Medieval Wall

11.03.2010.

Kategorije: Arhitektura

Utvrda Medvedgrad

7

Utvrda Medvedgrad, smještena na jednom od južnih obronaka Medvednice, vidljiva je iz gotovo svakog dijela Zagreba i njegove šire okolice. Iako još uvijek slabo istražena, jedan je od najzanimljivijih srednjovjekovnih spomenika zagrebačke regije.

Smještaj utvrde

Medvedgrad - pogled iz zraka Utvrda Medvedgrad nalazi se na južnim padinama planine Medvednice, na brdu Mali Plazur, na 593 metra nadmorske visine. Život na njoj može se pratiti još od prapovijesti. Polovicom prošlog stoljeća otkrivena je špilja Veternica, koja je najznačajniji paleolitski lokalitet u zagrebačkoj regiji, a može se svrstati i u najbitnija nalazišta toga tipa u cjelokupnoj jugoistočnoj Europi.1 Osim što se došlo do otkrića mnogih biljnih i životinjskih vrsta koje su imale svoje prebivalište na ovom području,2 otkriveni su i mnogi predmeti koji nam dokazuju boravak čovjeka na ovom prostoru i u najranijim vremenima ljudske civilizacije.3 Medvedgrad svojim smještajem ima odličan položaj za nadzor nad okolicom. S njega se moglo kontrolirati prostor sve do Turopolja na jugu, a dobiveno je i izvanredno mjesto za nadzor prometnih puteva od Slavonije prema zapadu.

Podrijetlo imena

Ime same utvrde povezuje se s imenom Medvednice, na kojoj je spiljski medvjed očito bio najrasprostranjenija životinja, a smatra se da ime potječe od staroslavenske riječi medved.

Povjesničari Medvedgrada

Medvedgrad - ulaz u grad Prvi sustavni pregled povijesti Medvedgrada, zasnovan na korištenju povijesnih izvora, donosi nam Ivan Kukuljević Sakcinski u svome djelu Događaji Medvedgrada, objavljenom još sredinom 19. st. Na njegovo se djelo nadovezuje većina kasnijih istraživača Medvedgrada. Jedan od njih je Ivan Tkalčić, koji je 1889. g. napisao djelo Spomenici Zagreba. U njemu dosta podataka preuzima od Kukuljevića, prije svega teoriju o graditelju utvrde i završetku gradnje 1254. g. U srži, za njega je Medvedgrad „strah i užas za sve susjede, a naročito za Gradec“.4 U svome djelu Medvedgrad i njegovi gospodari, Nada Klaić daje najnoviji pregled povijesti ovoga grada, nadovezujući se na starije povjesničare, ali i dajući neke bitne nove zaključke. U svom kapitalnom djelu daje presjek medvedgradske povijesti i njegovih vladara pozivajući se na povijesne izvore.

Teorije o nastanku grada

Postoji više teorija o nastanku ovoga grada. Najzastupljenija je ona po kojoj se smatra da se Medvedgrad gradi nakon upada Tatara na ova područja, 1242. g., koju zastupa, primjerice, Ivan Kukuljević Sakcinski. Po njoj se utvrda gradi od 1249. do 1254. g., gradi ju biskup Filip, na kraljevskom zemljištu, ali sredstvima biskupije. Svrha joj je obrana Kaptola i biskupskih posjeda pred tatarskom opasnošću. Argumentira se time što je utvrda imala veliko strateško značenje jer Gradec još nije bio utvrđen, a strah od nove provale Tatara je još postojao. Biskupu Filipu darovnicu je izdao kralj Bela IV., no ta isprava nije sačuvana.5

Medvedgrad - unutrašnjost kapele Nada Klaić zastupa drugu teoriju po kojoj je još prije provale Tatara u ove krajeve, herceg Koloman sagradio Medvedgrad, i to kao dvor, a ne kao utvrdu. Kao dokaz za svoju tvrdnju ona ne uzima pisani povijesni izvor, nego sam izgled grada, tvrdeći: “ako se u jednom tako velikom kompleksu (velik obzirom na dotadašnje kule) nalazi mjesta, vremena i novca za gradnju palače i kapele, to ne može biti kastrum građen ad hoc u velikom strahu od nove navale neprijatelja“.6 Također, priču o biskupskoj gradnji Medvedgrada smatra izmišljotinom zagrebačkih kanonika u 14. st.7

