{"id":808,"date":"2013-04-05T09:24:33","date_gmt":"2013-04-05T07:24:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=808"},"modified":"2019-09-23T14:33:58","modified_gmt":"2019-09-23T13:33:58","slug":"petar-kresimir-iv","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/narodi\/petar-kresimir-iv\/","title":{"rendered":"Petar Kre\u0161imir IV."},"content":{"rendered":"

\"Spomenik<\/a>Petar Kre\u0161imir IV. na vlast je do\u0161ao 1058. godine. Iako nemamo sa\u010duvan spomenik koji bi nam datirao i locirao krunidbu ovoga hrvatskog vladara, nema sumnje da je on to uistinu bio. Stolovao je u Biogradu, gdje je tada bio kraljevski dvor.1<\/sup><\/a> Lik Petra Kre\u0161imira IV. vjerojatno je sa\u010duvan na zagonetnoj plo\u010di u splitskoj krstionici, koja prikazuje nekog hrvatskog vladara XI. st. kako sjedi na prijestolju s krunom i kri\u017eem.2<\/sup><\/a><\/p>\n

Dolaskom na vlast, pred novim se hrvatskim kraljem pojavilo isku\u0161enje s crkvenim raskolom koji se dogodio 1054. godine. Nakon Lateranskog koncila sazvanog 1059. god. na kojem su usvojeni zahtjevi koji su otada postavljeni pred kler podlo\u017ean papi, Crkva je krenula s organizacijom sli\u010dne sinode kako bi nova pravila bila pro\u0161irena izvan Rima. Tako je 1060. god. u Hrvatsku poslan Majnard, zastupnik pape Nikole II. (1058.-1061.), koji je izme\u0111u ostalog odr\u017eao i crkveni sabor u Splitu. Glavno pitanje tog crkvenog sabora bili su obi\u010daji u dalmatinsko-hrvatskoj Crkvi, koji su slijedili tradicije kr\u0161\u0107anskog Istoka, u prvom redu \u017eenidbe sve\u0107enika.<\/p>\n

\"J.<\/a>Ali za hrvatsko sve\u0107enstvo najte\u017ee su bile posljedice zaklju\u010daka usmjerenih protiv slavenskog bogoslu\u017eja. Iako pape nikad nisu bile na\u010disto je li crkveno u\u010denje u slavenski pisanim knjigama u vjerskom pogledu ispravno ili hereti\u010dko, 11. je stolje\u0107e i tada\u0161nji reformni pokret u odnosu na pro\u0161lo, 10. st. obilje\u017eeno strogom politikom Crkve, jer se smatralo da bi tako izrazite razli\u010ditosti mogle ozbiljno ugroziti jedinstvo zapadnog kr\u0161\u0107anstva, pogotovo u krajevima koji su bili politi\u010dki i tradicionalno vezani za Bizant. Tako je donesena odluka o zatvaranju crkava u kojima se bogoslu\u017eilo slavenskim jezikom, a sve\u0107eni\u010dki su kandidati morali ubudu\u0107e u\u010diti latinski jezik. Na tom je saboru za splitskog nadbiskupa umjesto Ivana postavljen dotada\u0161nji osorski biskup Lovro, \u0161to je potvrdio sam papa poslav\u0161i mu pallium<\/i> po svom legatu.3<\/sup><\/a> Taj je biskup bio najva\u017eniji prista\u0161a reformnog pokreta u Hrvatskoj, \u010dija je stranka prevagnula, a nema sumnje da joj je podr\u0161ku dao i sam Kre\u0161imir.4<\/sup><\/a> Kralj je tako\u0111er potaknuo osnivanje dvaju benediktinskih samostana u svojoj prijestolnici, Biogradu, od kojih je onaj sv. Ivana bio najbogatija opatija u tada\u0161njoj Hrvatskoj. Uz kraljevo odobrenje osnovan je i samostan sv. Petra u Drazi na Rabu, a \u017eenski je benediktinski samostan sv. Marije u Zadru bio oslobo\u0111en javnih podavanja.5<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Odredba<\/a>Upravo preko Crkve koju je podupirao i pomagao, Kre\u0161imir je gradio vezu za preno\u0161enje svoje vlasti nad Dalmacijom. Pokrajina je i dalje priznavala formalnu vlast isto\u010dnog cara, ali je kriza u Carstvu trajala ve\u0107 godinama pa se sredi\u0161nja vlast u Dalmaciji oslanjala na katepane, ali je u principu svaki grad odlu\u010divao o vlastitoj sudbini. Bizant su u to doba s istoka ugro\u017eavali Turci, a na Mediteranu Normani te je stoga bilo gotovo neminovno da Dalmacija iznova do\u0111e pod upravu hrvatskog kralja, \u0161to se i dogodilo 1069. god. kada se u Kre\u0161imirovoj pratnji nalazi i katepan Lav. Kre\u0161imir je bio sveprisutan u odnosu na svoje prethodnike kada je u pitanju bila Dalmacija, pa je o jadranskom priobalju s pravom govorio kao o \u201cna\u0161em jadranskom moru\u201d. Ovim velikim diplomatskim uspjehom, Kre\u0161imir je ostvario stoljetnu te\u017enju hrvatskih vladara da sa svojom dr\u017eavom ujedine drevna sredi\u0161ta kulture na isto\u010dnom Jadranu. Od tada je pojam Regnum Dalmatiae et Chroatiae<\/i> obilje\u017eavao jedinstveni politi\u010dko-administrativni i me\u0111unarodni priznati teritorij, a kralj se obvezao da \u0107e svakom gradu po\u0161tivati slobodu i drevna prava.6<\/sup><\/a> Uspjesi koji su doveli do pro\u0161irenja dr\u017eavnog podru\u010dja naveli su Kre\u0161imira da 1069. god. daruje samostanu sv. Kr\u0161evana otok Maon te da u istoj darovnici istakne kako je uz Bo\u017eju pomo\u0107 pro\u0161irio granice svoga kraljevstva na kopnu i na \u201cna\u0161em moru\u201d.7<\/sup><\/a><\/p>\n

