Medieval Wall

Car i umjetnost u Bizantu

Bizant je nastao 330. g. kada je rimski car Konstantin izabrao grčku naseobinu na Bosporu Bizantion za prijestolnicu istočnog dijela Rimskog Carstva. U nekoliko godina grad je proširio i okružio snažnim obrambenim zidinama. Nova prijestolnica je po svome osnivaču dobila ime Konstantinopol. Za vladavine Konstantinovih sinova i unuka Istočno Carstvo je nekoliko puta ujedinjavano sa Zapadnim, no 395. g. car Teodozije radi konačnu podjelu Carstva na Istočno i Zapadno. Istočni dio je došao pod snažan utjecaj grčke, helenske civilizacije, a Zapadni pod latinski utjecaj.¹ „Premda je Bizant bio svjestan svoje veze sa starim Rimom, tijekom vremena sve se više udaljavao od prvotnih rimskih osnova. U kulturi i u jeziku sve se jače očitovala helenizacija Carstva i njegova teokratizacija (od vremena cara Heraklija i vlada će se početi služiti isključivo grčkim jezikom, a grčki naziv basileus postat će službeni naziv bizantskih vladara.)“.² U Bizantu su car i Crkva međusobno bili vrlo isprepleteni, a car je imao i velikog utjecaja na samu religiju. Od cara Arkadija i njegovog protjerivanja patrijarha Ivana Zlatoustog,³ Crkva se podvrgava vrhovnoj vlasti cara.

Prikazi careva u Aja Sofiji

U Konstantinopolu u XI. stoljeću razvija se posebni tip zavjetnih slika. Na njima je prikazan Krist ili Bogorodica koji sjede na prijestolju između cara i carice. Aja Sofija koja je bila dvorska crkva, bila je osobito pogodna za takve prikaze.⁴

Bogorodica između careva Justinijana i Konstantina

Ovaj mozaik nalazi se na južnom portalu u narteksu, a nastao je oko 990. g. Njegov naručitelj vjerojatno je bio car Bazilije II. koji je osobito štovao ovu dvojicu svojih velikih prethodnika. Iako se kao vrijeme njegovog nastanka uzima kraj X. st., postoje neke sumnje u ovu dataciju.⁵ Na mozaiku je u sredini prikazana Bogorodica na prijestolju, u čijem krilu sjedi Krist s perom i svitkom u rukama. S lijeve strane prilazi im car Justinijan koji u rukama nosi model crkve Aja Sofije. Sa suprotne strane stoji car Konstantin s umanjenim modelom grada Konstantinopola, koji je po njemu dobio ime. Ove zavjetne darove prinose Bogorodici. Format mozaika je polukružan, a u njemu vidimo i naznaku prostora. Iako je njegova pozadina zlatna, donji dio, na kojem stoje likovi je zelene boje, te tako označava tlo. Glave svih likova, pa tako i dvojice careva, obrubljene su aureolama, tako stavljajući i same careve u božansku, odnosno svetačku domenu. Mozaik je vrlo minuciozno izveden, s puno detalja na odjeći i krunama careva. Pokraj njih nalaze se različiti natpisi koji slave njihovu vladavinu. „Ovaj mozaik nije samo puki likovni prikaz zadane teme nego pokazuje jasnu povezanost Crkve i države s Bogom koji blagoslivlja crkvu, vladara i državu (grad).“.⁶ Označavanje slavnih predaka, te makete glavnoga grada Carstva, i glavne crkve u tome gradu, nagoviješta obnovu grada i Carstva pod Bazilijem II.

Pantokrator između cara Konstantina IX. Monomaha i carice Zoe

Na ovome mozaiku, koji se nalazi u južnoj galeriji, prikazana su tri lika. Središnji je Krist Pantokrator koji sjedi na prijestolju, a lijevo i desno od njega nalaze se car Konstantin IX. Monomah i carica Zoe. Carica i car obučeni su u raskošnu odjeću, ukrašenu dragim kamenjem i biserima, dok je Kristova nešto jednostavnija. Konstantin nosi vreću zlata, a Zoe svitak na kojemu su popisane njene donacije Crkvi, prema čemu možemo vidjeti da se ovdje radi o zavjetnom mozaiku. Nastao je u periodu između 1028. i 1034. godine, no 1041. je djelomično otučen, te je napokon 1042. dovršen u izmijenjenom obliku.⁷ Razlog tome je bio slijedeći: carica Zoe bila je udata za cara Romana III. Argirija, koji je umro 1034. g. No, 1041. g. Mihajlo V. je preuzeo vlast, protjerao Zou i otukao mozaik, međutim, narod ju je pozvao da se vrati, te se ona ubrzo nakon svog povratka udala za Konstantina Monomaha. Nakon što je 1042. g. mozaik bio obnovljen, umjesto Romana III. prikazan je novi car – Konstantin.⁸ Ovdje dakle vidimo kako se bizantska dvorska i državna politika mogla odraziti i u jednom umjetničkom djelu i njegovoj povijesti. Stilski se ovaj mozaik nadovezuje na djela iz IX. i X. st., koja se također nalaze u Aja Sofiji. No, lik Krista je nešto drugačiji od uobičajenih tipova prikazivanih u ovom razdoblju. Ovakvog Krista bi očekivali kasnije, u XI. st. Objašnjenje za ovaj stilski odmak leži u činjenici da su sve tri glave kasnije restaurirane, što je prvi zamijetio Whittemore zbog toga što su pločice mozaika deblje na mjestima gdje su prikazane glave.⁹

