{"id":686,"date":"2013-02-26T09:57:32","date_gmt":"2013-02-26T08:57:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=686"},"modified":"2019-09-23T14:35:05","modified_gmt":"2019-09-23T13:35:05","slug":"doba-kraljeva-tomislav","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/narodi\/doba-kraljeva-tomislav\/","title":{"rendered":"Doba kraljeva – Tomislav"},"content":{"rendered":"

\"Robert<\/a>Muncimir se posljednji put u izvorima spominje 895., a prve vijesti o Tomislavu imamo 914. godine. Franjo Ra\u010dki je mislio da bi u to me\u0111urazdoblje trebali smjestiti kneza Vi\u0161eslava koji se spominje na znamenitoj krstionici, ali za takvu tezu, nije imao prave argumente. Tako je me\u0111u povjesni\u010darima ostala uobi\u010dajena pretpostavka da je Muncimira naslijedio Tomislav oko 910. godine.1<\/sup><\/a><\/p>\n

O po\u010detku Tomislavove vladavine, o njegovom podrijetlu i obiteljskoj pripadnosti ne znamo ni\u0161ta. Ne mo\u017ee se sa sigurno\u0161\u0107u tvrditi ni da je pripadao dinastiji Trpimirovi\u0107a.2<\/sup><\/a> Pretpostavlja se da je bio Muncimirov sin. Tomislav se prvi puta spominje uz splitskog nadbiskupa Ivana u djelima Tome Arhi\u0111akona.3<\/sup><\/a> Kasnije ga spominje papa Ivan X. u pismu namijenjenom dalmatinskom sve\u0107enstvu i samom Tomislavu, a kao hrabar i sna\u017ean ratnik spominje se i u Ljetopisu popa Dukljanina<\/i>.4<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Hrvatska<\/a>Smatra se da je od svog prethodnika naslijedio primirenu i ure\u0111enu dr\u017eavu, \u0161to mu je omogu\u0107ilo da bez pote\u0161ko\u0107a obrani vlastitu dr\u017eavu koju su napadali susjedni narodi. Njegova je pozornost u prvom redu morala biti usmjerena na sjever, jer se upravo na tom prostoru odigravaju va\u017eni doga\u0111aji. Naime, propa\u0161\u0107u Velikomoravske kne\u017eevine, dolazi do naseljavanja Ugra u Potisje i srednje Podunavlje koji su tek po dolasku u Panoniju po\u010deli provaljivati u Italiju, Bugarsku, Njema\u010dku i Bizantsko Carstvo. Za vrijeme provala u Italiju, s ugarskim snagama sukobio se i hrvatski knez, koji je pobjedonosno odbio te nasrtaje. Kada i kako se Hrvatska pro\u0161irila do me\u0111urije\u010dja Drave i Save, ne znamo, ali od 925. godine Sisa\u010dka se biskupija spominje kao teritorij, koji crkveno potpada pod Splitsku nadbiskupiju, a svjetovno pod vlast hrvatskog kralja. Vjerojatno se taj prostor pred osvaja\u010dkim naletom Ugra svojevoljno priklonio Hrvatskoj, kao uz ja\u010di dr\u017eavni organizam.5<\/sup><\/a> Gr\u010dki ljetopisac, suvremenik Tomislava, bizantski car, Konstantin VII. Porfirogenet, pi\u0161e da je Hrvatska za vrijeme Tomislava mogla di\u0107i 60.000 konjanika, 100.000 pje\u0161aka, a imala je i 80 velikih, te 100 manjih brodova.6<\/sup><\/a> Zbog ove \u010dinjenice nije \u010dudno \u0161to su mnogi susjedni vladari, pa \u010dak i sami bizantski car, htjeli Tomislava kao pouzdana saveznika.<\/p>\n

