Medieval Wall

Izgled utvrde i njezini dijelovi

Iločka utvrda u srednjovjekovnim izvorima zabilježena je i kao Vylak.¹ Nalazi se na brežuljku iznad desne obale Dunava, a ovaj odličan strateški položaj gradu je omogućio naseljenost kroz povijest te njegovo veliko značenje u razdoblju srednjega vijeka.

Grad se sastojao od dva dijela, utvrđenog gornjeg grada u kojemu je živio feudalac i donjeg grada (suburbiuma) u kojemu su živjeli građani i koji je bio centar privrednog života Iloka.² Zbog terena na kojemu je nastala, iločka utvrda ima izdužen, nepravilan oblik. Opasana je pojasom čvrstih zidina, od kojih su mnoge i danas očuvane.³ Kompleks gradskih zidina i danas je najveći fortifikacijski sklop u kontinentalnoj Hrvatskoj, a njihova ukupna dužina iznosila je oko 1350 metara. Zidine su ispresijecane manjim oblim i pravokutnim kulama, međusobno udaljenim u dometu strijele. I sam ulazni sustav bio je vrlo razvijen, a sastojao se od barbakana s dvojim vratima, nad kojima su bili karakteristični tornjići. Pred vratima se nalazila još jedna manja utvrda na koju se spuštao pokretni most.⁴ Na području utvrde razlikujemo dva tipa građevina, one namijenjene stanovanju (burg Kontovaca i palas Iločkih) i one sakralne namjene.

Za obnove u XV. st. Nikola Iločki podiže i svoj novi palas u zapadnom dijelu grada. Sastojao se od četiri krila koja su se uzdizala na dva kata. U prvom katu palače mogle su se nalaziti kneževe prostorije, odnosno prijemna dvorana, a na drugom katu manje stambene prostorije.⁵ Po velikim prozorima vidimo da palas već ima obilježja udobnije stambene arhitekture. Obranu palače u većoj mjeri preuzima vanjski sustav zidova, rovova, jaraka, bastiona i kula.⁶ Izgleda da su postojala dva ulaza u palaču, osobni (pješački) s južne i kolni sa sjeverne strane. Prema tome se može zaključiti da je južno krilo bilo stambeno, a sjeverno reprezentativno.⁷ Iznad kolnog ulaza u razini prvog kata na unutarnjem licu zida otkrivena je jedna veća zazidana niša, koja bi mogla odgovarati položaju mašikule koja je služila za obranu ulaza.⁸

Ispod utvrđenog gornjeg grada usporedno se razvijalo podgrađe, civilno naselje s razvijenim trgovištem na obali Dunava. Željko Tomičić naglašava vezu ove dvije urbane strukture riječima: „Povezivanjem civilnih i vojnih funkcija oblikovao se Ilok, kao specifična urbana kategorija srednjovjekovne Europe – grad-utvrda. Utvrda, na povišenoj prirodnoj gredi, kao instrument svjetovne moći, pružala je naselju u nizini zaštitu, ali ga je ujedno i nadzirala.“⁹

Povijest utvrde

Područje na kojemu se nalazi grad Ilok ima dug kontinuitet postojanja. Naseljeno je još u prapovijesti, a u doba Rimljana ovdje je pogranični kaštel Cuccium. Dokaz da je naseljen i u ranom srednjem vijeku pruža nam nalaz predromaničke pleterne kamene plastike s motivom Agnus Dei.¹⁰ U XIII. st. Ugrin Csák, odabire Ilok za sjedište svoje obitelji, te po nekim pretpostavkama na vrhu sjeveroistočnog platoa gradi prvu utvrdu.¹¹ U to je vrijeme, vjerojatno kao njegova zadužbina, osnovan i franjevački samostan u Iloku. Moguće je da je upravo velika okrugla kula na sjeveroistočnom uglu današnjeg samostanskoga sklopa, nekadašnja branič-kula prvotnog romaničkog utvrđenog grada obitelji Csák.¹²

