Ključni događaji i prilike koje su prethodile osnivanju dinastije javljaju se tijekom 6. st. kada doseljavaju Slaveni, a naposljetku i u prvoj polovici 7. st. kada po svemu sudeći useljavaju i Hrvati na prostore rimske Dalmacije gdje su živjeli romanizirani Iliri s kojima su ubrzo uspostavili miroljubive odnose. Romane i Hrvate odvajalo je jedino kršćanstvo koje su Hrvati prihvaćali vrlo polako. Ovdje valja izdvojiti Višeslavovu krstionicu i tezu po kojoj je knez Višeslav vladao u Hrvatskoj početkom 9. st., a krstionica je izrađena za njegove vladavine te se ubraja u najvažnije spomenike o pokrštenju Hrvata.1
Nakon gotovo dva stoljeća života u takvim okolnostima, mir je poremetio Franačko-bizantski rat na Jadranu gdje su se priobalni gradovi osjetili ugroženima unatoč tome što su bili pod suverenitetom Bizantskog Carstva. 
Kako su sukobljene strane bile izjednačene i nijedna od njih nije bila u stanju odnijeti pobjedu, 812. god. sklopljen je mir u Aachenu, kojim su oba carstva zadržala ono što su trenutno posjedovala. Tako su Istra i Hrvatska pripale Francima, a Bizant je zadržao dalmatinske gradove i Veneciju. Jaz između priobalja i zaleđa koji će biti posljedicom tog mira, nadživjet će i franačku i bizantsku vlast.2
Sustav vlasti bio je utemeljen na vojno ustrojenim teritorijalnim jedinicama; grofovijama i markgrofovijama na franačkoj i temama na bizantskoj strani. No, uskoro su uslijedili i prvi sukobi. 
Ljudevit, panonski knez podigao je ustanak protiv franačke vlasti, koja je preko furlanskog markgrofa htjela uvesti franački feudalizam. Ljudevit je kao saveznike pridobio Karantance na zapadu i Timočane na istoku te je preko akvilejskog patrijarha Fortunata dobio i podršku Bizantinaca, ali nije pridobio i svojega južnog susjeda Bornu, kneza Liburnije i Dalmacije.3 Ovaj se, naime, oslanjao na Franke jer je unatoč sklopljenom miru u Aachenu, Bizant preko dalmatinskih gradova nastojao ostvariti što veći utjecaj i u kopnenom zaleđu tih gradova, dakle, na teritoriju kojim je vladao Borna. Ljudevit se ubrzo suočio s dvije vojske, onom franačkom te vojskom kneza Borne koji je preko Kupe nastojao provaliti u Ljudevitovo kneštvo. U krvavoj bitci, negdje kraj Kupe, Borna je bio poražen.4 Tada je Ljudevit prodro u Borninu državu paleći i pustošeći sve pred sobom. Borna je, pak, organizirao obranu tako da je većinu snaga rasporedio po utvrđenim mjestima, a iznenadnim je prepadima i zasjedama istovremeno nanosio znatne gubitke Ljudevitovoj vojsci.5
Nakon pet godina ratovanja u kojima su neke od franačkih vojski doživjele poraz, Ljudevit se ipak morao povući jer je s vremenom Francima uspjelo poraziti i pokoriti njegove saveznike. Utočište je pronašao među “Srbima”, moguće južno od Bihaća, uz donji tok rijeke Une, u selu Srb, gdje je svrgnuo i ubio jednoga “srpskog” kneza. No, drugom je “srpskom” knezu uspjelo protjerati ga te se ovaj sklonio u Hrvatsku kod Ljudemisla, Bornina ujaka, koji ga je 823. godine na prijevaru dao pogubiti.6 Ljudevit je bio važan za hrvatsku povijest jer je vladao Donjom Panonijom, prostorom koji će postati dijelom ranosrednjovjekovnog Hrvatskog Kraljevstva.
Knez Borna je umro 821. god., a o njegovoj važnosti govori činjenica da je za početni razvitak upravo on Hrvatskoj dao vjetar u leđa uvukavši je u karolinške, odnosno zapadnoeuropske krugove. Naslijedio ga je nećak Vladislav, uz odobravanje naroda te uz potvrdu cara Ludovika Pobožnog (814.-840.).
