevska komora, no on se ve\u0107 tada u izvorima naziva ru\u0161evinom. Jo\u0161 se nekoliko vlasnika izmijenilo u Medvedgradu, a posljednji vlasnici bili su baruni Kulmer, koji su ga posjedovali do kraja Drugog svjetskog rata.<\/p>\n

Problemi grada<\/h3>\n

Medvedgrad je za na\u0161e prostore bio velik i za odr\u017eavanje skup grad. On je bio centar jednog malog, planinskog, relativno siroma\u0161nog vlastelinstva, koje je svojim prihodima te\u0161ko moglo pokrivati tro\u0161kove svog uzdr\u017eavanja. Zato su upravo financije i uzdr\u017eavanje stvarali Medvedgradu ogromne probleme. Njegovi vlasnici su preko svojih ka\u0161telana kroz cijelu povijest grada pribjegavali nepopularnim postupcima da bi se domogli sredstava za uzdr\u017eavanje, \u0161to ih je stalno dovodilo u sukobe sa susjedima. \"Medvedgrad<\/a><\/p>\n

To \u0161to su plemi\u0107ke obitelji u nekom trenutku posjedovale Medvedgrad samo pokazuje da su one u tom periodu imale potrebu kupiti jo\u0161 jedan posjed, \u010dija je cijena bila iznad realne, zato \u0161to se nalazio u neposrednoj blizini administrativnog, politi\u010dkog i crkvenog sredi\u0161ta Slavonije. Nema podataka da su Baboni\u0107i, Celjski ili Zrinski zaista i \u017eivjeli na Medvedgradu, nego oni tu samo postavljaju svoju posadu.<\/p>\n

Dijelovi utvrde<\/h3>\n

Medvedgrad ima nepravilan tlocrt kojemu bi najbli\u017ei bio oblik trapeza zaobljenih uglova. To ne \u010dudi jer se nalazi na bre\u017euljku, pa se njegove zidine i arhitektura prilago\u0111avaju nepravilnom obliku terena na kojemu se nalaze. Gradu se prilazilo najbla\u017eom sjevernom padinom brijega, a da bi se u\u0161lo u u\u017ei, stambeni dio grada trebalo je osim vanjskih vrata i duga\u010dkog ljevkastog koridora pro\u0107i kroz jo\u0161 dvoja vrata koja su bila dobro branjena. Okru\u017een je dvostrukim obrambenim zidom, a izme\u0111u ta dva kruga zidina nalazi se podgra\u0111e, te na zapadnom dijelu prilazni koridor. Unutra\u0161nji dio mo\u017eemo podijeliti u tri cjeline: stambeni dio na sjeveru, brani\u010d-kulu na jugu, te izme\u0111u njih smje\u0161teno prostrano dvori\u0161te. \"Medvedgrad<\/a> U sjevernom stambenom dijelu nalaze se gotovo svi medvedgradski objekti. Na krajnjem sjevernom dijelu nalazi se starija brani\u010d-kula, koja je danas u ru\u0161evnom stanju. Ona je u 13. i 14. st. bila relativno izolirana od ostalih zgrada koje su smje\u0161tene ju\u017enije, da bi joj se kasnije prigradile neke zgrade gospodarske namjene. Isto\u010dno i zapadno od ulaza nalaze se dva palasa. Zapadni palas je kasnije dogra\u0111ivan, te se postepeno \u0161irio prema sjeveru. Kapela, posve\u0107ena sv. Filipu i Jakovu, nalazi se u povi\u0161enom isto\u010dnom dijelu grada, sjeverno od palasa. Ima pravilan centralni osmerokutni tlocrt sa plitko izbo\u010denom apsidom na zapadnoj strani. Gra\u0111ena je od opeke, dok su uglovi s vanjske strane poja\u010dani ugaonim klesancima. Od kamena su i ostali dijelovi arhitektonske plastike: portal, prozorska ru\u017ea, prozori, polustupovi, polukapiteli i svodna rebra. Kapela sv. Filipa i Jakova je najstarija i najreprezentativnija kapela jednog plemi\u0107kog grada u Hrvatskoj, a tako\u0111er je i na\u0161a najzna\u010dajnija gra\u0111evina prijelaznog romani\u010dko-goti\u010dkog stila. U ovom dijelu grada nalazimo i neke objekte gospodarske namjene, od kojih su danas ostale samo ru\u0161evine. Pokraj kapele nalazi se gradski bunar, koji je u dobrom stanju i danas. U ju\u017enom dijelu grada smje\u0161tena je mla\u0111a brani\u010d-kula koja dominira cijelom utvrdom. Gra\u0111ena je nad kvadratnom bazom, od opeke i kamena.12<\/sup><\/a><\/p>\n

Obnova<\/h3>\n

\"Medvedgrad<\/a> Restauratorski zavod Hrvatske<\/a> zapo\u010deo je krajem 70-ih godina 20. st. iskapanja i obnovu medvedgradske utvrde, te su tu prona\u0111eni: sjekira iz bron\u010danog doba, goti\u010dki pe\u010datnjaci, ulomci keramike, stakla i oru\u017eje. Kapela je otkrivena 1981. g., te je u cijelosti restaurirana.13<\/sup><\/a> 1992. g. odabrano je mjesto na kojemu \u0107e se podignuti spomenik u \u010dast svima poginulima za domovinu, te se ispod ju\u017ene kule, s vanjske strane grada, postavlja Oltar domovine, djelo kipara Kuzme Kova\u010di\u0107a.<\/p>\n

