{"id":979,"date":"2013-07-05T09:37:23","date_gmt":"2013-07-05T07:37:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.medievalwall.com\/hrvatski\/?p=979"},"modified":"2013-07-05T09:37:23","modified_gmt":"2013-07-05T07:37:23","slug":"feudalizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medievalwall.com\/hrvatski\/drustvo\/feudalizam\/","title":{"rendered":"Feudalizam"},"content":{"rendered":"

Prvi dio: Povijest feudalizma i njegovi najraniji oblici<\/h3>\n

\"Feudalna<\/a>Krajem 15. st. u francuskom jeziku po\u010deo se upotrebljavati termin f\u00e9odalit\u00e9<\/i> koji je predstavljao zakone i obi\u010daje koji su u Francuskoj vrijedili od karolin\u0161kog razdoblja do kraja srednjeg vijeka. Ti zakoni bili su karakteristi\u010dni po vladavini ratni\u010dkog sloja, sustavu koji je \u0161titio \u010dovjeka, te nepostojanju javne vlasti. Prvi koji su upotrebljavali rije\u010d \u201efeudalizam\u201c bili su engleski pravnici u 17. st. Oni su pod tim pojmom podrazumjevali pravni sustav feuda (lena<\/i>) koji je u to doba jedini pre\u017eivjeli dio srednjovjekovnog sustava.1<\/sup><\/a><\/p>\n

Kako bi u potpunosti razumjeli feudalizam i njegov razvoj, vratit \u0107emo se u ranija razdoblja. \u201eFeudalno dru\u0161tvo\u201c tipi\u010dno je za dru\u0161tva u kojima je poljoprivreda dominantan tip privre\u0111ivanja i uglavnom se razvijalo u takvim okolnostima. U doba kada je Zapadno Rimsko Carstvo bilo na izdisaju, \u017eivot malih zemljoposjednika bio je izrazito te\u017eak. U takvim okolnostima oni predaju svoju zemlju Crkvi kako bi se osigurali, a natrag su je dobivali kao dar (beneficium<\/i>). Oni obra\u0111iva\u010di koji nisu imali zemlje ili je nisu imali dovoljno, a htjeli su \u017eivjeti od svoga rada kao zemljoradnici, odlazili su ba\u0161tiniku kojeg bi formalno zamolili (preces<\/i>) da dobiju zemlju u zamjenu za naknadu. Takav posjed zvao se prekarij.2<\/sup><\/a> Dakle, zemlju koja je formalno i pravno u vlasni\u0161tvu jedne osobe, posjeduje netko drugi. Dok je u rimski zakon dozvoljavao da se prekarij u\u017eiva dok davalac to dozvoljava, u frana\u010dkom zakonu on postaje svojevrstan oblik posjedovanja zemlje na odre\u0111en period. Koliko god je ovo va\u017ean element u stvaranju feudalnog dru\u0161tva, ono \u0161to nazivamo feud bila je posebna vrsta beneficija; dar vazalu u zamjenu za vojnu slu\u017ebu. Upravo \u010dast, vjernost i vojna slu\u017eba \u010dinit \u0107e ono \u0161to se u srednjem vijeku naziva vazalni odnos.3<\/sup><\/a><\/p>\n

Vazal svojevoljno stupa u odnos sa seniorom prema kojem ima odre\u0111ene obaveze i s njim je povezan osobnom lojalno\u0161\u0107u. Senior i njegov vazal povezani su vazalskim ugovorom, u kojem se vazal zaklinje na vjernost svom senioru. Uspostava feudalnog odnosa pra\u0107ena je ceremonijom na kojoj vazal stavlja sklopljene ruke u ruke seniora, a senior sklapa ruke preko njegovih. Du\u017enost vazala prema svome senioru naziva se consilium<\/i>, odnosno savjet, te auxilium<\/i> koja ozna\u010dava vojnu ili rije\u0111e financijsku pomo\u0107. Zauzvrat je senior du\u017ean vazalu pru\u017eiti za\u0161titu.4<\/sup><\/a><\/p>\n

\"Prikaz<\/a>Kako bi prikupili sredstva za \u017eivot i za potrebe vojni\u010dke slu\u017ebe koja je obavezna, vazali su davali pojedine \u010destice zemlje drugim vazalima ili kmetovima direktno. Bez ovog postupka feudalna hijerarhija ne bi bila uzdr\u017eavana, a cjelokupna feudalna proizvodnja bila bi znatno manja. Kmetovi u podre\u0111en i ovisan polo\u017eaj dospjevaju prisilom, a kako bi se odr\u017eali, prisiljeni su unajmiti zemlju od feudalca. U slu\u010daju da \u017eele napustiti zemlju ili se osloboditi, spre\u010davani su silom. Za ustupljenu zemlju, kmetovi su bili du\u017eni svome gospodaru davati feudalnu rentu, koja se javlja u tri oblika; radna, naturalna i nov\u010dana. Iako se ove vrste rente javljaju pojedina\u010dno, radi razli\u010ditih oblika podavanja i feudalaca koji sve vi\u0161e terete kmetove, nailazimo i na njihovu paralelnu pojavu.<\/p>\n

