{"id":923,"date":"2013-04-25T09:29:53","date_gmt":"2013-04-25T07:29:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=923"},"modified":"2019-09-23T14:33:19","modified_gmt":"2019-09-23T13:33:19","slug":"dmitar-zvonimir-stjepan-ii","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/narodi\/dmitar-zvonimir-stjepan-ii\/","title":{"rendered":"Dmitar Zvonimir i Stjepan II."},"content":{"rendered":"

\"Krunidba<\/a>Hrvatsko Kraljevstvo za vrijeme Zvonimira zadr\u017ealo je snagu koju je imalo i za njegovog prethodnika, a time i sposobnost vo\u0111enja vanjske politike. Tako je promjena politi\u010dkih odnosa na Apeninskom poluotoku postala nova prilika za uplitanje u ve\u0107i me\u0111unarodni sukob. Normanski vladar Robert Guiscard se 1080. godine izmirio s papom i uz njegov pristanak zapo\u010deo pripreme za rat s Bizantom. Bizantski car Aleksije I. Komnen (1081.-1118.) na\u0161ao je saveznike u Veneciji kojoj nije odgovaralo normansko ja\u010danje na Jadranu. Iako su izvori nejasni kada su u pitanju normanski saveznici, uz Roberta su vjerojatno stali Dubrov\u010dani i stanovnici gornje Dalmacije koji su ga u to vrijeme priznavali kao svog suverena. Zvonimir je po svemu sude\u0107i kao papin vazal sa svojim Hrvatima i Dalmatincima sudjelovao u tom ratu na strani Normana, jer ni njemu, a niti Dalmatincima nije odgovarala obnova bizantsko-mleta\u010dke dominacije na Jadranu. Rat je zavr\u0161en 1085. godine, kada je umro Robert.<\/p>\n

Venecija, iako te\u0161ko pora\u017eena, iz rata je, kao \u0161to \u0107e se pokazati u skoroj budu\u0107nosti, izvukla najve\u0107u korist. Naime, car Aleksije joj je u zamjenu za vojnu pomo\u0107 osigurao velike trgova\u010dke povlastice koje su bile temeljem nadolaze\u0107e mleta\u010dke ekonomske mo\u0107i. Zanimljiv je podatak kako je Aleksije novom mleta\u010dkom du\u017edu Vitalu Falieru (1084.-1096.) kao dodatnu nagradu namijenio i upravu temata Dalmacije. Na takav je na\u010din du\u017ed postao dux Dalmatiae<\/i>, ali bila je to u tom \u010dasu neva\u017ee\u0107a titula, jer ni\u0161ta nije moglo potvrditi ikakvu mleta\u010dku vlast u Dalmaciji. Dalmatinski gradovi vi\u0161e nisu osje\u0107ali veze s Bizantom koji je, pokazalo se, tijekom rata bio toliko nemo\u0107an da niti u jednom trenutku nije imao prilike pribli\u017eiti se tim gradovima, a kamoli nad njima ostvariti kontrolu.<\/p>\n

\"Zakletva<\/a>U Zvonimirovo se vrijeme, kao i u ono njegova prethodnika Petra Kre\u0161imira, nastavio razvijati upravni sustav dr\u017eave te je nastavljeno, dijelom po uzoru na zapadne feudalne sustave, raslojavanje hrvatskog dru\u0161tva. Izvorni podaci tako govore o diobama unutar najvi\u0161eg sloja pa se u Zvonimirovo doba spominju: baruni (barones<\/i>), velika\u0161i (primates<\/i>), knezovi (comites<\/i>), dok su pisci isprava stare hrvatske \u017eupane po\u010deli nazivati latinskom rije\u010di comes<\/i>.1<\/sup><\/a><\/p>\n

Kralj Dmitar Zvonimir bio je o\u017eenjen Helenom Lijepom, sestrom ugarskih kraljeva Gejze i Ladislava. Imao je sina Radovana, koji je umro prije samog Zvonimira, te k\u0107er Klaudiju koja se udala za hrvatskog plemi\u0107a Voniku od plemenita roda Lap\u010dana. Prigodom udaje k\u0107eri, kralj je svome zetu dao posjed Karin u zale\u0111u Zadra, nakon \u010dega se plemeniti rod po\u010deo razdvajati na dvije grane \u2013 Lap\u010dane i Karinjane.2<\/sup><\/a><\/p>\n

Postoje dvije teorije o smrti ovoga hrvatskog vladara. Jedna od njih ka\u017ee kako je umro prirodnom smr\u0107u, me\u0111utim druga, koja se javlja u hrvatskoj redakciji Ljetopisa popa Dukljanina<\/i>, puno zanimljivija, ali i manje vjerojatna, ka\u017ee nam da je Dmitar Zvonimir ubijen od \u201cnevjernih Hrvata\u201d. Kako je bio hrabar vojnik i gorljivi branitelj kr\u0161\u0107anske vjere, potaknut pismom cara i pape odlu\u010dio je podi\u0107i veliku vojsku kako bi krenuo u kri\u017earski pohod na Svetu Zemlju, ali ga je nezadovoljno hrvatsko plemstvo okupljeno na saborovanju na Kosovu polju kraj Knina ubilo. Ta je pripovijest vrlo upitna s obzirom da je papa Urban II. (1088.-1099.) poziv na prvi kri\u017earski pohod uputio tek 1095., dakle, nekoliko godina nakon Zvonimirove smrti. Kako god, Dmitar Zvonimir umro je oko 1089. god., a pokopan je u kninskoj stolnoj crkvi.3<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Darovnica<\/a>Hrvatska je, kako ka\u017ee Neven Budak, kraj Zvonimirove vladavine do\u010dekala neokrnjena. Zvonimirov sin Radovan, umro je prije oca, pa se u takvoj situaciji na prijestolje uspeo zadnji Trpimirovi\u0107, sinovac Petra Kre\u0161imira IV., Stjepan II. Nakon \u0161to je proveo dobar dio \u017eivota u samostanu sv. Stjepana pod Borovima u Splitu, dolaskom na vlast nije se imao na \u0161to osloniti u nastojanju da povrati ugled predaka. Vlast mu se, \u010dini se, svela na u\u017eu okolicu grada Splita, podru\u010dje na kojem se, kako znamo, oduvijek nalazilo sjedi\u0161te Trpimirovi\u0107a.<\/p>\n

Teritorijalni doseg njegove vlasti pokazuju nam imena \u017eupana koji se javljaju u njegovoj pratnji, a to su bili primorski, bribirski, cetinski, zagorski, polji\u010dki i dridski, \u010dije su se \u017eupanije prostirale od \u0161ibenskog zale\u0111a do Cetine. Iz doba njegove vladavine ostala nam je sa\u010duvana jedna isprava u kojoj potvr\u0111uje splitskim benediktincima darovnicu nedavno preminulog kralja Zvonimira. Izgleda da Stjepan nije mogao okupiti oko sebe Kraljevstvo i zavladati u starom sjaju samim time \u0161to nije imao nasljednika koji bi osigurao potrebiti kontinuitet vlasti.4<\/sup><\/a> Umro je oko 1091. god., a pokopan je u grobnici samostana sv. Stjepana u Splitu, na mjestu gdje je proveo dobar dio svog \u017eivota. Ovime zavr\u0161ava pri\u010da o dinastiji Trpimirovi\u0107a, koja je uz neznatne prekide, hrvatskom dr\u017eavom i hrvatskim narodom vladala dva i pol stolje\u0107a.<\/p>\n

Ostali \u010dlanci iz serije “Trpimirovi\u0107i, dinastija hrvatskih vladara”<\/i><\/h4>\n