Knezovi Iločki

Nakon izumiranja obitelji Csák, kralj Ludovik I. Anjou, 1364. g. grad Ilok daruje palatinu Nikoli Kontu.¹³ Od tada pa sve do izumrća ove obitelji smrću Lovre 1524. g., knezovi Kont borave u Iloku te nose pridjev iločki (de Wylak).¹⁴ Najznačajniji član ove obitelji bio je Nikola Iločki koji je, među ostalima, nosio i titulu kralja Bosne. Za njegove vlasti Ilok se opasuje zidinama sa četrnaest kula, a u samome gradu se gradi raskošna palača.¹⁵ U ovo vrijeme u gradu se nalazi i njegova kovnica novca.¹⁶ O značaju Iloka za vladavine Nikole Iločkog, Zorislav Horvat navodi slijedeće: „Nikola Iločki (1410.-1477.) svojim značenjem, položajem u srednjovjekovnom društvu te činjenicom da je bio ban slavonski i bosanski kralj itd., bio je ključna osoba u razvoju Iloka sredinom 15. st. Dakle, Ilok je postao glavni grad jedne kraljevine, a palas – kraljevski dvor. Iločka utvrda prema tome nije ni naselje ni burg, već utvrđeno kraljevsko sjedište s palačom, dvorskom kapelom, župnom crkvom, franjevačkim samostanom, starim burgom, gospodarskim i sličnim objektima. Naselje – civitas – nalazilo se izvan kraljevske utvrde, te je bilo posebno utvrđeno. Sličnost položaja podsjeća na praške Hradčane ili budimsku kraljevsku utvrdu, pa je čak i naselje na drugoj strani, današnja Bačka Palanka, nazvana u 15. st. – Malom Peštom!“¹⁷

Hrvatsko-ugarski kralj Ladislav V. dao je 1453. Iloku status slobodnog kraljevskog grada – civitasa.¹⁸ O značaju Iloka kao gradskog središta govori i Gradski statut koji je dobio 1525. g. To je iluminirana rukopisna knjiga ukrašena renesansnim grbom koji se pripisuje Juliju Kloviću. Koliko je poznato Ilok je jedini grad u kontinentalnoj Hrvatskoj s takvom pravnom povlasticom iz ovog vremena.¹⁹ Nikolu je naslijedio njegov sin Lovro, koji umire 1524., a već dvije godine nakon toga Turci zauzimaju Ilok.

Obitelj Odescalchi – gradnja nove palače

Turci Ilok osvajaju 1526. g., no budući da su im ga građani Iloka predali, on ostaje pošteđen turske pljačke i neporušen.²⁰ Pod njihovom vlašću postaje centrom srijemskog sandžakata. U turskim rukama Ilok ostaje sve do 1688., kada dolazi do oslobođenja Slavonije, a grad dobiva Livio Odescalchi za svoj novčani doprinos u ratu za oslobođenje.²¹

Nakon oslobođenja Iloka obitelj Odescalchi kreće u temeljitu obnovu grada, osobito njegova palasa. Gradnja je započela početkom XVIII. st., a o tome svjedoči grb ove obitelji na ulazu palasa u južnom krilu s upisanom 1721. g.²² Danas je palas Nikole Iločkog, pregrađen u palaču knezova Odescalchi, građevina U – tlocrta, otvorena prema Dunavu, koja se sastoji od dva kata s dvostrano iskošenim krovovima.

Suvremena istraživanja i današnje stanje

Istraživanjima vršenim u posljednjih desetak godina, uvidjelo se da se zidovi palače Odescalchi nadovezuju na zidove srednjovjekovnog palasa te se došlo do mnogih saznanja o izgledu ove rezidencije Nikole Iločkog.²³ Na koncu je odlučeno da se: „Zbog iznimno vrijedne povijesne slojevitosti dvorca […] prezentiraju najznačajnije faze njegove izgradnje. Odlučeno je da se obnove gotičko–renesansni križni prozori palasa na drugome katu te opekom građeno arkadno pročelje, kao i starije pročelje s početka 18. stoljeća koje se nalazi iza njega. Također je provedena obnova dekorativnih oslika zidova u pojedinim prostorijama, kao i obnova površine starih žbuka iz predturskog razdoblja. Trebalo je potom obnoviti i rekonstruirati drveninu otvora, prozora i vrata i pojedine građevne elemente, mahom na prvom i drugom katu dvorca. Zaključeno je da se ostala pročelja obnove u zatečenom stanju. Postupci obnove uključili su i značajne restauratorske radove na kamenim elementima.“²⁴

Danas se u baroknoj palači obitelji Odescalchi nalazi Muzej grada Iloka pa je tako srednjovjekovnome prostoru iločke utvrde dan još jedan sadržaj, koji pridonosi njenoj važnosti u kulturnoj ponudi grada Iloka.