Politi\u010dki sustav koji je na podru\u010dju zapadne Europe u potpunosti stasao za vladavine Karolinga u 8. st., ro\u0111en je kao sinteza dvaju prija\u0161njih sustava; carskog i barbarskog, u doba kada je dodjela lena s jedne, i uspostava vazalsko – seniorskih odnosa s druge strane, bila povezana. Usporedno s frana\u010dkim osvajanjima krajem 8. i po\u010detkom 9. st., feudalizam se pro\u0161irio prema Italiji, \u0160panjolskoj, Njema\u010dkoj, prema istoku Europe u Ugarsku i u neke slavenske zemlje. Normani su ga tako\u0111er prenosili u zemlje koje su osvajali. Tako je dospio u Englesku i na jug Italije. Iz Engleske se pro\u0161irio u Irsku i \u0160kotsku. Feudalizam se pojavljuje i na Bliskom istoku osnivanjem kr\u017earskih dr\u017eava potkraj 11. st., ali i u Bizantskom Carstvu gdje se pronija javlja kao ekvivalent lenu. Japan i Kina kao velike izvaneuropske civilizacije, u svojoj su povijesti pro\u0161le kroz feudalno razdoblje. Japanski feudalizam mo\u017ee se usporediti s europskim, a u Kini se sli\u010dan proces javlja ve\u0107 u 2. st. pr. Kr. i zadr\u017eava se sve do 20. st. U 12. st. feudalizam je u najrazvijenijim europskim zemljama poput Engleske i Francuske nai\u0161ao na pritisak od strane razli\u010ditih dru\u0161tvenih skupina, a stasanjem organiziranog dru\u0161tva feudalni odnosi polako su se po\u010deli zamjenjivati odnosima vladara i njemu pod\u010dinjenih. Pod takvim okolnostima feudalizam gubi na zna\u010denju kao politi\u010dka i dru\u0161tvena pojava \u0161to do izra\u017eaja dolazi u 14. st. Unato\u010d takvom raspletu doga\u0111aja, feudalizam je ostavio dubok trag u europskim dru\u0161tvima utjecav\u0161i na suvremene politi\u010dke sustave i njihov razvoj. U kona\u010dnici feudalizam je u Engleskoj ukinut u 16. st., u Francuskoj 1789., u Rusiji 1861., a u Hrvatskoj 1848. godine.5<\/sup><\/a><\/p>\n

Langobardski feudalizam<\/h4>\n

\"Upravitelj<\/a>Prilikom osvojenja, Langobardi su Italiju naselili krvnorodbinskim zajednicama (farae<\/i>). Kraljevska vlast i vojvode kao predstavnici langobardske rodovske aristokracije tada su zaposjeli imanja koja su bila u posjedu Carstva, te zemlje velikih zemljoposjednika koji su bili protjerani ili umoreni, dok su rodovske skupine zauzele zemlje manjih posjednika ili napu\u0161tena imanja. U procesu formacije langobardskih sela, krvnorodbinske zajednice podjeljene su u samostalne gospodarske jedinice, odnosno velike porodice koje su se sastojale od tri ili \u010detiri generacije koje su kolektivno obra\u0111ivale oranice. Ispa\u0161e i \u0161ume ostale su zajedni\u010dki posjed cijele seoske zajednice. No, nedugo po osvojenju gospodarski i dru\u0161tveni odnosi do\u017eivljavaju reformu, te je tako 643. godine objavljen \u201eEdikt kralja Rotarija\u201c kojim krvnorodbinska seoska op\u0107ina postaje susjedska op\u0107ina ili marka. Iz navedenog edikta vidi se da su velike porodice, koje su do tada bile osnovne gospodarske jedinice rodovskih sela, raspale na manje porodice jednog bra\u010dnog para. Zajedni\u010dki posjedi velikih porodica dijele se na alodijalna imanja manjih porodica kojima raspola\u017ee otac obitelji, te ih po svojoj volji prodaje, zala\u017ee ili dariva. \u0160ume i pa\u0161njaci i dalje ostaju na raspolaganju svim stanovnicima sela, a njive i livade prepu\u0161taju se stoci cijelog sela kao slobodna ispa\u0161a.6<\/sup><\/a><\/p>\n

Sredinom 7. st. Langobardsko stanovni\u0161tvo bilo je podjeljeno u \u010detiri grupe:<\/p>\n