Medieval Wall

15.04.2013.

Kategorije: Narodi

Dmitar Zvonimir

0

Za Krešimirove vladavine, tadašnji ban Zvonimir uspješno je okončao sukob s istarskim markgrofom Ulrikom I. Weimar Orlamündeom čime se nametnuo kao Krešimirov nasljednik. Zvonimir je 1075. godine u Solinu okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije. Tim činom postao je papin vazal. Zauzvrat, papa Grgur VII. pomogao je Zvonimiru zaštitivši ga od viteza Vecelina koji je napadao Kraljevinu Dalmaciju. Zvonimir se kao hrvatski kralj spominje na Bašćanskoj ploči, starohrvatskom spomeniku iz 1100. godine pisanom na glagoljici. Stolovao je u Kninu, a po svemu sudeći glavni cilj mu je bio osloniti se na crkvu, odnosno odreći se stare dinastičke tradicije.

Krunidba kralja ZvonimiraZvonimirova krunidba uvelike je rezultat ondašnjih političkih zbivanja na širem prostoru Europe. Papa Grgur VII. (1073.-1085.) je, naime, poveo žestoku borbu protiv njemačkog cara Henrika IV. s ciljem da svjetovnu podredi crkvenoj vlasti i kako bi izbor pape i biskupa izmaknuo utjecaju vladara. Rezultat je te “borbe za investituru” bilo i traženje saveznika u susjedstvu Apeninskog poluotoka, odnosno, onih koji bi mogli odolijevati pritiscima moćnoga cara u Srednjoj Europi. Ne samo na crkvenom, nego i na političkom su planu Grgurovi prethodnici već ostvarili znatan utjecaj u tim zemljama pa Grguru nije bilo odviše teško u kraljevstvima Hrvatskoj, Ugarskoj i Poljskoj pronaći moćne ljude koji su bili spremni s njim surađivati. U Hrvatskoj i Ugarskoj je našao oslonac u članovima vladarskih dinastija Trpimirovića i Arpadovića, koji su bili i brakovima vezani. U Ugarskoj je Gejza uz pomoć brata Ladislava 1074. god. preuzeo vlast nakon što je protjerao kralja Salamona, koji je uz cara Henrika IV. bio vezan dinastičkim brakom i savezom. Već je sljedeće godine Zvonimir, suprug Helene, sestre Gejze i Ladislava, uz njihovu pomoć i pomoć vazala pape Grgura VII., normanskog kralja Roberta Guiscarda (1057.-1085.) na jugu Italije svrgnuo Petra Krešimira IV. s prijestolja.1 Tom je uspjelom akcijom Grgur VII. s jedne strane omogućio novom vladaru međunarodni legitimitet, a s druge strane i potvrdu supremacije crkvene/papinske nad svjetovnom/kraljevskom vlašću.

Papin je legat, opat Gebizon, 1075. god. u crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu, na dan sv. Demetrija (8. listopada), okrunio Zvonimira za kralja Hrvatske i Dalmacije.2 Zvonimir je tada položio prisegu u kojoj se obvezao na vazalni odnos, dok mu je papa kao senior poslao znakove investiture: zastavu, žezlo, mač i krunu te mu obećao zaštitu. Kao vazal, hrvatski kralj obvezao se na plaćanje danka i na služenje papi, a darovao mu je i samostan sv. Grgura u Vrani. I ovaj se hrvatski vladar, poput Domagoja i Branimira, nije oslonio na dinastičku tradiciju, već na jednog od najautoritativnijih ljudi tadašnje Europe – papu.3

Kip kralja Zvonimira u KninuKoristeći dvostruku titulu; kralj Hrvatske i Dalmacije te kralj Hrvata, ili jednostavno kralj Hrvatske, do određene je mjere naglašavao zasebnost Dalmacije, a s druge je strane nagovještavao čvršće povezivanje države u jednu cjelinu. U Dalmaciji je kao direktnog upravitelja nad dalmatinskim gradovima postavio nekog Pribimira koji je nosio titulu “kraljev vikar”.

Iako su u historiografiji postojale sumnje da Zvonimir nije vladao Dalmacijom, najautentičniji iskaz o Zvonimirovoj vlasti u Dalmaciji je Bašćanska ploča nastala oko 1100. godine (na kojoj se Zvonimir naziva samo hrvatskim kraljem). Ona je živo svjedočanstvo o hrvatskom društvenom obilježju otoka Krka i kvarnerskog područja. Na hrvatskom jeziku i pismu glagoljice sačuvala je spomen o Zvonimirovu darovanju jedne ledine opatiji sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku, a na njezinom je kamenu rukom nepoznatog klesara urezan i hrvatski oblik njegova temeljnog vladarskog naslova: “Zvonimir kralj hrvatski.”4 Iz 14. st. sačuvao se i opis Zvonimirovog pečata, na kojem se nalazi ista titula na latinskom. Moguće da je Zvonimir u većini slučajeva koristio samo titulu kralja Hrvatske, smatrajući je dovoljnom za legitimaciju svoje vlasti i nad Dalmacijom, koja je u njegovo doba bila pokrajinom u kojoj je suverenitet bizantskog cara naveliko izblijedio.

Bašćanska pločaTradicija ogranka Trpimirovića koji je prognao Svetoslava Suronju i njihov dotadašnji ugled srušeni su dolaskom Zvonimira na vlast što nam pokazuje i njegovo odricanje od obiteljskog mauzoleja dinastije. Dvije godine nakon što je zasjeo na prijestolje, poklonio je Splitskoj nadbiskupiji crkve sv. Stjepana i sv. Marije u kojima su sahranjivani njegovi najugledniji prethodnici. Tako je jasno dao do znanja da želi stvoriti novu tradiciju u dinastiji, oslanjajući se pritom na Crkvu i njenog glavnog predstavnika u svom kraljevstvu, splitskog nadbiskupa Lovru.5 Najznamenitije djelo Zvonimirova vladanja u Hrvatskoj jest gradnja i posveta stolne crkve hrvatskog biskupa u Kninu, gdje je i stolovao.

