Medieval Wall

Mitologija općenito

Vikinški narodi relativno su kasno pokršteni (XI. st.), tako da su imali dugu tradiciju štovanja svojih mitoloških božanstava. U mitovima se pojavljuju različiti likovi, osim samih božanstava, susreću se divovi, patuljci, trolovi, vilenjaci, zmije, zmajevi… Također, nisu samo bogovi imali moć upravljanja magijom, primjerice mijenjanja svog i tuđeg obličja, vraćanja mrtvih u život. Osim njih su i divovi, pa čak i pojedini ljudi, mogli uzimati životinjski lik.¹

Pri štovanju bogova ljudi nisu razdvajali religijski od sekularnog svijeta. U vikinškom društvu nije bilo svećenika, pa čak ni mjesta, poput hramova, u kojima bi se štovali bogovi: „Umjesto toga, religijska uvjerenja bila su utkana u svakodnevni život, a obredi su se često izvodili na otvorenom. Kraljevi, vojvode i drugi velikodostojnici predsjedali su sezonskim obredima tijekom kojih su cijele zajednice davale podršku bogovima. No, mnogo se obreda štovanja odvijalo i na improviziran način u neformalnim uvjetima skromnijeg okoliša kuće ili imanja.“²

Božanske obitelji – Aesir i Vanir

U svijetu Vikinga postojale su dvije obitelji božanstava: Aesir i Vanir. One su dugo međusobno ratovale, no kako ni jedna nije mogla pobijediti, odlučili su sklopiti primirje.

Obitelj Aesir bila je veća, njeni članovi su živjeli u Asgardu, te su se općenito smatrali bogovima rata. Najpoznatiji njeni članovi su vrhovni bog Odin, njegov najstariji sin Thor, zatim Baldir koji je bio najomiljeniji među bogovima, bog rata Tyr i Loki, koji zapravo nije bio bog, ali je živio s njima u Asgardu.

Predstavnici Vanira bili su bogovi blagostanja, zdravlja i plodnosti. Njeni važniji predstavnici su bog mora Njord, njegovi sin i kćer blizanci Frey i Freya, koja je bila božica ljubavi i ljepote, Frigg (ili Hlin), Odinova žena koja je bila majka mnogih bogova, Henir (Ve) i Lodur (Vili), Odinova braća koja su mu pomogla stvoriti svijet i ljude, te Ull, bog zime.

Odin

Odin je vrhovno vikinško božanstvo. Bio je „otac svega“, jedan od stvoritelja ljudskog roda, čak i otac nekih bogova. Njegov zaštitni znak bilo je koplje s čarobnim moćima, Gungnir, koje bi svaki put nepogrešivo pogodilo svoju metu. Njegov konj bio je Sleipnir, koji je imao osam nogu, a smatran je najboljim od svoje vrste. U njegovoj pratnji nalazila su se i dva gavrana, Huginn (Misao) i Munin (Pamćenje), koji su letjeli po svijetu, te ga izvještavali o onome što su vidjeli.³

Bio je i vrhovni bog rata: „Kao takav, bio je zaštitnik cijele aristokratske ratničke klase, a posebice kraljevskih kuća u Danskoj i Norveškoj. Osim toga, bio je inspiracija divljim nordijskim ratnicima, sljedbenicima Odina koji su njegovali mahnitost u borbi kao vid zastrašivanja protivnika. Samo njegovo ime, koje znači „bijesan“ ili „pijan“, ukazuje na karakteristike koje su htjeli pokazati. Odin je bio vlasnik Valhale, Dvorane poginulih, kamo su poginule ratnike odvodili s bojnog polja.“⁴

Sa svog prijestolja na planini Hildskjaf promatrao je svih devet svjetova, a ponekad bi prerušen, izgledajući kao visok čovjek, sijede brade, u dugom ogrtaču i sa šeširom širokog oboda, odlazio među ljude.⁵