Vlast se u sredi\u0161njoj Hrvatskoj te na sjeveru u njezinu zale\u0111u tako\u0111er u\u010dvr\u0161\u0107ivala. U kraljevoj se pratnji prvi put nalaze dvojica banova, Goj\u010do i Zvonimir. Stabilnost dr\u017eave bila je pretpostavkom i aktivnije vanjske politike na istoku kopnenog zale\u0111a. Naime, kada je u skopskom podru\u010dju do\u0161lo do ustanka protiv Bizanta pod vodstvom plemi\u0107a Georgija Vojtjeha, ovaj je osim u dukljanskom vladaru Mihajlu Bodinu, saveznika prona\u0161ao i kod Hrvata. No, ustanak je propao 1073. god., a s njime i ambicije hrvatskog kralja. U doba tog ustanka Neretvanska kne\u017eevina i Bosna su najvjerojatnije bile u hrvatskom posjedu \u0161to je omogu\u0107avalo izravnu suradnju Kre\u0161imira s Mihajlom i Georgijem.<\/p>\n

\"Benediktinski<\/a>Zvonimir je oja\u010dao svoj polo\u017eaj u Kraljevstvu nakon uspje\u0161no dokon\u010danog sukoba s istarskim markgrofom Ulrikom I. Weimar Orlam\u00fcndeom (1069.-1070.) na zapadnim (istarskim) granicama i time se najvjerojatnije i nametnuo kao Kre\u0161imirov nasljednik.8<\/sup><\/a> Ubrzo potom dobio je titulu vojvode, koju je do tada nosio Kre\u0161imirov sinovac Stjepan, koji \u0107e zbog bolesti ili zbog politi\u010dkih razloga biti smje\u0161ten u splitski samostan sv. Stjepana te \u010dekati kraj Zvonimirove vladavine kako bi i sam zasjeo na prijestolje.9<\/sup><\/a><\/p>\n

Iako su povjesni\u010dari razli\u010ditog mi\u0161ljenja o doga\u0111ajima nakon smrti kralja Petra Kre\u0161imira IV., najvjerojatnija teza je da je njegov nasljednik bio Zvonimir, a ne Slavac. Kronolo\u0161ki problem rije\u0161io je Miho Barada smjestiv\u0161i Slavca u posljednje desetlje\u0107e 11. stolje\u0107a.10<\/sup><\/a><\/p>\n

Slavni hrvatski vladar, Petar Kre\u0161imir IV. pro\u0161irio je granice vi\u0161e nego itko od hrvatskih vladara do toga vremena; naime, one su sezale od Drave do Neretve i od mora do Drine. Nakon Kre\u0161imirova nestanka s politi\u010dke scene u Hrvatskoj se zatekao papin poslanik Gerard koji je 1075. god. bio na \u010delu rada crkvenog sabora u Splitu. Tada je obnovljena biskupija u Ninu, ali je osnovna svrha sazivanja sabora bila u\u010dvr\u0161\u0107ivanje crkvenih reformi.<\/p>\n

Ostali \u010dlanci iz serije “Trpimirovi\u0107i, dinastija hrvatskih vladara”<\/i><\/h4>\n