Njoj se suprotstavlja Drago Miletić, koji smatra da nije tako, da to nije dvor, nego plemićki grad ili burg. Ostaje kod teze da je Medvedgrad izgrađen nakon provale Tatara. Ona utječe na povećanu gradnju plemićkih gradova, a ako uzmemo u obzir da se Bela IV. bježeći pred Tatarima skrivao u Zagrebu (Gradecu), također i da on na obali Dunava podiže niz utvrda, dok na području Slavonije nedostaje barem jedna sigurna utvrda koja bi u slučaju nove provale Tatara kralju pružila sigurno utočište, može se uzeti za pretpostavku kako je Bela IV. započeo gradnju Medvedgrada. Tu tezu također može potvrditi i to što na mjesto zagrebačkog biskupa dolazi Filip, koji je čovjek od kraljeva povjerenja, te mu on predaje svoju tek započetu utvrdu, a nakon što Filip odlazi za nadbiskupa u Esztergom 1262. g., Bela svoju utvrdu uzima natrag.8

Medvedgrad - unutrašnjost grada Najnovija istraživanja s područja povijesti umjetnosti, koja se bave proučavanjem i međusobnom usporedbom skulpturalne dekoracije (ranogotički kapiteli) u Spišu, Ócsi i Medvedgradu, proširila su područje patronata hercega Kolomana i kraljevske klesarske radionice, a ponovnim razmatranjem papine isprave iz 1252. g. potvrdila su tezu Nade Klaić o vremenu izgradnje utvrde, kao i o udjelu hercega Kolomana u njoj. Također je potvrđena i teza Vladimira Bedenka da južnu kulu podiže zagrebački Kaptol i to nakon tatarske provale.9

Vladari

Medvedgrad je promijenio izuzetno mnogo vladara. Kroz sedam stoljeća njime je vladalo 107 gospodara. Zbog neriješenih vlasničkih odnosa često je bio predmetom sukoba biskupije i svjetovnih vlasti, te je često mijenjao vlasnike.

Desetak godina nakon što je vlast nad njime imao zagrebački biskup Filip, kralj Bela IV. uočava stratešku prednost grada i stavlja ga pod svoju upravu. Zauzvrat je Filipa postavio za ostrogonskog nadbiskupa i svoga pečatnika. Upravljanje gradom povjerio je banu Stjepku Šubiću. Medvedgrad je od tada postao vrlo važno uporište u obrani gornje Slavonije.10 Nakon što je kralj preuzeo vlast nad Medvedgradom, njime su jedanaest godina u kraljevo ime vladali banovi. U slijedećim godinama kao vlasnici se izmjenjuju crkveni i svjetovni gospodari, od zagrebačkih biskupa do samoga kralja. Dolazilo je i do obračuna zbog vlasništva nad utvrdom, pa se Medvedgrad u onodobnim tajnim kaptolskim pismima naziva prokletim gradom (Maledictum Castrum Medved).11 Medvedgrad - ostaci sjeverne kule i gospodarskih zgrada Kao najzloglasniji vlasnici Medvedgrada ostali su zapamćeni grofovi Celjski, koji postaju vlasnici Medvedgrada 1436. g. Nakon njihove vladavine, vlasništvo nad utvrdom prelazi iz ruke u ruku nekoliko plemićkih obitelji (Gregorijanaca, Erdődya, Zrinskih…). Jak potres 1590. g. toliko je oštetio prednje zidine, gradske sobe i kapelu, da se tu jedva moglo stanovati. Nakon sloma Zrinsko-frankopanske urote 1671. g. Medvedgrad je preuzela kraljevska komora, no on se već tada u izvorima naziva ruševinom. Još se nekoliko vlasnika izmijenilo u Medvedgradu, a posljednji vlasnici bili su baruni Kulmer, koji su ga posjedovali do kraja Drugog svjetskog rata.