Mirno razdoblje od Ljudevitova ustanka do Trpimira prekinuto je sukobom na moru između Venecije i neretvanskih gusara koji su ometali plovidbu mletačkih trgovačkih brodova po istočnojadranskoj obali. Neretvani su imali podršku Hrvata, pa je mletački dužd Petar Tradenik (837.-864.) poveo rat ne samo protiv neretvanskog kneza već i protiv hrvatskog kneza Mislava. Iako su Neretvani nekoliko puta obećali da će prestati s napadima na Mlečane, uvijek su se iznova vraćali gusarenju ne poštujući obećanje. Mletački dužd Petar Tradenik i hrvatski knez Mislav susreću se 839. godine u Sv. Martinu, a rezultat njihovog susreta bio je prvi nam poznati mir sklopljen između dužda i nekog hrvatskog vladara.7 Susret s mletačkim duždem je najstarije spominjanje Mislava, a ne znamo ni da li je bio u ikakvim rodbinskim vezama s Bornom i njegovim nasljednicima.
U njegovo je doba nastala prva kršćanska crkva koju možemo povezati s hrvatskim vladarima; crkvica sv. Jurja na Putalju koju je knez Mislav poklonio splitskom nadbiskupu. Mislav je umro nakon 840. god., a njegovo doba obilježilo je početak prvog znatnijeg uzleta mlade hrvatske države. Njegovom smrću započinje povijest dinastije Trpimirovića, odnosno vladavina njezina rodonačelnika Trpimira, jednog od najvećih vladara hrvatske srednjovjekovne povijesti.
Ostali članci iz serije “Trpimirovići, dinastija hrvatskih vladara”
- Od dolaska Hrvata do Trpimirova uspona na prijestolje
- Doba kneza Trpimira
- Domagoj i Zdeslav
- Branimir i Muncimir
- Doba kraljeva – Tomislav
- Crkveni sabori i Tomislavovi nasljednici
- Stjepan Držislav
- Nasljednici Stjepana Držislava
- Petar Krešimir IV.
- Dmitar Zvonimir
- Dmitar Zvonimir i Stjepan II.
- Zajedno sa brojnim saveznicima od gornje Austrije do rijeke Timoka, Ljudevit je podigao ustanak i suprotstavio se tada najvećoj vojnoj sili, Franačkoj.
- U bitci kraj rijeke Kupe, Borna se spasio zahvaljujući svojoj tjelesnoj straži.
- 820. godine Borna je osobno došao pred franačkog cara Ludovika Pobožnog i sudjelovao na vijećanjima o daljnjim postupcima carstva prema Ljudevitu.
- Neven BUDAK, Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1994.
- Ivo GOLDSTEIN, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb: Novi Liber – Zavod za hrvatsku povijest FF-a, 1995.
- Radoslav KATIČIĆ, Pretorijanci kneza Borne, Starohrvatska prosvjeta 20 (1990.), str. 65-83.
- Nada KLAIĆ, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb: Školska knjiga, 1971.
- Tadija SMIČIKLAS, Poviest hrvatska, knjiga prva, Zagreb: Matica hrvatska, 1882.
- Ferdo ŠIŠIĆ, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1925.
- 1 Ivo GOLDSTEIN, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb: Novi Liber – Zavod za hrvatsku povijest FF-a, 1995., str. 233-234.
- 2 Neven BUDAK, Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1994., str. 16.
- 3 Nada KLAIĆ, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb: Školska knjiga, 1971., str. 208-211.
- 4 U toj su mu bici život spasili ljudi iz njegove najuže pratnje. Detaljnije u: Radoslav KATIČIĆ, Pretorijanci kneza Borne, Starohrvatska prosvjeta 20 (1990.), str. 65-83.
- 5 Tadija SMIČIKLAS, Poviest hrvatska, knjiga prva, Zagreb: Matica hrvatska, 1882., str. 172; N. KLAIĆ, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku…, str. 210.
- 6 Isto, str. 211, bilj. 113-115.
- 7 Ferdo ŠIŠIĆ, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1925., str. 327-328.
Tvoj komentar