{"id":647,"date":"2013-02-11T11:07:27","date_gmt":"2013-02-11T10:07:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=647"},"modified":"2019-09-23T14:35:37","modified_gmt":"2019-09-23T13:35:37","slug":"domagoj-i-zdeslav","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/narodi\/domagoj-i-zdeslav\/","title":{"rendered":"Domagoj i Zdeslav"},"content":{"rendered":"

\"Prostor<\/a>Knez Domagoj na prijestolje je do\u0161ao oko 864. i na njemu se zadr\u017eao do 876. godine. Njegova vladavina se u mnogo\u010demu razlikovala od one njegova prethodnika. Do danas nije arheolo\u0161kim istra\u017eivanjima prona\u0111ena nijedna crkva koju je Domagoj podigao, niti je prona\u0111en ikakav kameni natpis s njegovim imenom.1<\/sup><\/a> Nedostatak materijalnih nalaza ne zna\u010di, me\u0111utim, da je proces kristijanizacije u Hrvatskoj zaustavljen. Zar Domagojeva zauzetost oko protjerivanja Saracena iz Barija i slava koju je tim uspjehom stekao u kr\u0161\u0107anskom svijetu, kao i odnos papa prema njemu \u2013 Ivan VIII. (872.-882.) ga naziva \u201cslavnim knezom\u201d \u2013 ne govore rje\u010dito o njegovu vjersko-politi\u010dkom opredjeljenju?<\/p>\n

Mle\u010dani su htjeli iskoristiti napete odnose i smjenu vladara u Hrvatskoj. No, Domagoj je mudro zatra\u017eio primirje vidjev\u0161i da nije dorastao mleta\u010dkoj sili, \u0161to je du\u017ed Urso Patricijak (864.-881.) prihvatio, uzev\u0161i taoce.2<\/sup><\/a> U to su vrijeme Frana\u010dka i Bizant bili suo\u010deni sa sve ve\u0107om arapskom prijetnjom. \u010ceste su bile arapske akcije na pomorske posjede kr\u0161\u0107ana. Tako su 866. g. prodrli na Jadran te su zapo\u010deli opsadu Dubrovnika. Dubrov\u010dani su poslali poziv u pomo\u0107 Bizantu gdje je na carsko prijestolje upravo do\u0161ao Bazilije I. (867.-886.) kojemu je glavni cilj bio vratiti ugled i mo\u0107 posrnulog Carstva. Bazilije se odazvao pozivu Dubrov\u010dana i pomogao razbiti opsadu Dubrovnika, \u010dime je odlu\u010dno pristupio obnovi bizantske vrhovne vlasti nad dalmatinskim gradovima. U tu svrhu Dalmaciju je pretvorio u posebno organiziranu vojnu pokrajinu, tzv. temu, kojoj je na \u010delu bio strateg koji je stolovao u Zadru.<\/p>\n

\"Domagojevi<\/a>Dok se ovo zbivalo na isto\u010dnoj obali Jadranskog mora, na zapadnoj su obali Franci na \u010delu s Ludovikom II. (855.-875.) poduzeli 869. g. veliku vojnu kampanju na jugu, zapo\u010dev\u0161i opsadu Barija, vrlo va\u017ene luke, koja je ve\u0107 neko vrijeme bila u arapskom posjedu. Premda je Bazilije obe\u0107ao poslati svoje ratno brodovlje koje je trebalo blokirati luku Barija, on to nije u\u010dinio. Stoga je Ludovik II. pozvao ratnu mornaricu svojega vazala Domagoja. Zajedni\u010dkim su snagama, dakle, Ludovik i Domagoj uspjeli osloboditi grad i 2. velja\u010de 871. slavodobitno u njega u\u0107i. Tu je vojnu kampanju Bazilije \u201ciskoristio\u201d tako da je odaslao svoju ratnu flotu, koja je opusto\u0161ila hrvatsko priobalje i nagrabila se ratnog plijena. No, u toj akciji Baziliju nije uspjelo u Hrvatskoj na vlast vratiti svoga kandidata, Zdeslava, Trpimirova sina koji je pobjegav\u0161i iz Hrvatske pred Domagojem, uto\u010di\u0161te prona\u0161ao u Konstantinopolu.3<\/sup><\/a> Takav je Bazilijev postupak izazvao nevjericu i ogor\u010denje, ne samo Domagoja, nego i pape Hadrijana II. (867.-872.) i cara Ludovika II. Ova su dvojica uputili Baziliju protestna pisma tra\u017ee\u0107i od njega da Domagoju vrati zarobljenike i plijen, ali kako do toga nije do\u0161lo, Domagoj je od tog \u010dasa krenuo u otvoreni rat protiv Bizanta \u2013 to\u010dnije protiv bizantskih podanika na Jadranu, Mle\u010dana.4<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Venecija,<\/a>Tako je zapo\u010delo najte\u017ee razdoblje u srednjovjekovnoj povijesti Venecije. Hrvatsko je brodovlje nemilosrdno zaustavljalo, plijenilo i uni\u0161tavalo mleta\u010dke trgova\u010dke brodove od 871. pa sve do dolaska Zdeslava na vlast 878. godine. Vlasti su u Mlecima ustrajno poku\u0161avale preko Rima sklopiti bilo kakav mir. Primjerice, papa Ivan VIII. je svojim pismom poku\u0161ao opomenuti Domagoja da sprije\u010di \u201cgusare\u201d koji plijene kr\u0161\u0107ansko brodovlje, ali bez uspjeha. Stoga je razdoblje vladavine kneza Domagoja mleta\u010dki kroni\u010dar Ivan \u0110akon s pravom ocijenio kao razdoblje vladavine najgoreg kneza me\u0111u svim Slavenima (pessimus Sclavorum dux<\/i>).5<\/sup><\/a><\/p>\n

