{"id":788,"date":"2013-03-24T12:44:21","date_gmt":"2013-03-24T11:44:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=788"},"modified":"2019-09-23T14:34:15","modified_gmt":"2019-09-23T13:34:15","slug":"nasljednici-stjepana-drzislava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/narodi\/nasljednici-stjepana-drzislava\/","title":{"rendered":"Nasljednici Stjepana Dr\u017eislava"},"content":{"rendered":"

\"Grb<\/a>Nakon stabilnosti, te \u010dvrste i duge Dr\u017eislavove vladavine, Hrvatska je opet bila u nekoj vrsti gra\u0111anskoga rata koji je opasno uzdrmao stabilnost Kraljevstva. Posljedice su bile gotovo pogubne za politiku sjedinjenja s dalmatinskim gradovima. Nemo\u0107ni Svetoslav povukao se u Trogir, gdje je sa sinom Stjepanom do\u010dekao dolazak mleta\u010dke mornarice koja je iskoristila unutarnje trzavice. Venecijom je u to doba vladala obitelj Orseolo. Agresivni du\u017ed Petar spoznao je \u010dinjenicu da je pogodan trenutak za stare mleta\u010dke pretenzije, uspostavljanje nadzora nad isto\u010dnom jadranskom obalom. Ivan \u0110akon, kroni\u010dar i Orseolov tajnik opisuje nam du\u017edev pohod hrvatskom obalom. S minimalnim otporima biogradske posade i Lastovljana, \u010ditava Dalmacija, a s njom i neki krajevi u\u017ee Hrvatske pali su u ruke du\u017edu. Iako je Orseolo bio zastupnik Bazilija II., stvarno zna\u010denje njegovog pothvata iz 998. godine bilo je prvo u\u010dvr\u0161\u0107enje Venecije na isto\u010dnoj jadranskoj obali. Svetoslav je u Trogiru sklopio savez s Orseolom, a kao zalog ugovora sklopljen je dinasti\u010dki brak izme\u0111u Svetosavljeva sina Stjepana i Petrove k\u0107eri Hicele. Na koncu su Svetoslav i sin mu bili prisiljeni povu\u0107i se u Veneciju, Hicelin dom.1<\/sup><\/a> Mleta\u010dka vlast nad osvojenim prostorom trajala je par desetlje\u0107a. Bila je zasnovana na trenutnim autoritetima cara Bazilija II., du\u017eda Petra i njegova sina, tako\u0111er du\u017eda, Otona Orseola i snazi njihove mornarice, a kada se nakon njihove smrti osjetilo pomanjkanje stvarne vlasti na isto\u010dnoj obali Jadrana, podlo\u017enici su vrlo brzo zaboravili svoje prisege.2<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Hrvatska<\/a>Na hrvatsko je prijestolje 1000. godine do\u0161ao Kre\u0161imir III., a za svog suvladara uzeo je brata Gojislava. Isprva su bili u dobrim odnosima s Petrom Orseolom, kao i s carem Bazilijem II. koji je tada uspje\u0161no ratovao sa Samuilom, ali ni punih deset godina nakon smrti mleta\u010dkog du\u017eda koji je umro 1009. godine, bra\u0107a nastavljaju zajedni\u010dku borbu za povratak oduzetih gradova kako bi ih oslobodili mleta\u010dke vlasti.3<\/sup><\/a> Pod tim okolnostima 1018. godine do\u0161lo je do novog pohoda mleta\u010dkog du\u017eda. Osjetiv\u0161i ugro\u017eenost mleta\u010dkih pozicija u Dalmaciji, Petrov sin i nasljednik Oton (1009.-1024.), ponovo je poveo mornaricu prema Kvarneru kako bi potvrdio dominaciju Venecije. Njegovo brodovlje nije do\u0161lo dalje od Raba. Kvarnerski gradovi Rab, Krk, Cres i Osor, od tog vremena ostali su pod vla\u0161\u0107u Venecije kojoj je svakako bilo lak\u0161e nadzirati otoke nego gradove na kopnu. Pomorski uspon Venecije po\u010deo se sve ja\u010de osje\u0107ati na isto\u010dnoj jadranskoj obali, a nakon vojne Otona Orseola, vidjelo se da Dalmacija vi\u0161e ne djeluje kao jedinstvena cjelina. Presudni trenutak dogodio se za Samuilovog napada, kada je Bizant radi lak\u0161e obrane Gornju Dalmaciju organizirao kao zasebnu temu sa sredi\u0161tem u Dubrovniku, a brza i djelotvorna reakcija nakon pogor\u0161anja odnosa s Hrvatima, kojima je oduzeta Dalmacija, bila je razlog vi\u0161e za taj \u010din.4<\/sup><\/a><\/p>\n

