{"id":895,"date":"2013-04-15T19:40:32","date_gmt":"2013-04-15T17:40:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=895"},"modified":"2019-09-23T14:33:45","modified_gmt":"2019-09-23T13:33:45","slug":"dmitar-zvonimir","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/narodi\/dmitar-zvonimir\/","title":{"rendered":"Dmitar Zvonimir"},"content":{"rendered":"

\"Krunidba<\/a>Zvonimirova krunidba uvelike je rezultat onda\u0161njih politi\u010dkih zbivanja na \u0161irem prostoru Europe. Papa Grgur VII. (1073.-1085.) je, naime, poveo \u017eestoku borbu protiv njema\u010dkog cara Henrika IV. s ciljem da svjetovnu podredi crkvenoj vlasti i kako bi izbor pape i biskupa izmaknuo utjecaju vladara. Rezultat je te \u201cborbe za investituru\u201d bilo i tra\u017eenje saveznika u susjedstvu Apeninskog poluotoka, odnosno, onih koji bi mogli odolijevati pritiscima mo\u0107noga cara u Srednjoj Europi. Ne samo na crkvenom, nego i na politi\u010dkom su planu Grgurovi prethodnici ve\u0107 ostvarili znatan utjecaj u tim zemljama pa Grguru nije bilo odvi\u0161e te\u0161ko u kraljevstvima Hrvatskoj, Ugarskoj i Poljskoj prona\u0107i mo\u0107ne ljude koji su bili spremni s njim sura\u0111ivati. U Hrvatskoj i Ugarskoj je na\u0161ao oslonac u \u010dlanovima vladarskih dinastija Trpimirovi\u0107a i Arpadovi\u0107a, koji su bili i brakovima vezani. U Ugarskoj je Gejza uz pomo\u0107 brata Ladislava 1074. god. preuzeo vlast nakon \u0161to je protjerao kralja Salamona, koji je uz cara Henrika IV. bio vezan dinasti\u010dkim brakom i savezom. Ve\u0107 je sljede\u0107e godine Zvonimir, suprug Helene, sestre Gejze i Ladislava, uz njihovu pomo\u0107 i pomo\u0107 vazala pape Grgura VII., normanskog kralja Roberta Guiscarda (1057.-1085.) na jugu Italije svrgnuo Petra Kre\u0161imira IV. s prijestolja.1<\/sup><\/a> Tom je uspjelom akcijom Grgur VII. s jedne strane omogu\u0107io novom vladaru me\u0111unarodni legitimitet, a s druge strane i potvrdu supremacije crkvene\/papinske nad svjetovnom\/kraljevskom vla\u0161\u0107u.<\/p>\n

Papin je legat, opat Gebizon, 1075. god. u crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu, na dan sv. Demetrija (8. listopada), okrunio Zvonimira za kralja Hrvatske i Dalmacije.2<\/sup><\/a> Zvonimir je tada polo\u017eio prisegu u kojoj se obvezao na vazalni odnos, dok mu je papa kao senior poslao znakove investiture: zastavu, \u017eezlo, ma\u010d i krunu te mu obe\u0107ao za\u0161titu. Kao vazal, hrvatski kralj obvezao se na pla\u0107anje danka i na slu\u017eenje papi, a darovao mu je i samostan sv. Grgura u Vrani. I ovaj se hrvatski vladar, poput Domagoja i Branimira, nije oslonio na dinasti\u010dku tradiciju, ve\u0107 na jednog od najautoritativnijih ljudi tada\u0161nje Europe \u2013 papu.3<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Kip<\/a>Koriste\u0107i dvostruku titulu; kralj Hrvatske i Dalmacije te kralj Hrvata, ili jednostavno kralj Hrvatske, do odre\u0111ene je mjere nagla\u0161avao zasebnost Dalmacije, a s druge je strane nagovje\u0161tavao \u010dvr\u0161\u0107e povezivanje dr\u017eave u jednu cjelinu. U Dalmaciji je kao direktnog upravitelja nad dalmatinskim gradovima postavio nekog Pribimira koji je nosio titulu \u201ckraljev vikar\u201d.<\/p>\n

