{"id":725,"date":"2013-03-08T15:18:29","date_gmt":"2013-03-08T14:18:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=725"},"modified":"2019-09-23T14:34:43","modified_gmt":"2019-09-23T13:34:43","slug":"crkveni-sabori-i-tomislavovi-nasljednici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/narodi\/crkveni-sabori-i-tomislavovi-nasljednici\/","title":{"rendered":"Crkveni sabori i Tomislavovi nasljednici"},"content":{"rendered":"

\"Splitski<\/a>Na prvom crkvenom saboru odr\u017eanom 925. godine, poku\u0161alo se rije\u0161iti pitanje jurisdikcije Salonitansko-splitske nadbiskupije. Papa Ivan X. poslao je svoje izaslanike, Ivana i Leona u Split, gdje su sazvali sabor. Po dolasku, predali su pisma pape namijenjena splitskom nadbiskupu u kojima je kritiziran dalmatinski episkopat zbog tolikih godina podlo\u017enosti carigradskom patrijarhu te zbog \u0161irenja nauka na slavenskom jeziku. Na saboru su bili nazo\u010dni splitski nadbiskup Ivan, zadarski biskup Formin, ninski, odnosno hrvatski biskup Grgur te ostali dalmatinski biskupi. Saboru su tako\u0111er prisustvovali hrvatski kralj Tomislav i humski knez Mihovil, no oni navodno nisu utjecali na dono\u0161enje odluka. Sabor je odlu\u010dio da svi biskupi, pa tako i hrvatski, moraju biti podlo\u017eni splitskom metropolitu. Hrvatski biskup nije bio zadovoljan tom odlukom, pa je ulo\u017eio \u017ealbu kod pape. Kao razlog za to, prilo\u017eio je pisma pape Ivana VIII. po kojima je hrvatski biskup Teodozije podlo\u017ean samo Rimu. \"Grgur<\/a>Papi je trebalo dvije godine da razmotri to pitanje. Odlu\u010dio je 928. god. sazvati novi sabor na kojem \u0107e se rije\u0161iti ovaj problem. Kao papin poslanik na sabor je stigao biskup Madalbert. Odlu\u010deno je da crkva sv. Dujma ima prvenstvo nad svim biskupijama u Hrvatskoj i Dalmaciji. Sve biskupije koje su postojale od davnina mogle su i dalje postojati. Ninska biskupija se ukinula po\u0161to nije bila me\u0111u njima, a Grgur je na izbor dobio Sisa\u010dku, Duvanjsku ili Skradinsku biskupiju. Biskup Grgur bio je nezadovoljan tim odlukama, no nije mogao utjecati na njih.1<\/sup><\/a><\/p>\n

Tomislavovi nasljednici<\/h3>\n

\"Karta<\/a>Tomislava je oko 928. godine naslijedio Trpimir II., koji je bio njegov brat te unuk istoimenog hrvatskog kneza, osniva\u010da vladarske dinastije.2<\/sup><\/a> U njegovo vrijeme sklopljen je mir s Bugarima uz posredovanje svetog \u010dovjeka Martina iz Frana\u010dke. Oko 935. godine na prijestolje je do\u0161ao Kre\u0161imir I., sin Trpimira II., koji je vladao do 945. godine. O ova dva vladara ne znamo previ\u0161e, ali na temelju izvora mo\u017eemo re\u0107i da su odr\u017eali hrvatsku dr\u017eavu na onoj visini i snazi, do koje ju je podigao kralj Tomislav. Kre\u0161imira je naslijedio sin Miroslav koji je vladao od 945. do 949. godine, kada je ubijen u prevratu koji je vodio ban Pribina. On je bio prvi imenom poznati hrvatski ban te je vjerojatno upravljao banovinom koju spominje car Konstantin VII. Porfirogenet, u kojoj su postojale \u017eupanije Lika, Gacka i Krbava. Iako nam razlozi njegove bune nisu poznati, iz izvora se vidi da mu cilj nije bio smijeniti dinastiju, po\u0161to je umjesto ubijenog Miroslava na prijestolje posjeo njegovog mla\u0111eg brata Mihaela Kre\u0161imira II. Va\u017eno je spomenuti da s Pribinom zapo\u010dinje niz mo\u0107nih banova koji \u0107e sve do izumr\u0107a dinastije imati ulogu suvladara.3<\/sup><\/a><\/p>\n

U doba gra\u0111anskog rata, Neretljani su se okoristili oslabljenom Hrvatskom te su prisvojili Bra\u010d i Hvar, a isto to u\u010dinio je i srpski knez \u010caslav Klonimirovi\u0107, pro\u0161iriv\u0161i svoju vlast u Bosni. F. \u0160i\u0161i\u0107 navodi kako se bizantska Dalmacija vratila pod carsku vlast i time prekinula veze sa hrvatskim vladarom \u010dime je na snazi ostalo samo pla\u0107anje danka koje je odredio car Bazilije. Tako je mo\u0107 hrvatske dr\u017eave polovicom X. st. opala i na kopnu i na moru. No, smr\u0107u srpskog kneza \u010caslava, Mihael Kre\u0161imir II. uspio je vratiti Bosnu, a s dalmatinskim je gradovima obnovio dobre veze. Car Konstantin navodi da se Hrvatska polovicom X. st. prostirala od u\u0161\u0107a rijeke Cetine na jugu, do granica Istre i grada Labina uz more, preko teritorija nekada\u0161nje Sisa\u010dke biskupije na sjeveru pa na istok sve do donje Bosne.4<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Natpis<\/a>\u017dena kralja Mihaela Kre\u0161imira II., kraljica Jelena, bila je iz zadarske patricijske ku\u0107e Madijevaca, a jednom prilikom do\u0161av\u0161i u Zadar sam kralj je obdario benediktinski samostan sv. Kr\u0161evana darovav\u0161i mu selo Diklo kod Zadra.5<\/sup><\/a> Kako je kraljica Jelena bila i pobo\u017ena i imu\u0107na, dala je na otoku u Solinu sagraditi crkvu. U njoj je bila i sama pokopana, dok je kasnije slu\u017eila kao mauzolej hrvatskih kraljeva i kraljica.6<\/sup><\/a> Mihael Kre\u0161imir II. koji je obnovio hrvatsku dr\u017eavu nakon njenog privremenog oslabljenja, umro je 969., a ve\u0107 970. godine kao kralj se spominje njegov sin Stjepan Dr\u017eislav.<\/p>\n

Ostali \u010dlanci iz serije “Trpimirovi\u0107i, dinastija hrvatskih vladara”<\/i><\/h4>\n