Problemi grada

Medvedgrad je za naše prostore bio velik i za održavanje skup grad. On je bio centar jednog malog, planinskog, relativno siromašnog vlastelinstva, koje je svojim prihodima teško moglo pokrivati troškove svog uzdržavanja. Zato su upravo financije i uzdržavanje stvarali Medvedgradu ogromne probleme. Njegovi vlasnici su preko svojih kaštelana kroz cijelu povijest grada pribjegavali nepopularnim postupcima da bi se domogli sredstava za uzdržavanje, što ih je stalno dovodilo u sukobe sa susjedima. Medvedgrad - pogled prema južnoj kuli iz grada

To što su plemićke obitelji u nekom trenutku posjedovale Medvedgrad samo pokazuje da su one u tom periodu imale potrebu kupiti još jedan posjed, čija je cijena bila iznad realne, zato što se nalazio u neposrednoj blizini administrativnog, političkog i crkvenog središta Slavonije. Nema podataka da su Babonići, Celjski ili Zrinski zaista i živjeli na Medvedgradu, nego oni tu samo postavljaju svoju posadu.

Dijelovi utvrde

Medvedgrad ima nepravilan tlocrt kojemu bi najbliži bio oblik trapeza zaobljenih uglova. To ne čudi jer se nalazi na brežuljku, pa se njegove zidine i arhitektura prilagođavaju nepravilnom obliku terena na kojemu se nalaze. Gradu se prilazilo najblažom sjevernom padinom brijega, a da bi se ušlo u uži, stambeni dio grada trebalo je osim vanjskih vrata i dugačkog ljevkastog koridora proći kroz još dvoja vrata koja su bila dobro branjena. Okružen je dvostrukim obrambenim zidom, a između ta dva kruga zidina nalazi se podgrađe, te na zapadnom dijelu prilazni koridor. Unutrašnji dio možemo podijeliti u tri cjeline: stambeni dio na sjeveru, branič-kulu na jugu, te između njih smješteno prostrano dvorište. Medvedgrad - kapiteli na kapeli U sjevernom stambenom dijelu nalaze se gotovo svi medvedgradski objekti. Na krajnjem sjevernom dijelu nalazi se starija branič-kula, koja je danas u ruševnom stanju. Ona je u 13. i 14. st. bila relativno izolirana od ostalih zgrada koje su smještene južnije, da bi joj se kasnije prigradile neke zgrade gospodarske namjene. Istočno i zapadno od ulaza nalaze se dva palasa. Zapadni palas je kasnije dograđivan, te se postepeno širio prema sjeveru. Kapela, posvećena sv. Filipu i Jakovu, nalazi se u povišenom istočnom dijelu grada, sjeverno od palasa. Ima pravilan centralni osmerokutni tlocrt sa plitko izbočenom apsidom na zapadnoj strani. Građena je od opeke, dok su uglovi s vanjske strane pojačani ugaonim klesancima. Od kamena su i ostali dijelovi arhitektonske plastike: portal, prozorska ruža, prozori, polustupovi, polukapiteli i svodna rebra. Kapela sv. Filipa i Jakova je najstarija i najreprezentativnija kapela jednog plemićkog grada u Hrvatskoj, a također je i naša najznačajnija građevina prijelaznog romaničko-gotičkog stila. U ovom dijelu grada nalazimo i neke objekte gospodarske namjene, od kojih su danas ostale samo ruševine. Pokraj kapele nalazi se gradski bunar, koji je u dobrom stanju i danas. U južnom dijelu grada smještena je mlađa branič-kula koja dominira cijelom utvrdom. Građena je nad kvadratnom bazom, od opeke i kamena.12

Obnova

Medvedgrad - pogled prema Zagrebu kroz prolaz Restauratorski zavod Hrvatske započeo je krajem 70-ih godina 20. st. iskapanja i obnovu medvedgradske utvrde, te su tu pronađeni: sjekira iz brončanog doba, gotički pečatnjaci, ulomci keramike, stakla i oružje. Kapela je otkrivena 1981. g., te je u cijelosti restaurirana.13 1992. g. odabrano je mjesto na kojemu će se podignuti spomenik u čast svima poginulima za domovinu, te se ispod južne kule, s vanjske strane grada, postavlja Oltar domovine, djelo kipara Kuzme Kovačića.