Iako su u historiografiji postojale sumnje da Zvonimir nije vladao Dalmacijom, najautenti\u010dniji iskaz o Zvonimirovoj vlasti u Dalmaciji je Ba\u0161\u0107anska plo\u010da nastala oko 1100. godine (na kojoj se Zvonimir naziva samo hrvatskim kraljem). Ona je \u017eivo svjedo\u010danstvo o hrvatskom dru\u0161tvenom obilje\u017eju otoka Krka i kvarnerskog podru\u010dja. Na hrvatskom jeziku i pismu glagoljice sa\u010duvala je spomen o Zvonimirovu darovanju jedne ledine opatiji sv. Lucije u Jurandvoru kod Ba\u0161ke na otoku Krku, a na njezinom je kamenu rukom nepoznatog klesara urezan i hrvatski oblik njegova temeljnog vladarskog naslova: “Zvonimir kralj hrvatski.”4<\/sup><\/a> Iz 14. st. sa\u010duvao se i opis Zvonimirovog pe\u010data, na kojem se nalazi ista titula na latinskom. Mogu\u0107e da je Zvonimir u ve\u0107ini slu\u010dajeva koristio samo titulu kralja Hrvatske, smatraju\u0107i je dovoljnom za legitimaciju svoje vlasti i nad Dalmacijom, koja je u njegovo doba bila pokrajinom u kojoj je suverenitet bizantskog cara naveliko izblijedio.<\/p>\n

\"Ba\u0161\u0107anska<\/a>Tradicija ogranka Trpimirovi\u0107a koji je prognao Svetoslava Suronju i njihov dotada\u0161nji ugled sru\u0161eni su dolaskom Zvonimira na vlast \u0161to nam pokazuje i njegovo odricanje od obiteljskog mauzoleja dinastije. Dvije godine nakon \u0161to je zasjeo na prijestolje, poklonio je Splitskoj nadbiskupiji crkve sv. Stjepana i sv. Marije u kojima su sahranjivani njegovi najugledniji prethodnici. Tako je jasno dao do znanja da \u017eeli stvoriti novu tradiciju u dinastiji, oslanjaju\u0107i se pritom na Crkvu i njenog glavnog predstavnika u svom kraljevstvu, splitskog nadbiskupa Lovru.5<\/sup><\/a> Najznamenitije djelo Zvonimirova vladanja u Hrvatskoj jest gradnja i posveta stolne crkve hrvatskog biskupa u Kninu, gdje je i stolovao.<\/p>\n

Biskupski dvori podignuti su malo izvan grada u mjestu koje se i danas zove Biskupija.6<\/sup><\/a> \"Zaruke<\/a>Papina za\u0161tita bila je i vi\u0161e nego djelotvorna \u0161to se vidjelo 1079. god., kada je Grgur VII. poslao pismo vitezu Vecelinu, bratu pokojnoga istarskog markgrofa Ulrika I. Weimar Orlam\u00fcndea, pod prijetnjom da \u0107e biti izop\u0107en iz Crkve, ako ne prestane s napadima na Kraljevinu Dalmaciju. Me\u0111utim, kada su do\u0161li crni dani za papu Grgura VII. u sukobu s njema\u010dkim kraljem koji je savladao sve papine prista\u0161e u Njema\u010dkoj, pa oti\u0161ao u Rim s vojskom kako bi se osvetio papi, hrvatski kralj Dmitar Zvonimir i brat tada ve\u0107 pokojnoga ugarskog kralja Gejze, novi kralj Ladislav (1077.-1095.) ostali su vjerni papini sljedbenici.7<\/sup><\/a><\/p>\n

Ostali \u010dlanci iz serije “Trpimirovi\u0107i, dinastija hrvatskih vladara”<\/i><\/h4>\n