Biskupski dvori podignuti su malo izvan grada u mjestu koje se i danas zove Biskupija.6 Zaruke hrvatskog kralja ZvonimiraPapina zaštita bila je i više nego djelotvorna što se vidjelo 1079. god., kada je Grgur VII. poslao pismo vitezu Vecelinu, bratu pokojnoga istarskog markgrofa Ulrika I. Weimar Orlamündea, pod prijetnjom da će biti izopćen iz Crkve, ako ne prestane s napadima na Kraljevinu Dalmaciju. Međutim, kada su došli crni dani za papu Grgura VII. u sukobu s njemačkim kraljem koji je savladao sve papine pristaše u Njemačkoj, pa otišao u Rim s vojskom kako bi se osvetio papi, hrvatski kralj Dmitar Zvonimir i brat tada već pokojnoga ugarskog kralja Gejze, novi kralj Ladislav (1077.-1095.) ostali su vjerni papini sljedbenici.7

Ostali članci iz serije “Trpimirovići, dinastija hrvatskih vladara”

  • Iako je Zvonimir zbog rodbinskog odnosa s Arpadovićima imao koristi, kasnije će se ispostaviti da su Arpadovići puno više koristi imali od njega. Na temelju Zvonimirova braka s Helenom, pretendirali su na hrvatsko prijestolje, te na kraju i zasjeli na njega.
  • Neven BUDAK, Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1994.
  • Branko FUČIĆ, Hrvatski glagoljski i ćirilski natpisi, u: Supičić (ur.), Srednji vijek (VII. – XII. stoljeće)…, str. 259-283.
  • Ivo GOLDSTEIN (ur.), Zvonimir, kralj hrvatski, Zbornik radova znanstvenog skupa “Zvonimir, kralj hrvatski”, Zagreb: HAZU – Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1997.
  • Stjepan GUNJAČA, Ispravci i dopune, knjiga II., Zagreb: Školska knjiga, 1973 – 1975.
  • Vjekoslav KLAIĆ, Povijest Hrvata, knj. 1, Zagreb: Matica hrvatska, 1972.
  • Lujo MARGETIĆ, Hrvatska država u doba narodnih vladara, u: Ivan SUPIČIĆ (ur.), Srednji vijek (VII. – XII. stoljeće): Rano doba hrvatske kulture, sv. I, u: isti (ur.) Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 1997.
  • Tomislav RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb: Školska knjiga, 1997.
  • Tomislav RAUKAR, Prostor i društvo, u: Supičić (ur.), Srednji vijek (VII. – XII. stoljeće)…, str. 181-196.
  • Jakov STIPIŠIĆ, Pitanje godine krunidbe kralja Zvonimira, u: Goldstein (ur.), Zvonimir, kralj hrvatski…, str. 57-66.
  • Ivan SUPIČIĆ (ur.), Srednji vijek (VII. – XII. stoljeće): Rano doba hrvatske kulture, sv. I, u: isti (ur.) Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 1997.
  • Franjo ŠANJEK, Crkva i kršćanstvo, u: Supičić (ur.), Srednji vijek (VII. – XII. stoljeće)…, str. 217-236.
  • 1 Stjepan GUNJAČA, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, knj. II, Zagreb: Školska knjiga, 1973., str. 141-167.
  • 2 Jakov STIPIŠIĆ, Pitanje godine krunidbe kralja Zvonimira, u: Ivo GOLDSTEIN (ur.), Zvonimir, kralj hrvatski, Zbornik radova znanstvenog skupa “Zvonimir, kralj hrvatski”, Zagreb: HAZU – Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1997., str. 57-66; Franjo ŠANJEK, Crkva i kršćanstvo, u: Ivan SUPIČIĆ (ur.), Srednji vijek (VII. – XII. stoljeće) ): Rano doba hrvatske kulture, sv. I, u: isti (ur.) Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 1997., str. 231-232.
  • 3 Neven BUDAK, Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1994., str. 46; Franjo ŠANJEK, Zvonimirova “zavjernica” u svjetlu crkveno-političkih odrednica grgurovske reforme, u: GOLDSTEIN (ur.), Zvonimir, kralj hrvatski, Zbornik radova znanstvenog skupa “Zvonimir, kralj hrvatski”, Zagreb: HAZU – Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1997. str. 27-35; Tomislav RAUKAR, Prostor i društvo, u: SUPIČIĆ (ur.), Srednji vijek (VII. – XII. stoljeće) …, str. 183-184.
  • 4 Branko FUČIĆ, Hrvatski glagoljski i ćirilski natpisi, u: SUPIČIĆ (ur.), Srednji vijek (VII. – XII. stoljeće)…, str. 266-268; RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb: Školska knjiga, 1997., str. 50; Lujo MARGETIĆ, Hrvatska i Crkva u srednjem vijeku: Pravnopovijesne i povijesne studije, Rijeka: Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2000. str. 351-386.
  • 5 BUDAK, Prva stoljeća Hrvatske…, str. 47.
  • 6 Vjekoslav KLAIĆ, Povijest Hrvata, knj. 1, Zagreb: Matica hrvatska, 1972., str. 142.
  • 7 Isto, str. 140-141.

Komentari

dodaj komentar +

Tvoj komentar

(obavezno)

(obavezno)

label for=