  • Još uvijek se ne zna tko i kada ga je podigao
  • Kroz svoju povijest promijenio 107 vlasnika
  • Pod njegovim zidinama nikada se nije odigrala bitka
  • U tajnim kaptolskim pismima nazivao se prokletim gradom (Maledictum Castrum Medved)
  • Dobronić, L. 2003. Stari vijenac sela oko Zagreba. Zagreb, Muzej grada Zagreba
  • Goss, V. P., Vicelja, M. 2006. Some Observations on the Chapel at Medvedgrad, Starohrvatska prosvjeta III/33, 165-186
  • Goss, V. P. 2007. The Battle of Cathedrals: or how Zagreb almost Became an Archbishopric in the 13th Century, Medioevo: L’Europa delle Cattedrali, 146-154
  • Goss, V. P., Jukić, V. 2007. Medvedgrad-Ócsa-Spiš: Some Stylistic Considerations, Starohrvatska prosvjeta III/34, 295-307
  • Goss, V. P. 2008. Renesansa 12. stoljeća i Hrvatska, Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, IPU, Zagreb, 417-426
  • Klaić, N. 1987. Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, Globus
  • Miletić, D., Valjato-Fabris M. 1987. Kapela sv. Filipa i Jakova na Medvedgradu, Zagreb, Mala biblioteka godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske 12/1986
  • Miletić, D. 2001. O obnovi Medvedgrada, Peristil 44, 131-157
  • 1 Klaić, N. 1987. Medvedgrad i njegovi gospodari: 16
  • 2 Zanimljivo je da „u faunskom spektru kvartarne faune Veternice gotovo 75% svih nalaza zauzimaju ostaci spiljskog medvjeda (Ursus spelaeus)“, što nas vrlo jasno upućuje na podrijetlo imena planine, kao i samog grada.
  • 3 Pronađena su kamena ognjišta, razna oruđa, koštani retušeri, ostave s brončanim predmetima (jedna je pronađena 1959. g. u neposrednoj blizini Medvedgrada), brončane sjekire, ulomci zemljanih posuda, različiti predmeti od željeza…
  • 4 Klaić 1987: 13
  • 5 O njenom postojanju saznajemo posredno, iz isprave izdane u Peruggi 20.2.1252. kojom papa Inocent IV. potvrđuje Filipu posjed „koji mu pripada, a sada se zove biskupska utvrda“-Miletić, D. 2001. O obnovi Medvedgrada, Peristil 44, 131-150
  • 6 Miletić, D. 2001: 131-150
  • 7 Klaić, N. 1987: 11
  • 8 Miletić, D., Valjato-Fabris, M. 1987:41-43
  • 9 Goss, V. P. Jukić, V., Medvedgrad – Ócsa – Spiš Some Stylistic Considerations, Starohrvatska prosvjeta III/34 (2007), 295 – 305, posebno str. 302
  • 10 Pojam srednjovjekovne Slavonije otprilike pokriva prostor današnje sjeverne Hrvatske, uz neke manje geografske razlike, no u svakom slučaju ona obuhvaća područje na kojemu se nalazi Medvedgrad
  • 11 Miletić, D. 2001: 131 – 150
  • 12 To je ona kula koju gradi biskup Filip nakon tatarskih provala.
  • 13 Miletić, D., Valjato-Fabris, M. 1987:7

Komentari

dodaj komentar +
Marijan Nikić 15. 03. 2010. u 13:51

Dizajn je prva liga!! Sheki, skidam kapu. 😉

Martina 12. 05. 2010. u 20:52

Dragi autori,
kao što ste i sami promovirali svoj projekt: članci su jasni i pregledni (od uvoda, kronologije do novih saznanja), teme interesantne, a posebno je zanimljiva obrada tema iz hrvatske usporedno s europskima. Sveukupnom dojmu ovog Vašeg projekta dopridonosi i odličan dizajn.

Martina 12. 05. 2010. u 20:54

Pohvala i podrška autorima! Unaprijed se veselim novim člancima! Martina

Mirta 31. 08. 2010. u 14:33

Poštovani,

ostavili ste me bez teksta…..Hvala Vam!!

Pozdrav!
Mirta

slavko 07. 11. 2010. u 17:17

a gdje je ona prica kako je dobio ime po potoku?

Gaby 25. 03. 2011. u 22:46

Zna li netko radno vrijeme za posjetitelje ako ga ima? 😀

Larynx 29. 05. 2011. u 20:16

Puno hvala trebalo mi je ovako nešto za školu žao mi je što se niste malo više oslanjali na knjigu Nade Klaić.

Tvoj komentar

(obavezno)

(obavezno)

label for=