Smatrao je da je znanje dragocjena moć, te se nerijetko žrtvovao kako bi došao do njega. Bio je bog pjesništva koji je ukrao Medovinu inspiracije od njenog čuvara, diva Suttunga. Saznao je tajnu runa viseći na stablu svijeta devet dana i devet noći. S time se povezuje i njegova moć vračanja obješenih ljudi u život, zbog čega je bio poznat i kao „Obješeni“ ili „Gospodar vješala“. Imo je jedno oko, jer je drugo žrtvovao kako bi mogao piti iz Zdenca znanja.⁶

Thor

Najjači među bogovima, čuvar reda, božanski gromovnik, nerazdvojan od svog čekića, Thor je izazivao najviše divljenja među bogovima. Njegov kult se proširio cijelim vikinškim svijetom, a o njegovoj popularnosti govori i činjenica da je u vikinškim vremenima četvrtina stanovništva Islanda imala imena u kojima se nalazila riječ Thor.⁷ Njegov dan bio je četvrtak, koji također nosi ime po njemu (Thursday). Bio je žestoki neprijatelj divova, te je štovan kao glavni zaštitnik Asgarda i Midgarda.⁸ Bio je sin Odina i Jord, a živio je sa suprugom Sif.

Njegovo najdragocjenije vlasništvo bio je čekić, Mjollnir.⁹ Zdrobio bi sve po čemu bi udario, nakon čega bi se obavezno vračao Thoru u ruke.¹⁰ Imao je i čarobni pojas koji bi povećavao njegovu snagu za pola kada bi ga stavio na sebe. Putovao je u kočiji koju su vukle dvije koze, Škripozuba i Stisnizuba, koje su imale čarobnu moć regeneracije.

Povezivan je s prirodom, prvenstveno s olujama, grmljavina se smatrala bukom koju proizvodi njegova kočija dok prolazi nebom. Putnici su se stavljali pod njegovu zaštitu kada bi kretali na put.

Većina seoske populacije ga je smatrala vrhovnim božanstvom kojem su se obraćali za pomoć kada bi zaprijetila neka opasnost.

Loki

Loki je bio gospodar nepodopština, zloban i lukav, varalica za kojeg je bilo predodređeno da se u vrijeme konačnog sukoba u Ragnaroku pretvori u simbol čistog zla.¹¹ Mogao je mijenjati svoje obličje i spol. Postoje različite teorije o njegovu porijeklu: „Najvjerojatnije je bio sin diva; ulazak u Asgard postigao je osvojivši Odinovo prijateljstvo – njih su dvojica postali braćom po krvi.“¹²

Njegovi potomci su također pripadnici sila zla, njegova djeca sa ženom divom Angrbodom bila su: Hel – kraljica mrtvih, Zmiju svijeta Jormunganda i proždrljivi vuk Fenrir. Zadnji dvoje će kao i Loki imati bitne uloge u Ragnaroku kao predstavnici zla.

Freya

Bila je božica ljubavi, rođenja, smrti i plodnosti, odnosno cijelog ciklusa ljudskog života.¹³ Voljela je luksuz i lijepe stvari: „a poznato je da nije uvijek bila sramežljiva kada je odabirala način kako ih dobiti – primjerice, pristala je spavati s četvoricom patuljaka kako bi dobila ogrlicu Brisingamen, neprocjenjive vrijednosti“.¹⁴ Smatrana je i utjelovljenjem seksualne želje, te je bila štovana zbog svoje strastvene prirode, zbog koje ju je Loki optužio da je spavala sa svim bogovima, pa čak i svojim bratom.¹⁵

Smatralo se da plače zlatnim suzama, pa je nazivana i „Božicom prelijepom u suzama“. Zazivali su ju ljubavnici, ali i žene pri porodu. Ipak, postojala je i njena grublja strana: „Ponekad je lovila na bojnim poljima, dijeleći pola ubijenih s Odinom i dočekujući ratnike koje je sama odabrala u svojim dvorima Folkvanger“.¹⁶

Ostala bića

Osim bogova, u vikinškoj mitologiji postoji i niz drugih fantastičnih bića, kao što su:

Divovi

Divovi se uglavnom javljaju kao neprijatelji bogova, mada njihovi međusobni odnosi nisu bili isključivo neprijateljski. Postoji više priča o vezama između bogova i divova, pa je primjerice i sam Thor rođen iz veze Odina i Jord, koja je bila žena div.