\n
    \n
  • Jo\u0161 uvijek se ne zna tko i kada ga je podigao<\/li>\n
  • Kroz svoju povijest promijenio 107 vlasnika<\/li>\n
  • Pod njegovim zidinama nikada se nije odigrala bitka<\/li>\n
  • U tajnim kaptolskim pismima nazivao se prokletim gradom (Maledictum Castrum Medved<\/em>)<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>\n
    \n
      \n
    • Dobroni\u0107, L. 2003. Stari vijenac sela oko Zagreba<\/em>. Zagreb, Muzej grada Zagreba<\/li>\n
    • Goss, V. P., Vicelja, M. 2006. Some Observations on the Chapel at Medvedgrad<\/em>, Starohrvatska prosvjeta III\/33, 165-186<\/li>\n
    • Goss, V. P. 2007. The Battle of Cathedrals: or how Zagreb almost Became an Archbishopric in the 13th Century<\/em>, Medioevo: L’Europa delle Cattedrali, 146-154<\/li>\n
    • Goss, V. P., Juki\u0107, V. 2007. Medvedgrad-\u00d3csa-Spi\u0161: Some Stylistic Considerations<\/em>, Starohrvatska prosvjeta III\/34, 295-307<\/li>\n
    • Goss, V. P. 2008. Renesansa 12. stolje\u0107a i Hrvatska<\/em>, Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, IPU, Zagreb, 417-426<\/li>\n
    • Klai\u0107, N. 1987. Medvedgrad i njegovi gospodari<\/em>, Zagreb, Globus<\/li>\n
    • Mileti\u0107, D., Valjato-Fabris M. 1987. Kapela sv. Filipa i Jakova na Medvedgradu<\/em>, Zagreb, Mala biblioteka godi\u0161njaka za\u0161tite spomenika kulture Hrvatske 12\/1986<\/li>\n
    • Mileti\u0107, D. 2001. O obnovi Medvedgrada, Peristil 44, 131-157<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>\n
      \n
        \n
      • 1<\/sup> Klai\u0107, N. 1987. Medvedgrad i njegovi gospodari<\/em>: 16<\/li>\n
      • 2<\/sup> Zanimljivo je da \u201eu faunskom spektru kvartarne faune Veternice gotovo 75% svih nalaza zauzimaju ostaci spiljskog medvjeda (Ursus spelaeus)\u201c, \u0161to nas vrlo jasno upu\u0107uje na podrijetlo imena planine, kao i samog grada.<\/li>\n
      • 3<\/sup> Prona\u0111ena su kamena ognji\u0161ta, razna oru\u0111a, ko\u0161tani retu\u0161eri, ostave s bron\u010danim predmetima (jedna je prona\u0111ena 1959. g. u neposrednoj blizini Medvedgrada), bron\u010dane sjekire, ulomci zemljanih posuda, razli\u010diti predmeti od \u017eeljeza…<\/li>\n
      • 4<\/sup> Klai\u0107 1987: 13<\/li>\n
      • 5<\/sup> O njenom postojanju saznajemo posredno, iz isprave izdane u Peruggi 20.2.1252. kojom papa Inocent IV. potvr\u0111uje Filipu posjed \u201ekoji mu pripada, a sada se zove biskupska utvrda\u201c-Mileti\u0107, D. 2001. O obnovi Medvedgrada, Peristil 44, 131-150<\/li>\n
      • 6<\/sup> Mileti\u0107, D. 2001: 131-150<\/li>\n
      • 7<\/sup> Klai\u0107, N. 1987: 11<\/li>\n
      • 8<\/sup> Mileti\u0107, D., Valjato-Fabris, M. 1987:41-43<\/li>\n
      • 9<\/sup> Goss, V. P. Juki\u0107, V., Medvedgrad \u2013 \u00d3csa \u2013 Spi\u0161 Some Stylistic Considerations<\/em>, Starohrvatska prosvjeta III\/34 (2007), 295 – 305, posebno str. 302<\/li>\n
      • 10<\/sup> Pojam srednjovjekovne Slavonije otprilike pokriva prostor dana\u0161nje sjeverne Hrvatske, uz neke manje geografske razlike, no u svakom slu\u010daju ona obuhva\u0107a podru\u010dje na kojemu se nalazi Medvedgrad<\/li>\n
      • 11<\/sup> Mileti\u0107, D. 2001: 131 – 150<\/li>\n
      • 12<\/sup> To je ona kula koju gradi biskup Filip nakon tatarskih provala.<\/li>\n
      • 13<\/sup> Mileti\u0107, D., Valjato-Fabris, M. 1987:7<\/li>\n<\/ul>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        Utvrda Medvedgrad, smje\u0161tena na jednom od ju\u017enih obronaka Medvednice, vidljiva je iz gotovo svakog dijela Zagreba i njegove \u0161ire okolice. Iako jo\u0161 uvijek slabo istra\u017eena, jedan je od najzanimljivijih srednjovjekovnih spomenika zagreba\u010dke regije.<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":63,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[23],"class_list":["post-64","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhitektura","tag-utvrde-2"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=64"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1140,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64\/revisions\/1140"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/media\/63"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=64"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=64"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=64"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}