Bogorodica s carem Ivanom II. Komnenom i caricom Irenom

Mozaik se nalazi na istočnom zidu južne galerije. Stilski je vrlo sličan prethodnome, koji se također nalazi u južnoj galeriji. Središnji lik je Bogorodica u plavom maforiju koja u rukama drži maloga Krista. Car Ivan II. Komnen i carica Irena obučeni su u raskošnu odjeću, sa krunama na glavi, a u rukama drže iste predmete kao i Konstantin i Zoe u prethodnom mozaiku. Car drži vreću zlata, a carica svitak. Bogorodica ima ravne usnice, kao i Krist, te izbočene obraze koji su vrlo tradicionalno modelirani i na sva tri lika u prethodnom mozaiku. Krist ima pomalo prijeteći izraz (gotovo odraslog čovjeka, a ne djeteta) koji je u kontrastu s Bogorodičinim smirenim izrazom. Portreti su ovdje točniji nego kod prikaza Konstantina i Zoe, što je vjerojatno rezultat kasnije restauracije. Prikaz Ivana Komnena pokazuje izražajnu osobnost, dok je carica, o čijoj ljepoti su pisali još i suvremenici,¹⁰ prikazana na možda više konvencionalan način.

Car Aleksije Komnen

Nalazi se uz grupu s carem Ivanom Komnenom i caricom Irenom, na istočnom zidu južne galerije. Car je prikazan u dobi od sedamnaest godina. Izraz lica mu je uznemiren, te je taj dojam još povećan široko razvučenim, opuštenim ustima. C. Rufus Morey smatra da se u ovakvim portretima mogu vidjeti dvije tendencije. Kao prvo, vidljiva je velika sličnost između njih i portreta donatora na zidovima srpskih crkava iz sredine XII. st. U drugu ruku, oni su, zajedno s prikazom Krista iz prethodnog prikaza, pokazatelji antirealističnog stila koji će uskoro biti prihvaćen, te će uznemiriti spokojnu ravnotežu klasičnog bizantskog stila.¹¹ Ovi primjeri iz Aja Sofije su prvi primjeri kasnije faze bizantske umjetnosti u samome Konstantinopolu. Taj stil je dosad bio ilustriran samo provincijalnim primjerima tako da je općenito bio poznat pod imenom makedonski stil.¹²

Krist i car Leon Mudri

Nalazi se iznad glavnog ulaza iz narteksa u brod. Krist je prikazan na prijestolju, desnom rukom blagoslivlja, a u drugoj drži natpis. Na lijevoj strani mozaika pred Kristom ničice kleči car Leon Mudri. U medaljonima s njegove lijeve i desne strane nalaze se Bogorodica i arkanđeo Gabrijel. Ovdje prikazani, oni su carevi duhovni zagovarači, njihovo pojavljivanje ovdje može označavati njihovo carsko patronatstvo.¹³ Leon je bio prvi nasljednik cara Bazilija, koji je osnivač makedonske dinastije. O ovom prikazu piše suvremenik Antun od Novgoroda, 1200. g. slijedeće: „…veliki prikaz iznad vrata koji prikazuje cara i gospodara Leona Mudrog s dragim kamenom na njegovom čelu koji noću osvjetljava crkvu Aja Sofije“.¹⁴ Dragi kamen bi mogao biti križ od bisera iznad careve dijademe. Ako je ova luneta još iz razdoblja Leona VI., onda pokazuje kontinuitet izrade mozaika u Aja Sofiji počevši od njegova prethodnika Bazila Makedonskog. Bazilov Život ne spominje druge mozaike koji su povezani s njegovim patronatstvom, iako je stil IX. st. vidljiv i u drugim mozaicima ove crkve.¹⁵

Značenje ovih mozaika

Upoznavanjem sa stilom, ikonografijom i smještajem ovih mozaika, možemo donijeti i neke zaključke o njihovom značenju. Kao prvo, potrebno je još jednom naglasiti ulogu i položaj bizantskoga cara, basileusa. Uz civilnu vlast, imao je i velike ovlasti u crkvenim pitanjima (primjerice, razdoblje ikonoklazma je i započeto i završeno od strane careva). U likovnim prikazima, carevi i carice su osim atributa svoje svjetovne vlasti, te raskošne odječe optočene biserima i dragim kamenjem, imali i aureolu. Time ih se označavalo kao svetačke, odnosno božanske likove. Na većini mozaika koji su ovdje predstavljeni, carevi i carice se nalaze u društvu Bogorodice ili Krista. No, oni ovdje nisu u ravnopravnom položaju, nego carevi prinose darove ili se klanjaju Bogorodici, odnosno Kristu. Iz toga se izvlači zaključak da su ovo definitivno zavjetni mozaici. Njihova namjena se osobito može vidjeti i kod atributa koji nose carice (primjer: Zoe i Irena), a to je svitak s popisom carskih zadužbina. Car s druge strane nosi vreću sa zlatom. Iz toga možemo zaključiti da su svojim darovima Crkvi na ovome svijetu, htjeli sebi osigurati mjesto na onome svijetu. A kako bi to još naglasili, radili su ovakve zavjetne mozaike u glavnoj konstantinopolskoj crkvi – Aja Sofiji. Time bi podsjećali i običan puk da slijedi njihov primjer (naravno, u skladu sa svojim mogućnostima), te bi pokazali svoj čin i time naglasili svoju velikodušnost i poniznost pred Bogom. S druge strane oni na ovaj način pokazuju i malom čovjeku, koji prolazi kraj tih mozaika, o njihovoj velikodušnosti i pravom religioznome životu, te ga istovremeno potiču da slijedi primjer svoga cara. Naravno, na ovaj način i slika cara ostaje zapamćena na zidovima dvorske crkve, da bi ga se i slijedeći naraštaji mogli sjećati i pamtiti kao dobrog i pravednog vladara.