U mitovima su općenito prikazivani kao dosadni i spori, a strahopoštovanje bi prije svega dobivali zbog svoje veličine, jer su bili veći i od bogova. Ponekad su mogli pokazati i dobrotu. Budući da su bili stvorenja hladnoće i tame, pretvarali bi se u kamen ako bi ih dotakle sunčeve zrake.

Patuljci

Patuljci su oduvijek smatrani odličnim obrtnicima, koji su izradili gotovo svo blago i čarobne predmete koje su bogovi posjedovali. Živjeli su u planinskim pećinama, ispod zemlje, te kao ni divovi nisu voljeli sunce. Uglavnom su bili prijateljski raspoloženi prema ljudima.

Trolovi

I oni su bili podzemna bića, mada se u kasnijim narodnim pričama spominje da su humci u kojima su živjeli imali vrhove koji su se mogli otvoriti kako bi im ulazila sunčeva svijetlost. Često su radili kao sluge divova.¹⁷

Vilenjaci

Njihove karakteristike su međusobno bile vrlo suprotstavljene: „vilenjaci svijetla smatrani su gotovo jednako lijepima kao i bogovi, dok su vilenjaci tame bili izobličeni i odvratni. Sjećanje na obje tradicije preživjelo je u folkloru kasnijih vremena, u obliku vila i goblina.“¹⁸ Vlasnici kuća su im, u sklopu obreda plodnosti, prinosili žrtve svake godine na početku zime.

Valkire

Valkire su bile lijepe djevojke koje je Odin slao na bojno polje kako bi izabrale ratnike koji će poginuti. Od njih bi polovica preipala njemu a polovica Freyji. One su odlučivale o pobjednicima. Također su i posluživale ratnike u Valhali.

Zmije

U vikinškim mitovima zmije su imale gotovo isključivo negativne konotacije, zbog svog života u podzemlju, povezivane su i s mrtvima. Iako nisu imale svoju mitsku ulogu, zmije su često miješane sa zmajevima. Bile su prijetnja Stablu svijeta, o čemu svjedoče drevne pjesme.

Najstrašnija od svih zmija je bila Zmija svijeta, Jormungand: „Bila je jedno od troje monstruozne djece Lokija i žene diva Angrbode. Odin ju je bacio u more, jer je imao viziju velikog zla koje će to stvorenje napraviti u vrijeme Ragnaroka. Ondje je rasla sve dok njezino tijelo nije obavilo cijelu zemlju i dok se nije mogla ustima uhvatiti za rep“. ¹⁹

Zmajevi

Iako su zmije pobuđivale strah, zmajevi su bili daleko opasniji i strašniji. Svojim vatrenim dahom mogli su spaliti sve što bi se našlo pred njima. Ljuske su im bile neprobojne za mačeve i strelice, a ranjivi su bili jedino na području trbuha. Živjeli su u brončanodobnim grobnim humcima, koji su bili veliki kao omanja brda. Također su zbog svoje pripadnosti podzemlju mogli izaći iz svojih jazbina tek nakon zalaska sunca. Njihova uloga u mitologiji bila je čuvanje blaga, za što Tony Allan navodi da je bio: „odraz stvarnih hrpa dragocjenih grobnih predmeta koji su se često nalazili u humcima za koje se smatralo da su dom zmajeva“.²⁰