Iz ve\u0107 spomenutog pisma pape Ivana VIII. hrvatskome knezu, doznajemo i o postojanju urote protiv Domagoja 874. godine. Papa koji ga poput svog prethodnika oslovljava kao slavnog kneza, moli da urotnicima ubudu\u0107e po\u0161tedi \u017eivot. Naime, Domagoj nije dao samo pogubiti urotnike, ve\u0107 i \u010dovjeka koji mu je dojavio da se urota sprema.6<\/sup><\/a><\/p>\n

Car Ludovik II. umro je 875. godine i naslijedio ga je Karlo II. (875.-877.). S njim su Mle\u010dani uspjeli kona\u010dno sklopiti dogovor o suradnji nadaju\u0107i se da \u0107e time prisiliti Domagoja na uzmak i prekid ratnih operacija. No, Domagoj je reagirao posve neo\u010dekivano. On je na zaprepa\u0161tenje sviju s \u201cnajgorim narodima Slavena i Dalmatinaca\u201d napao frana\u010dki teritorij na Jadranu \u2013 opusto\u0161io je istarske priobalne gradove Umag, Novigrad, Sipar i Rovinj.7<\/sup><\/a> Rije\u010d je, dakle, prema svjedo\u010denju kroni\u010dara Ivana \u0110akona o \u201czajedni\u010dkoj\u201d akciji Hrvata i Dalmatinaca, \u0161to potvr\u0111uje Domagojevu kontrolu i nad dalmatinskim gradovima. U to je vrijeme jedna njegova flotila krenula i na Grade\u017e, ali ususret joj je po\u0161ao du\u017ed Urso s 30 brodova, koji je prema rije\u010dima kroni\u010dara sna\u017eno navalio na Hrvate i porazio ih. Nevoljama Mle\u010dana i Istrana do\u0161ao je kraj tek nakon smrti Domagoja.8<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Grad<\/a>Domagoj je umro oko 876. godine, a kne\u017eevsku stolicu nakratko je preuzeo netko od njegovih nasljednika.9<\/sup><\/a> Ve\u0107 878. godine na kne\u017eevskom je prijestolju bio Zdeslav, Trpimirov sin koji je uz bizantsku pomo\u0107 protjerao Domagojeve nasljednike.10<\/sup><\/a> Bazilije I. uspio je u svom naumu da dovede svog favorita na hrvatsko prijestolje te tako Bizantu iznova osigura vladavinu nad dalmatinskim gradovima, ali i nad njihovim zale\u0111em. Lukavim potezom sprije\u010dio je mogu\u0107e slavenske napade, odrediv\u0161i da dalmatinski gradovi godi\u0161nji porez u zlatu pla\u0107aju hrvatskom, zahumskom i travunjskom knezu umjesto strategu. Reformom crkvene organizacije, car je dalmatinske biskupe koji su do tad bili pod papinom jurisdikcijom, podredio carigradskom patrijarhu.11<\/sup><\/a><\/p>\n

No, Zdeslavova vladavina bila je kratka vijeka. Hrvati o\u010digledno nisu mogli podnijeti probizantsku politiku Zdeslava i posvema\u0161nju ovisnost o Bizantu i Veneciji s kojima su se tako uspje\u0161no nosili prethodnih godina, te kona\u010dno i u odnosu na Frana\u010dku izvojevati potpunu samostalnost. Tako je samo godinu dana nakon Zdeslavova dolaska na prijestolje, na veliko svoje razo\u010darenje pobo\u017eni mleta\u010dki kroni\u010dar Ivan \u0110akon morao tjeskobno zapisati da je \u201cneki Slaven imenom Branimir, umoriv\u0161i Zdeslava prisvojio njegovu kne\u017eevinu\u201d.12<\/sup><\/a><\/p>\n

Ostali \u010dlanci iz serije “Trpimirovi\u0107i, dinastija hrvatskih vladara”<\/i><\/h4>\n