{"id":774,"date":"2013-03-19T15:30:56","date_gmt":"2013-03-19T14:30:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=774"},"modified":"2019-09-23T14:34:29","modified_gmt":"2019-09-23T13:34:29","slug":"stjepan-drzislav","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/narodi\/stjepan-drzislav\/","title":{"rendered":"Stjepan Dr\u017eislav"},"content":{"rendered":"

\"Pleter<\/a>Potencijalnu opasnost, te jedno od klju\u010dnih pitanja predstavljalo je nerije\u0161eno pitanje naslje\u0111ivanja prijestolja. Naime, u Kraljevini Hrvatskoj nije postojao niti jedan princip koji bi jasno dao do znanja kome nakon smrti kralja pripada prijestolje. Prvi poku\u0161aj da se to pitanje uredi datira iz vremena Stjepana Dr\u017eislava. U njegovo vrijeme na dvije kamene plo\u010de spominje se neki dux magnus, vjerojatno Svetoslav, njegov najstariji(?) sin. Na prvoj plo\u010di stoji natpis: CLV DUX HROATOR[UM] IN TE[M]PUS DUCE[M] MAGNU[M]<\/i>, a na drugoj slijedi nastavak: IRZICLV DUCE[M] MAGNU[M]<\/i>.1<\/sup><\/a> Po\u0161to su na epitafu vladari ozna\u010deni titulom rex, moglo bi se zaklju\u010diti da je Dr\u017eislav u vrijeme sastavljanja natpisa iz Kapitula kod Knina bio prijestolonasljednik, a uz njega je postojao i neki vojvoda. Druga mogu\u0107nost bi bila pretpostavka da je Dr\u017eislav ostao neokrunjen, a da je vojvoda bio njegov nasljednik. Sa sigurno\u0161\u0107u mo\u017eemo zaklju\u010diti da nam kapitulski natpis pokazuje da je u to doba u Hrvatskoj postojala to\u010dno odre\u0111ena hijerarhija, koja je regulirala pitanje naslje\u0111ivanja prijestolja. Va\u017enost ovog natpisa je i u tome \u0161to pokazuje da je jedno od sredi\u0161ta Kraljevine tada bilo u Kninu.2<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Po\u0161tanska<\/a>Dobiv\u0161i u ruke konsolidiranu dr\u017eavu, Dr\u017eislav je iznova mogao zapo\u010deti aktivnu vanjsku politiku. Kako je hrvatska dr\u017eava bila blisko povezana s carskom Dalmacijom u crkvenim poslovima uklju\u010duju\u0107i \u017eupe na hrvatskom teritoriju, Dr\u017eislav je poput Tomislava obnovio dobre odnose s Bizantom u\u0161av\u0161i u savez protiv tada vrlo mo\u0107nog bugarsko-makedonskog vladara Samuila.3<\/sup><\/a> Bugarska se, naime, podigla iz pepela i pod vodstvom Samuila je iznova, ne samo izvojevala svoju samostalnost, ve\u0107 je pro\u0161irila svoju vlast i na Srbiju, Bosnu i Srijem te na cijelo jadransko primorje ju\u017eno od rijeke Cetine, osvojiv\u0161i Duklju. Uspjeha je imao i na europskim podru\u010djima Bizanta pa je taj car oko 980. godine vladao golemim prostranstvom u granicama nekada\u0161nje Simeonove Bugarske. Za vrijeme bugarsko-bizantskog rata, car Samuilo je progonio i neke svoje ro\u0111ake koji su spas na\u0161li upravo u Hrvatskoj, gdje ih je kralj Dr\u017eislav gostoljubivo primio.4<\/sup><\/a><\/p>\n

Dr\u017eislavova potpora bizantskom caru bila je od izuzetne va\u017enosti za Bizant i upravo zato mu je car Bazilije II. Bugaroubojica (976.-1025.) dao Dalmaciju na upravljanje. Osim toga, iz Carigrada su Dr\u017eislavu stigli znakovi kraljevske vlasti, kao i titule eparha i patricija. Nakon dobivanja tih naslova, hrvatski vladar se javlja i s imenom Stjepan, \u010dime je postao prvi od Bizanta potvr\u0111eni hrvatski kralj. Postoji tako\u0111er i podatak Tome Arhi\u0111akona da se od vremena Stjepana Dr\u017eislava njegovi nasljednici nazivaju kraljevima Hrvatske i Dalmacije.5<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Nikola<\/a>Krajem vladavine Stjepana Dr\u017eislava, mleta\u010dki du\u017ed Petar Orseolo (991.-1009.) ohrabren dobrim odnosima s novoformiranim Svetim Rimskim Carstvom, ali i s Bizantskim Carstvom odlu\u010dio je prekinuti pla\u0107anje uobi\u010dajenog danka Hrvatima i Neretljanima. Kada je Stjepan Dr\u017eislav saznao za tu du\u017edevu odluku, naredio je da se od tada s Mle\u010danima postupa kao s neprijateljima, pa je tako nakon vi\u0161e od sto godina mira opet do\u0161lo do hrvatsko-mleta\u010dkih sukoba. Kod Visa su Mle\u010dani pod zapovjedni\u0161tvom Badoarija Bragadina porazili Hrvate, a potom su opusto\u0161ili i gusarsko upori\u0161te, Lastovo.6<\/sup><\/a><\/p>\n

Dr\u017eislav je umro oko 997. godine, a svojim suvladarom i nasljednikom kraljevstva u\u010dinio najstarijega sina Svetoslava, zvanoga Suronja. Unato\u010d poku\u0161aju ure\u0111enja nasljedne politike, u Hrvatskoj se kao i u mnogim europskim zemljama dogodio raskol. Dva mla\u0111a sina kralja Dr\u017eislava, Kre\u0161imir i Gojislav nisu bili zadovoljni o\u010devom odlukom te su ustali protiv Svetoslava.7<\/sup><\/a> Potaknuti uspjesima u ratovima s Bizantom i pro\u0161irenjem vlasti na gr\u010dke zemlje, Bugari su htjeli osigurati i zapadne granice, \u0161to je zna\u010dilo novi napad na Hrvatsku, ali i na bizantske gradove uz Jadransko more. Sredi\u0161nji cilj Samuila bio je Zadar, ali rezultat pohoda bio je proma\u0161en. \u010cvrste gradske zidine Zadra, Trogira i Splita nisu popu\u0161tale, pa se bugarsko-makedonska vojska vratila neobavljena posla.8<\/sup><\/a><\/p>\n

Ostali \u010dlanci iz serije “Trpimirovi\u0107i, dinastija hrvatskih vladara”<\/i><\/h4>\n