\"Vinko<\/a>Nakon nekoliko neuspjelih poku\u0161aja zauzimanja Carigrada, bugarski kralj Simeon (893.-927.) porazio je Bizantince na rijeci Aheloj 917. godine, nakon \u010dega se okrunio za bugarskog cara. Uslijedili su ponovni napadi na Carigrad nakon \u010dega se bizantski car za pomo\u0107 obratio Tomislavu. Kako bi ga pridobio za sebe, naredio je da se svi latinski gradovi u Dalmaciji daju na upravu hrvatskom knezu, koji \u0107e u tim gradovima biti carev namjesnik ili strateg. Uz to, bizantski car ga je imenovao svojim konzulom. Na temelju toga Tomislav je objeru\u010dke prihvatio carevu ponudu savezni\u0161tva. Od tada, latinski gradovi u Dalmaciji opet su pla\u0107ali danak hrvatskom knezu. Iako postoje povjesni\u010dari koji negiraju bilo kakvo pravo hrvatskog vladara u Dalmaciji, te\u0161ko je objasniti stvaranje jedinstvene crkvene organizacije u dvije potpuno odvojene politi\u010dke cjeline bez pristanka oba vladara.7<\/sup><\/a> Kako su gradovi Split, Zadar, Trogir, Osor, Rab i Krk bili pod okriljem Tomislava, po\u0161lo mu je za rukom pomiriti splitskog metropolita i njegove sufragane s rimskim papom te se tako \u010ditava Dalmacija odvojila od carigradskog patrijarha i pridru\u017eila Rimu.8<\/sup><\/a><\/p>\n

Dobri odnosi s bizantskim carem potvr\u0111eni su savezni\u0161tvom u borbi protiv Bugara. Tomislav je tako\u0111er radio u prilog srpskim knezovima, koji su bili bugarski protivnici. Kad bi Bugari napali Srbiju, srpski \u017eupan i njegov narod sklonili bi se u Hrvatsku gdje ih je Tomislav do\u010dekivao ra\u0161irenih ruku. Simeonu nije preostalo ni\u0161ta drugo doli obra\u010dunati s Hrvatskom kako bi lak\u0161e ostvario svoj glavni cilj, osvajanje Carigrada. Bugarska je vojska god. 925. pod vodstvom vojvode Alogobotura krenula na Hrvatsku, ali Tomislav ju je do\u010dekao u kr\u0161kim gorama sa svojom vojskom i nanio joj poraz, \u0161to je bio veliki udarac za Simeona. Od tog doga\u0111aja Bugarska po\u010dinje slabiti. Ubrzo je umro car Simeon, a Bugarska je postala bizantskom pokrajinom.<\/p>\n

\"Oton<\/a>Tomislav se nakon pobjede nad Bugarima okrunio kraljevskom krunom i proglasio kraljem Hrvatske i Dalmacije. Od tada je kraljevska vlast bila nasljedna u rodu kralja Tomislava.9<\/sup><\/a> On je, dakle, prvi hrvatski vladar kojeg je papa \u010dastio titulom kralja, ali na to ne treba gledati kao na rezultat formalnog \u010dina krunidbe u kojem bi papa vladaru podario kraljevske oznake. Mogu\u0107e je da se radilo o nastavku podizanja ugleda hrvatskog vladara, koje je zapo\u010delo jo\u0161 od vremena Muncimira kada je \u010da\u0161\u0107en nazivom princeps<\/i>.10<\/sup><\/a> Nakon 925. godine kralj Tomislav nastavio je rat protiv Bugara kako bi pomogao saveznicima: protjeranim srpskim knezovima i Bizantu. Rat je trajao dvije do tri godine u koji se umije\u0161ao papa Ivan X. (914.-928.). Pod nepoznatim uvjetima sklopljen je mir izme\u0111u kralja Tomislava i cara Petra Simeonovi\u0107a. Tomislav, prvi hrvatski kralj, umro je malo vremena nakon mira s Bugarskom. Ne znamo kako i gdje je umro, a ne znamo ni gdje su pokopani njegovi ostaci.<\/p>\n

Ostali \u010dlanci iz serije “Trpimirovi\u0107i, dinastija hrvatskih vladara”<\/i><\/h4>\n