Nakon propasti Bugarske i utvr\u0111enjem bizantske vlasti u neposrednom susjedstvu ju\u017eno od Cetine, 1019. godine Kre\u0161imir III. i Gojislav priznaju vlast cara Bazilija II., ali samo formalno. Car ih je lijepo primio, bogato nadario te ih odlikovao titulom patricija. Ovo su posljednje vijesti o Gojislavu koji je vjerojatno umro oko 1020. godine.5<\/sup><\/a> Bazilijeva mo\u0107 bila je prejaka da bi se Hrvati upustili u napad na njegove dalmatinske posjede, a uz to, Venecija je upravljala Dalmacijom u ime cara i uz njegovo odobrenje, pa bi rat protiv Venecije zna\u010dio pobunu protiv bizantskog cara.<\/p>\n

\"Ugarski<\/a>U to doba u Veneciji je oja\u010dala opozicija, koja je nezadovoljna nastojanjem Orseola da vlast pretvore u nasljednu prognala Otona i njegove ro\u0111ake. Ta pobuna bila je signal Kre\u0161imiru da napadne Dalmaciju, ali je to ipak u\u010dinio prerano. Kako Bazilije II. nije bio voljan prepustiti gradove Hrvatima, poslao je katepana Bazilija Bojoana, koji je naumio obuzdati Hrvate zarobiv\u0161i Kre\u0161imirovu suprugu, ali ih nije trajnije smirio. Uz pomo\u0107 Ugra, Hrvati su nastavili s ratom u kojem su ostvarili odre\u0111ene uspjehe, a na ruku im je i\u0161lo i slabljenje Bizanta nakon smrti Bazilija II. 1025. godine. Ugarska pomo\u0107 se nastavila, a njihovo uplitanje u prilike u Dalmaciji mo\u017ee se protuma\u010diti rodbinskim vezama Arpadovi\u0107a s Orseolima, odnosno naumom ugarskog kralja da uz pomo\u0107 hrvatskog kralja okrenu dalmatinske gradove protiv nove vlasti u Veneciji.6<\/sup><\/a><\/p>\n

Hrvatska je pre\u017eivjela krizu nastalu u vrijeme sukoba oko prijestolja zahvaljuju\u0107i dobroj i poduzetnoj politici Kre\u0161imira III. Iako je Dalmacija bila uglavnom izgubljena, Hrvatska se mogla okrenuti nastavku aktivne vanjske politike. To se vidi oko 1030. godine kada Kre\u0161imir III. poma\u017ee ugarskom kralju Stjepanu u ratu protiv svetorimskog cara Konrada II., nakon \u010dega dobiva na upravu dio Slavonije.7<\/sup><\/a><\/p>\n

U to doba na vlast dolazi sin Kre\u0161imira III., Stjepan I. u \u010dije je doba Hrvatska ponovno stekla Zadar. Dobre veze Stjepana I. s Ugrima nisu ugrozile dr\u017eavu, ali bitno je napomenuti da su vojske Arpadovi\u0107a prodirale do mora. Pomogav\u0161i urotu karantanskog vojvode, Stjepan je osigurao granicu na sjeverozapadu. Iako pitanje Dalmacije nije rije\u0161io, dobro je koristio podijeljenost nekad jedinstvene teme kako bi barem u Zadru osigurao vlast u \u010demu mu je pomogao njegov ro\u0111ak i u to vrijeme ugarski kralj, Petar Orseolo (1038.-1041. i 1044.-1046.).8<\/sup><\/a><\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i nastojanjima kralja Stjepana crkvena je organizacija iznova preure\u0111ena. Tada je ponovno uspostavljena funkcija hrvatskog biskupa i to sa sjedi\u0161tem u Kninu, gradu koji je sve vi\u0161e dobivao na va\u017enosti.9<\/sup><\/a> Oko 1042. javlja se hrvatski, odnosno kninski biskup Marko, \u0161to nas navodi na pomisao da je navedena biskupija osnovana upravo tih godina po izrazitoj \u017eelji hrvatskog kralja i pristankom splitskog metropolita, a pro\u0161irila se sve do rijeke Drave.10<\/sup><\/a><\/p>\n

Kralj Stjepan I. umro je oko 1058. godine i iza sebe je ostavio dvojici sinova, Kre\u0161imiru IV. i Gojislavu, dr\u017eavu na solidnim temeljima. Sahranjen je u crkvi sv. Stjepana, \u0161to ju je neko\u0107 podigla kraljica Jelena na otoku u Solinu. Postoje nejasno\u0107e \u0161to se dogodilo me\u0111u njegovim sinovima nakon njegove smrti. Zna se da je Kre\u0161imir bio optu\u017een za ubojstvo brata, ali se opravdao pred papinim poslanikom, zahvaljuju\u0107i zakletvi svojih 12 \u017eupana.11<\/sup><\/a><\/p>\n

Ostali \u010dlanci iz serije “Trpimirovi\u0107i, dinastija hrvatskih vladara”<\/i><\/h4>\n